Rožanski kukovi

Uzdužni put od Crikvene do Rossijeve kolibe istočnom stranom Varnjače – ako se ne varam – označio je Fran Kušan još šezdesetih godina prošlog stoljeća (nije to bila neka planinarska oznaka, a sad joj nema ni traga). Put se s Premužićeve staze spušta u Jukić Varnjaču, travnat dolac u podnožju kuka Varnjače, nastavlja na sedlo između Istočne Crikvene i Varnjače, pa podnožjem istočne strane Varnjače i Poljakovog tornja stiže do Premužićeva okna,* i po istočnom hrptu jame Varnjače izlazi na Novotnijev kuk.

Jukić Varnjača je bivša sjenokoša Jukića, Modrića s Velikih Brisnica. Da bi pokošenu travu mogli iznijeti iz dolca (trava se odmah snosila u Cipala na sušenje), Jukići su po stijenama zabijali drvene klinove koji su im služili kao stepenice i rukohvati. Tek kad se neki nesretni Jukić strovalio s klinova, a drugi počeli rogoboriti i protiviti se, i ova crtica iz podgorskog života, umjesto u knjige, ušla je u legende. Varnjača se prestala kositi prije Prvog svjetskog rata, vjerojatno još u 19. stoljeću.