VUJINAC
Vujinac (1120 m) je preko 500 metara duga uvala u podnožju Lisca (1541 m), s primorske strane zatvorena Vujinačkim gredama.* Gotovo cijelu uvalu prekrila je borova šuma,* jedino se u Dolcu, južnom, najdubljem dijelu Vujinca održala travnata čistina. Tu je šuma bila iskrčena i pretvorena u oranice, no sad je i Dolac zagušen s visokim jasenima, javorima i meralama. Tek se na jugoistočnoj strani uvale pojavljuje bukova šuma, ali i na toj se strani prorijeđeni borovi uspinju do pod sam vrh Lisca. Premda se pokoji grm hrvatske sibireje može naći i u Vujincu, što se više penjemo prema vrhu Lisca ima je sve više. Na sjevernom Velebitu hrvatska sibireja je usko povezana s borovima jer je nalazimo na Visibabi iznad Babrovače, na strmini ispod kladske Vukušić dulibe, na Gredama ispod jurkuške Vukušić dulibe i na cijeloj primorskoj padini Lisca.
U Vujinac su selili mještani iz više podgorskih zaselaka. Na sjevernom kraju uvale, iznad Vujinačkog kuka, stanovi su Jerkovića s Velikih Brisnica, na istočnoj strani, na padini iznad središnjeg dijela uvale, na vrhu velike travnate ograde, nalaze se Kirinske kuće,* u dnu središnjeg dijela Vujinca stanove su imali Jerkovići iz Ivanče, a tek u najjužniji dio Vujinca i iznad Vujinca u smjeru Lađe, na zaravan Duplje, selili su Miškulini iz Pavića, Vicića i Malih Brisnica. Nekoliko stanova (Pavići) nalazilo se i na jugozapadnoj strani uvale, na padini Vujinačkih greda. Pored svake skupine stanova nailazimo na šterne* ili otvorene kamenice, no svejedno vode nije bilo dovoljno pa se s mulama i magarcima vodarilo (donosila voda) čak iz snižnice u Crnoj dulibi.
Samograd. Na sjevernom kraju Vujinca uzdiže se i iznad borove šume strši – Vujinački kuk,* izdužena monolitna stijena ispod koje se, u najsjevernijem kutu Vujinca, stisnuo Samograd. Samograd je dolac posve ravnog dna, s gornje strane zatvoren strmim stijenama Vujinačkog kuka, s donje strane znatno nižom kamenom gredom, ispod koje se nalazi Književi dočić,* okomito odsječen zaravanak pod borovima. Iako se nastavlja na vujinačku ravan, Samograd se svojim izdvojenim izgledom ne smatra dijelom Vujinca. I on se nekad obrađivao, a sad je prekriven gustišem tankih, visokih borova. Zato se uz rubove dolca i po okolnim stijenama kočopere njihovi najveći i najslikovitiji primjerci. Na primorskom rubu dolca nalazi se ogradica i uz nju zidinica Mile Crevinog stana (Samograd Mile Crevin, gdje taj sve nije selio).
“Zeleni katun“. Na južnom kraju Vujinca, na padini ispod krševite Kite (1181 m), s pogledom na cijelu vujinačku uvalu, nalazi se obnovljen stan i uređena šterna Vinka Miškulina iz Vicića (Vinko je porijeklom s Malih Brisnica). Krajem svibnja kućica je sva u cvijeću. Oko kućice rastu trešnje, lipe (samo što nisu procvale), negnjile (u cvatu), merale (u cvatu), borovi, bukve, javori… Tu su i grmovi ruguze (podgorski naziv za ogrozd) sa zelenim plodovima, alpski likovac i veliki grm hrvatske sibireje s bezbroj bijelih cvjetića, a na tlu tepisi krupnocvjetnih ruža, i sve to u aranžmanu s đurđicama, uskolisnim i plavim perunikama,* velecvjetnim rošcem…
Malo Borje. I evo nas na kraju sjevernovelebitskih borovih šuma. Na zaravni iza “Zelenog katuna”, na južnom kraju Vujinačkih greda, opraštamo se s posljednjim borovima na putu (unutar jedne zidinice raste stoljetni bor). Malo Borje je zapravo kosica koja povezuje greben Kite (sjeverni ogranak Marina briška) s Vujinačkim gredama,* s koje se pruža pogled na more i Kutnu stanicu žičare na dnu Dundović poda. Skraja zaravni u jugozapadnom smjeru silazi put koji vodi do Livadica i Vodenog kuka.
Livadice. Po kamenjaru primorske padine Kite, mjestimično građenom ali posve zaraslom stazom nalik kamenom koritu, za petnaestak minuta stižemo do Livadica, bivših stanova Miškulina s Malih Brisnica. Odmah ispod stanova proteže se visoka gromača ograđenog šumarka uz koju se silazi do Vodenog kuka,* desetak metara visoke stijene u čijem se (osojnom) podnožju nalazi kamenica s bistrom vodom.
Duplje. Od “Zelenog katuna”, poviše uređene šterne, vodi put strmo uzbrdo na zaravan Duplje. Na zaravni obrasloj golemim bukvama nalazi se nekoliko ograda i zidina stanova (na južnom kraju zaravni nalaze se dva stana za koje se od davnine ne zna tko je i kada tu boravio). Markirana staza prošla je iznad Duplja, a naša varijanta nastavlja udesno, položito zalazi za Kitu (1181 m), i stiže u Dulibicu, travnat dočić okružen strmim stranama Marina briška gdje su nekad, u Rupi, krumpiri najbolje uspijevali. Cijela padina iznad Duplja i Dul(i)bice do pod vrh Marina briška i Matajuše, dolca pod samom južnom kosom Lisca (1541 m), prekrivena je bujnom travom i prekrasnom bukovom šumom.
2006. – 2007.
Kramaruša 
