KRAMARUŠA
Velebitska kramaruša zamišljena je kao skroman uradak zaljubljenika u Velebit u kojemu će se na jednostavan način opisati pojedine staze i lokaliteti, prvenstveno na primorskoj strani Velebita, koji se ne spominju u planinarskoj literaturi. Ona je prije svega poklon svim onim velebitašima koji se (uvijek iznova) nađu na čudu otkrivajući velebitske “bezimene” dulibice.
Na nagovor sina Kramaruša možda poprimi zahtjevniju formu. Ima li bolji način za inventarizaciju cjelokupne ljudske prisutnosti u planini? Zato, Podgorci javite se! Nek se ne zaboravi ime male dulibice podno Rožanskog vrha – Matajuše, poznate po posljednjem “horvatskom nomadu” koji je u nju selio i kao Dulibica Mile Crevina. I zato Kramaruša nije zatvorena priča. Dapače, volio bih u tu priču što češće ulaziti, prepravljati i dodavati nova saznanja. Prije petnaest godina Ivica Ćaćić – Crni, vlasnik bivšeg skloništa na Radlovcu, obećao mi je poslati opis staze Cesarica – Radlovac, a ja još uvijek imam samo kratko zapisano: Dubrave – Okuč ispod Ždrila – Ždrilo – Ulica – Pijesak (valjda Pisak) – Vrh Pijeska – Šošinica – Radlovac.
Svakim izlaskom na terasu ispred doma na Zavižanu ostanemo bez daha, ali kad čujemo riječ – Velebit, a srce zakuca brže, moramo se do neba pokloniti onima koji su ga kroz povijest stvarali. Uklesan nogostup u stijeni na putu priko Ploča, hrpa kamenja skupljena u Čičinici da bi se proplanak mogao pokositi, alka na vratima stana u Ažić krču, škar pun vode navrh Zelengrada, gromača duž južnog briga od Šarinca, panj smreke koja je poslužila za silaz u Kramarušu – neponovljiva su otkrića s kojima se ne mogu uspoređivati sve velebitske kamene galerije.
Sjećam se trenutka kad sam, nakon obrušavanja kroz gustu šumu, iznenada sletio u Matajušu. Cijeli dan sam ponavljao – tu ostajem! Možda je to samo nostalgija za prošlim vremenima, a možda je u pravu Ante Vukušić kada, spominjući bogatstvo raznolikosti na Velebitu, kaže da su najveća raznolikost ljudi koji su tu živjeli. Nestali su, nisu sačuvani. Zato pišite o njima, pišite bilo što! A mi ostali zabilježit ćemo u kakvom se stanju danas nalazi prostor kojim se krećemo. Svejedno, pišite gdje je grom stijenu razvalio, medo trešnju potrgao. A da zadrhtimo i dalje na spomen Velebita, prestanimo tražiti stalno nove staze za markiranje.
Kramaruša (1514 m), planinski prostor nazvan po istoimenoj snižnici između Primorske terase i Cipala, dijeli Omarljivicu od Crne dulibe (umislio da se tu skrivala hajdučica Mara).
2006.
Kramaruša 