VUKUŠIĆ DULIBA

 

VUKUŠIĆ DULIBA (1270 m). Prostor oko Vukušić dulibe već zadire u Vrhgorje jer se nalazi skriven visoko iznad dna uzdužne udoline, u uvali koja se proteže južno od vrha Rasoje (1348 m). Sama uvala stiješnjena je između strme, istočne strane obrasle bukovom šumom i nižeg, stjenovitog grebena koji uvalu zatvara s primorske strane. Iako se nalazi visoko u planini, Vukušić duliba ima sve karakteristike toplijih, niže smještenih dolaca. I tu je gromačom ograđen dolac, nekad obrađen, a sada pod bujnom travom. I tu se uzduž gornjeg ruba dolca nižu zidinice stanova i torova, a uz kamenite strmine primorskog grebena i do tu su doprli borovi. Tek je u novije vrijeme, zarastanjem dulibe i širenjem bukove šume, cijeli prostor podivljao i izgubio na prepoznatljivosti. Zato nam zastupljena vegetacija po rubovima dolca nepogrešivo odaje visinu, položaj i karakter dulibe. Da se nalazimo na gornjoj granici Nadgorja vidi se po prisutnosti merala i borova na stjenovitom primorskom grebenu, dok nam pojava smreka i jarebika u samom dolcu nagovješćuje ulaz u visokogorske prostore.

“Lalački klanac”

Vukušić duliba – Paljež. Sjeverno od Vukušić dulibe nastavlja se pošumljen tavanak – Pakline – gdje se nekad gorenjem smrekovih klada dobivala smola odnosno paklina. Preko Paklina vodi put do Lalače, duboke ponikve obrasle visokom bukovom šumom u samom podnožju vrha Rasoje (1348 m). Prošavši zapadnim rubom Lalače, staza prelazi preko impresivnog “Lalačkog klanca” na primorsku stranu grebena. Nakon smirujućih zavižanskih šuma, s ove strane grebena iznenada nas zabljesne podgorsko sunce, zamirišu borove šume, adrenalin podivlja, kamen zakotrlja, ruke i noge istetovira drača. Tu je negdje i stanište hrvatske sibireje, koja će nas zajedno s borovima pratiti sve do Vujinca.
S “Lalačkog klanca” silazimo na zaravanak obrastao travom i gustim borovima zvan Vrh Korita.* Zaravanak je s primorske strane poduprt golim stijenama, odakle se pruža pogled na velik dio uzdužne Terase u podnožju. Ispod zaravanka spuštaju se niz kamenitu strminu pošumljene dražice sve do Žioka, travnatog, gromačom ograđenog dočića, i još niže, do dna Jasenja i uzdužnog puta po Primorskoj terasi. Na tom putu staza u velikom luku obilazi Piletić kuk (1100 m), a upravo se s ovog pogledala zapaža njegov izuzetan položaj jer se uzdiže usred Terase,* sa svih strana okružen bivšim sezonskim naseljima (Paljež, Jasenje, Zakuk, Modrić dolac, Livade i Matjevača).
S Vrha Korita put skreće desno, ukoso niz primorsku padinu Rasoja – niz Korita, i kao po nekom koritu, preko nekoliko borovim gustišima zaraslih terasica (Javori – Gornja dulibica – Donja dulibica), silazi u Paljež.

Goli vrh (sj. glavica, 1180 m)
Goli vrh (sj. glavica, 1180 m)

Vukušić duliba – Čičinica. S primorskog ruba Vukušić dulibe penje se ukoso u južnom smjeru staza na vrh primorskog grebena, odakle se strmo spušta prema Modrić docu. Mi uskoro napuštamo stazu i skrećemo lijevo na kosicu ispod koje se prostrla duboka Adamova dolina i iza nje krševit greben – Goli vrh – koji Dolinu zatvara s primorske strane jer se iza njegovog južnog vrha nalazi naš cilj – travnat dolac Čičinica (vidi poglavlje Budim / Opaljenik). S kosice silazimo niz strminu do ograda na dnu Adamove doline. Tu je sve zaraslo u šumu pa nismo ni vidjeli okrugli, petmetarski bovan koji se nekad nalazio usred livade. Dolina/draga zavija oko sjeverne, najniže glavice (1180 m) Golog vrha prema Modrić docu, a mi nastavljamo u južnom smjeru utrtom stazom uzbrdo do “Gornje Adamove doline” i duboke snižnice s lijeve strane puta. U vrijeme kad još nije bilo šterni, “Adamova snižnica” bila je posljednja nada ljudima u planini (iskoristio bi se sav snijeg). Odmah iza snižnice lijevo skreće dobro uočljiva staza (u “Sunčanu”?), a naša produžuje položito do kraja uvale pa se udesno penje na greben Golog vrha. S vrha grebena uživamo u pogledu na nedaleki Budim, dok nas slijeva najviši vrh na grebenu dijeli od Čičinice. S grebena staza silazi ukoso u bukovu dragu – Strmac – na put koji s Čičinice silazi Za Budim, a mi skrećemo lijevo, položito primorskom stranom obilazimo spomenuti vrh, i trijumfalno ulazimo u Čičinicu.


2006. – 2007.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s