STRUGE – LISAC (1541 m)

 

STRUGE – LISAC (1541 m). Prošavši ispred svih kuća, široka šumska vlaka napušta uvalu Struga i zalazi u šumovitu dragu koja se u sjeveroistočnom smjeru penje između Rožanskog vrha zdesna i krševitog grebena (Bili kuk, 1308 m) slijeva. Odmah iza posljednjih kuća put vodi zaraslom ulicom poprijeko Sičine, travnatih, nekad obrađenih, stepeničasto poredanih terasa Vukušića iz Živih Bunara, pa uz gromaču zdesna nastavlja kroz šumu uzbrdo. S druge strane suhozida cijelo vrijeme prate nas ravne, poprijeko drage podzidane, sada u šumu i šikaru zarasle terase Ruguzovca (ruguza – podgorski naziv za ogrozd), s tek ponekim razvaljenim stanom i šternom.

Nadvrata
Nadvrata

Put uskoro izlazi na malo sedlo iznad kučeljka s lijeve strane, odakle je najlakši prilaz Bilom kuku.* Slijedi strm uspon kroz prekrasnu bukovu šumu na prijevoj Mala vrata (1420 m).* Sa stijena pored puta pruža se pogled unatrag na cijelu uvalu Struga, dok su vršni dio grebena i malu zaravan u smjeru Lisca prekrili gustiši visokoplaninskih smreka.
Na prijevoju, na početku visoravni Nadvrata, ugledamo kroz šumu obris Lisca, a staza se račva. Glavni put nastavlja preko Stražbenice u Crnu dulibu (Cipala), a mi skrećemo lijevo prema Liscu. S prijevoja silazimo u travnat dočić, Marinu dolinu, pa se s druge strane dočića strmo penjemo uz klanac i isto tako strmo silazimo u travnatu dulibu Nadvrata (Zavrata, Jerkova duliba, Jerković duliba). Pred nama je prepoznatljiva, kamenita glava Lisca, a najlakši i najljepši prilaz vrhu je po njegovoj južnoj kosi.*

Struge i Bilog kuka
Struge s Bilog kuka

Josip Poljak u vodiču iz 1929. godine Marinu dolinu (nazvana po majci pok. Mile Kirina iz Starigrada) naziva Ilijinim dočićem (kod ovog preimenovanja zanimljiv je prijelaz iz dočića u dolinu). Očito je to jedan od lokaliteta koji nije imao ustaljeno ime, već mu se ime mijenjalo iz generacije u generaciju. Naime, promjenom vlasništva mijenjalo se i ime lokaliteta. Prestankom tradicijonalnog načina privređivanja ime lokaliteta poprima trajni karakter, trajno se zaboravlja.
Nasred Jerkove dulibe našu stazu siječe južna varijanta Lubenovačkog puta (ovuda su Miškulini iz Vujinca selili u Lubenovac). Staza kojom smo sišli u dulibu nastavlja uz “Jerkov stan” (zidinica zdesna) na sjever, travnatim klinom zalazi u šumu i pored nekoliko redinica slijeva izlazi na istočnu kosu Lisca i sjevernu varijantu Lubenovačkog puta (ovuda su Miškulini iz Ripišta i Vukušići iz Lisca selili u Lubenovac).

“Dočić za Kukom”

Struge – Matajuša – Lisac (1541 m). Sa Struga prema vrhu Lisca vodi još jedna staza. Za razliku od prve – široke šumske vlake, ova druga je pravi kozji put.
Od zapadnih stanova Struga kratkim usponom mimo Kuk prelazimo u travnat “Dočić za Kukom” okružen šumom i stijenama. Na drugom kraju dolca, lijevo u litici kuka nalazi se velika kamenica puna vode (duga 4, široka 1,5 m), pored koje sam godinama prolazio, a da je nisam zapazio, dok mi je nisu otkrile žedne životinje ugazivši put do vode. Iz dočića nastavljamo u istom smjeru uzbrdo (u stijenama zdesna nalazi se još nekoliko kamenica) i prelazimo u kamenitu dragu obraslu travom i rijetkom bukovom šumom. Dragom nizbrdo sišli bi u Lađu, a mi skrećemo uzbrdo, u početku travnatom vododerinom, pa još strmije uz kamenit klanac* izbijamo na malu zaravan usred šume. Slijedi uspon uz prekrasnu padinu obraslu travom i svijetlom bukovom šumom* sve do izlaska na travnatu ravan, dolac Matajušu* (vidi Nadvrata). Iz Matajuše strmim usponom preko južne kose Lisca prelazimo u travnatu dulibu Nadvrata, Jerkovu dulibu.

“Crikvene” na Rožanskom vrhu

Struge – Crna duliba (Cipala). S Malih vrata (1420 m), prijevoja na putu Struge – Lisac (1541 m), široka šumska vlaka nastavlja položito iznad Marine doline, prelazi preko manje kose pa se strmo spušta na malu zaravan, dočić, do tzv. grčkih stanova na Stražbenici. Tu se na oko 1400 metara nadmorske visine nalazi veći broj stanova, terasa, ulica i ograda nepoznata porijekla (vidi poglavlje o Stražbenici). Ovdje naš put siječe južnu varijantu Lubenovačkog puta, nastavlja između stanova uzbrdo pa položito “kiklopskom” ulicom* stiže do novog raskrižja gdje nam slijeva prilazi put iz Jerkove dulibe. Put i dalje vodi više-manje položito, stalno udesno (staze lijevo vode na Lisac stanove), sve do izlaska na proplanak Zavrh (Ivelić vrh),* prijevoj koji dijeli visoravan Nadvrata od još većeg šumskog prostranstva – Cipala, odnosno Crne dulibe. Na vrhu proplanka, pored bivših stanova Ivelića, Miškulina iz Ivanče, siječemo sjevernu varijantu Lubenovačkog puta, a naš put nastavlja lijevom stranom proplanka pa niz strmo Vražje grlo silazi u Crnu dulibu. Još na strmini prije izlaska na čistinu Crne dulibe, kod ograđenog dočića, staza udesno vodi do snižnice u kojoj uvijek ima snijega.
Danas pod pojmom Cipala podrazumijevamo ogromno šumsko prostranstvo u podnožju Rožanskih kukova južno od staze Rossijeva koliba – Velike Brisnice, no Podgorcima su Cipala bila tek travnata dolina u podnožju Hirčeva odnosno Cipalskog kuka na putu Raskrižje – Rožano.

 

2006. – 2007.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s