PUT PRIKO STRUGA


Točno na pola puta između vrha Šatorine i bivšeg skloništa u Radlovcu u svim je kartama ucrtan vrh Dokozinac (1498 m), iako gotovo nema Podgorca koji ga poznaje pod tim imenom. Poteškoće u potrazi za imenom nekog lokaliteta ovdje su posebno izražene zbog granice koja se približno na toj crti protezala do mora, dijeleći Prižnjane od Cesarčana. Premda nazivi poput Stražbenice, Karaule i Vortice govore o karakteru granice za vrijeme Turaka, razlike u mentalitetu i danas su uočljive ili se bar takve žele prikazati. Duž te granice rijetka su imena lokaliteta zajednička jednima i drugima, pa čak i za tako prvorazredan prostor kao što su bile Smojverske dulibe Prižnjani su koristili, i još uvijek (u lovu) koriste, svoje nazive. Meni je u toj zbrci najdraže ime malog dočića na primorskoj strani Meralovca (1184 m) – Didove torine (na karti piše Meralovac). Tu sam jednom prilikom ostavio sedmogodišnjeg sina da se odmori (“Ivanov konak”), dok smo Zdenko i ja pošli istražiti put za Stražbenicu. Kako nas duže vremena nije bilo, Ivan se polubos, po onom suncu i kamenju ispenjao na vrh Meralovca u potrazi za nama.

Jacina dražica i Panos (1553 m)
Jacina dražica i Panos (1553 m)

STAZA PRIKO STRUGA. Zahvaljujući onim starim vojnim kartama na kojima se nalazi sva sila podataka, ovu “Stazu” sam upoznao mnogo prije nego što sam je prošao. Nažalost, svako novije izdanje karata sadrži sve manje velebitskih stanova i staza, što i nije čudno kad su od njih ostali samo tragovi. Uz put priko Ograđenice i onaj priko Orbazovca, put priko Struga bio je treći poprečni put koji je povezivao Priznu (Mlinište) s Pazarištem u Lici. Put vodi od Gornjeg korita uzbrdo, ali ne preko Matijević brda, već skreće na sjeverno sedlo Dokozinca (1498 m), na Struge.

Na Stazu je najlakše doći s Matijević brda. Markacijom za Mlinište siđemo u travnat dočić Lom (Dokozinac),* pa skraja dolca skrenemo po travi uzbrdo na krajnji južni dio Brda. Prešavši preko bujnom travom obrasle Jacine dražice, nastavljamo travnatim hrptom na vrh Panosa (1553 m). Uz prekrasan pogled na Šatorinu, Šatorinske doce i vrh Dokozinac, nagrada je i nevjerojatno bogatstvo kluzijeve sirištare. Slijedi malo teži silaz na sjeverno sedlo Dokozinca, na put priko Struga. Pri susretu sa Stazom odmah se uočava da je ta, nekad važna prometnica – prva napuštena. U novijim kartama nema joj ni traga, a stare oznake šumarije u smjeru Šatorinskih doca jedva se primjećuju.

Dokozinac (1498 m) i Bili kuk
Dokozinac (1498 m) i Bili kuk

Od sedla u smjeru Mliništa spušta se dubok i neprohodan klanac, a tu, na njegovom vrhu, nalazi se mala travnata čistina. Da li su to Struge, za koje su svi čuli, samo što ih više nitko ne može točno locirati, ili se ime odnosi na samo sedlo, kako sumnja Jakov Matijević koji za “struge” kaže da su uzak, teško prohodan prolaz kroz koji se mora proći, nije mi poznato. Najpouzdanije je kazivanje Nade Starčević čiji su stariji govorili: “uz Ploče na Struge” i “priko Struga” u Šatorinske doce.
Prošavši kroz šumarak, put izlazi na sipar ispred strme kamene grede, a iznad duboke provalije / klanca. Kad smo prvi put ovuda prolazili, ne vidjevši rješenje, prešli smo preko grede četveronoške. Tek mjesec dana kasnije pronašao sam podzidan i u stijenu uklesan nogostup (da nisu ovo Struge?) koji prelazi preko grede i nakon kratkog silaska kroz šumarak izlazi na golu, stjenovitu padinu, Ploče,* posve bijelu od velecvjetnog rošca. Tu bi se negdje trebalo nalaziti Nadino raskrižje gdje se s puta za Struge skretalo na Brda (“uz Ploče na Brda”).

Klepine grede
Klepine grede

Paralelno s našim putem ali s druge strane klanca, na cesaričkoj strani, protežu se Klepine grede, stjenovit greben na čijem se vrhu ističu veliki kameni blokovi (“stećci”),* poredani poput domina u stojećem stavu. Iznad stećaka nadvio se Bili kuk (1415 m)* i povezao cijeli greben s Dokozincem (1498 m). Na drugom kraju Klepine grede prelaze u travnat hrbat Visibabe (1332 m),* koji se izdužio prema Gornjem koritu (iznad kojega završava oštro odsječen), a nama se ispriječio u smjeru Radlovca.
Sišavši niz Ploče, zašli smo u šumovitu uvalu Za Visibabom. Tu staza skreće uvalom desno prema Gornjem koritu (izlazi na markaciju Gornje korito – Matijević brdo malo ispod Dulibice), a odmah slijeva uvala završava u Gradini, dubokom dočiću okruženom okomitim liticama koji je svojedobno pastirima služio kao prirodni tor. Iznad Gradine protežu se Klepine grede, 10-ak metara visoka i gotovo 100 metara duga okomita stijena iz koje poslije kiše na više mjesta izvire voda. Na mjestu gdje “Zid” završava, a nastavlja se travnat hrbat Visibabe, nalazi se podgredina pogodna za sklonište.

Karaulska dolina
Karaulska dolina

Nekad smo u uvali napuštali stazu i nastavljali preko Visibabe u Radlovac. S travnatog hrpta Visibabe ispratili bi pogledom prijeđeni put, a nama je još trebalo prijeći Karaulsku ili Matijević dolinu,* gdje je nekad “sve raslo kao u Slavoniji”. Od Radlovca i Premužićeve staze dijelio nas je vrh Kurozeb odnosno Visibaba (1264 m), kako piše u svim zemljovidima, i krševita kosa Mala plan koja Visibabu veže s istočnijim Preslom. Iz Doline se niz Matijević klanac silazi u Mliništa, a stazom koja položito obilazi vrh Visibabe, po siparu se strmo spušta na Stražbenicu (VPP). Nama je draži bio uspon iz Doline na Malu plan, uz obavezno marendanje na “stolovima” Visibabe (velike, kamene ploče) s nezaboravnim pogledom na Radlovac.
Kako su se opisani put i okolni prostori nalazili u “interesnoj sferi” Prižnjana, prednost sam dao njihovim nazivima. Od Cesarčana možda najbolji poznavatelj ovog kraja, Mile Dokozić st. (još donedavno s ovcama u Radlovcu), ima svoju priču. On za Kurozeb kaže Visibaba (granica je išla preko vrha pa su i jedni i drugi u pravu. Vrh se pod imenom Kurozeb spominje i u nekim starim putopisima, a u katastru na mjestu Matijević doline piše Dolina za Kurozebom), Malu plan naziva Vesela plan (tu su Prižnjanke plesale kolo), Matijević dolina mu je Stojesin / Stesić dolac, travnata Visibaba – Matijeva plan (Visibaba je tek strmina iznad Korita), a zna i čije su Ploče – Tomina ploča. Jedino su Struge ostale svima neupitne.


2008.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s