GORNJE DULIBE
U podnožju Klanca (1404 m) nanizalo se pet travnatih dulibica, jedna ljepša od druge. Iako se sve nalaze na visini iznad 1300 metara, svojim nam položajem i izgledom jasno daju do znanja da lutamo primorskom padinom sjevernog Velebita. Možda je najočitiji dokaz ovoj tvrdnji učestalo pojavljivanje gromača kojima su proplanci opasani te ostataka bivših stanova i torova po njihovim rubovima. Ljepotu dulibica još više ističu bijele stijene i kukovi, izvirujući iznad gustih okolnih šuma. Sve su bile u vlasništvu Modrića s Velikih Brisnica, a po rodovima Modrića prozvane su i dulibe, premda je cijeli kraj bio poznatiji pod imenom Gornje dulibe, za razliku od niže smještenih – Donjih duliba (Miškulinska, Jerković i Josoina duliba).

Pavlović duliba. Prva na silasku s Klanca (1404 m), samo pet minuta ispod prijevoja, nalazi se Pavlović duliba. Ova je duliba najviše zarasla u šumu. Na njenom se južnom kraju, izvan ograde, nalaze tri zidinice, jedna do druge. Možda je presudnu ulogu u naseljavanju ovih prostora imala snižnica koja se nalazi stotinjak metara istočno iznad Pavlović dulibe. Snižnica je skrivena među stijenama i visokim smrekama* s desne strane puta koji se iz dulibe penje u Kaić Popratljušu (1470 m),* travnat dočić pod samim vrhom Klanca (1512 m).
Jurić duliba.* Iz Pavlović dulibe nastavljamo sa silazom i nakon sljedećih par minuta stižemo do ograde s desne strane puta i travnate ravni Jurić dulibe. Nedaleko puta pažnju nam privlači nevelik, gromačama nekadašnjih stanova i torova pretrpan kamenjar. Da se velebitska prostranstva izgledom vraćaju u prvobitno stanje nije dokaz samo ubrzano zarastanje planinskih travnjaka, već i razgradnja bivših naselja koji se već gotovo ne razlikuju od susjednih kamenjara. Dvije zidinice nalaze se i na sjevernom kraju Jurić dulibe. Sad su jarebike (pionirska vrsta u naseljavanju planinskih čistina) najljepši ukras većine sjevernovelebitskih proplanaka.* Put vodi uz ogradu, južnim rubom Jurić dulibe, pa se kroz šumu spušta u Perić dulibu.

Perić duliba (1330 m).* Na silazu u Perić dulibu, prije samog izlaska na travnatu čistinu, u šumi s lijeve strane naziru se zidine nekadanjih stanova (šterna s vodom nalazi se 50-ak metara ispod stanova*). Teško je odrediti koliko je u nekoj dulibici bilo stanova jer se zidine štala gotovo ne razlikuju od zidina stanova. Smještaj i veličina stana, “kvaliteta” gradnje i širina ulaza mogu nam samo pomoći u nagađanju. Tako sam već imao zapisano da put vodi pored skupine stanova, no Marko Modrić, najbolji poznavatelj velebitskog Nadgorja, uvjeravao me da se tu nalazio samo jedan stan. I u Pavlović dulibi stoje jedan do drugog tri jednaka “stana”, a po Marku je i tu bio samo jedan stan. Vjerojatno su neki prije napušteni stanovi korišteni kao štale.
Nekad se na čuvenom prelu (kod bovana) u Perić dulibi skupljao narod iz svih okolnih stanova. Nažalost, i ovdje nas visoka stabla jarebika primoravaju da s užitkom odslušamo dul’bičin labuđi pjev. Put nastavlja poprijeko livade do raskrižja na primorskom rubu dulibe. Markacija skreće desno, niz Klanac (slijeva je Stoićev vrh, 1358 m), prema Jukić dulibi odnosno Plančicama, a ravno nastavlja put koji lijevom stranom jaruge silazi u Donje dulibe.
Grlić duliba. Sjeverno od Jurić dulibe, iza uskog šumskog pojasa, nastavlja se nešto viša, gromačom ograđena Grlić duliba. A sjeverno na Grlić dulibu nadovezuje se Vabić duliba.

Vabić duliba. Za razliku od prethodnih duliba koje su izgledom tek travnate ravni, više-manje otvorene prema moru i okružene bukovom šumom, Vabić duliba je pravi ljevkasti dolac oko kojeg već prevladavaju smreke, posebno s istočne strane gdje visoko iznad dulibe strši stjenovit vrh “Bralić kuka”. Na tu stranu penje se uza strmu jarugu (zidinica zdesna) put u Bralić Popratljušu (1425 m),* travnat dočić na samom vrhu grebena, u podnožju “Bralić kuka”. Još jedan stan i uz njega isklesana kamenica nalaze se u šumi na zapadnoj strani Vabić dulibe.
Sjeverno iznad Vabić dulibe proteže se kamenita kosa koja dijeli visoravan Gornjih duliba od goleme kotline Jukić dulibe. Stazom na tu stranu začas smo na Vratacima (1395 m),* vrhu kose s koje se pruža prekrasan pogled na susjedni Kaić vrh (1476 m),* kao i na ogromnu kotlinu koja se ispružila pred nama, sva pod bukovom šumom. Duboko na njenom dnu zeleni se travnata Jukić duliba i poviše nje, u bukovoj dražici – travnate terase Omarljivice. Put se s Vrataca strmo spušta kroz šumu do ograde Škver na dnu bukove drage: stazom lijevo silazi se u Jukić dulibu, a kamenitom dragom uzbrdo vodi slabašan nogostup na vrh grebena Klanca, na Vrh Škvera.
2006. – 2007.