Vukušić duliba

zemljovid

 

Vukušić duliba (1270 m). Prostor oko Vukušić dulibe već zadire u Vrhgorje jer se nalazi skriven visoko iznad uzdužne udoline, u uvali koja se proteže južno od vrha Rasoje (1348 m). Uvala je stiješnjena između strme, istočne strane obrasle bukovom šumom i nižeg, stjenovitog grebena koji uvalu zatvara s primorske strane. Iako se nalazi visoko u planini, Vukušić duliba ima sve karakteristike toplijih, niže smještenih dolaca. I tu je travnat, gromačom ograđen dolac koji se nekad obrađivao. I tu se uzduž gornjeg ruba dolca nižu zidinice stanova i torova, a uz kamenite strmine primorskog grebena i do tu su doprli borovi. Tek je u novije vrijeme, zarastanjem dulibe i širenjem bukove šume, cijeli prostor podivljao i izgubio na prepoznatljivosti. Zato nam zastupljena vegetacija po rubovima dolca nepogrešivo odaje visinu, položaj i karakter dulibe. Da se nalazimo na gornjoj granici Nadgorja vidi se po prisutnosti merala i borova na stjenovitom primorskom grebenu, dok nam pojava smreka i jarebika u samom dolcu nagovješćuje ulaz u visokogorske prostore.

“Lalački klanac”

Vukušić duliba – Paljež. Sjeverno od Vukušić dulibe nastavlja se pošumljen tavanak zvan Pakline gdje se nekad – gorenjem smrekovih klada – dobivala smola odnosno paklina. Preko Paklina vodi put do Lalače, duboke ponikve obrasle visokom bukovom šumom u samom podnožju vrha Rasoje (1348 m). Prošavši zapadnim rubom Lalače, laganim usponom uz impresivni “Lalački klanac” prelazimo na primorsku stranu grebena. Nakon smirujućih zavižanskih šuma, s ove strane grebena iznenada nas zabljesne podgorsko sunce, zamirišu borove šume, adrenalin podivlja, kamen zakotrlja, ruke i noge drača istetovira. Ante Vukušić kaže da je i ova padina stanište hrvatske sibireje, a ona će nas zajedno s borovima pratiti sve do Vujinca.
S “Lalačkog klanca” silazimo po kamenjaru na zaravanak obrastao travom i gustim borovima zvan Vrh Korita.* Zaravanak je s primorske strane poduprt golim stijenama, s kojih se pruža pogled na velik dio uzdužne Terase u podnožju. Sa zaravanka se niz kamenitu strminu spuštaju pošumljene dražice sve do Žioka, travnatog, gromačom ograđenog dočića, i još niže, do dna Jasenja i uzdužnog puta po Primorskoj terasi. Na tom putu staza u velikom luku obilazi Piletić kuk (1100 m), a upravo se s ovog pogledala zapaža njegov izuzetan položaj jer se uzdiže usred Terase,* sa svih strana okružen bivšim sezonskim naseljima (Paljež, Jasenje, Zakuk, Modrić dolac, Livade i Matjevača).
S Vrha Korita put se ukoso spušta niz primorsku padinu Rasoja – niz Korita, i kao po nekom koritu, preko nekoliko borovim gustišima zaraslih terasica (Javori – Gornja dulibica – Donja dulibica), silazi u Paljež.

Goli vrh (sj. glavica, 1180 m)

Vukušić duliba – Čičinica (travnat dolac opisan u poglavlju Budim/Opaljenik). S primorskog ruba Vukušić dulibe penje se ukoso u južnom smjeru put na vrh primorskog grebena, odakle se strmo spušta prema Modrić docu. Mi uskoro napuštamo stazu i skrećemo lijevo na kosicu ispod koje se prostrla duboka Adamova dolina i iza nje krševit greben – Goli vrh – koji Dolinu zatvara s primorske strane, jer se iza njegovog južnog vrha nalazi naš cilj – dolac Čičinica. S kosice se po strmini spuštamo do ograda na dnu Adamove doline. Tu je sve zaraslo u šumu pa nismo ni vidjeli okrugli, petmetarski bovan koji se nekad nalazio usred livade. Dolina/draga zavija oko sjeverne, najniže glavice (1180 m) Golog vrha prema Modrić docu, a mi nastavljamo utrtom stazom uzbrdo u južnom smjeru do “Gornje Adamove doline” i duboke snižnice s lijeve strane puta. U vrijeme kad još nije bilo šterni, “Adamova snižnica” bila je posljednja nada ljudima u planini (iskoristio bi se sav snijeg). Odmah iza snižnice lijevo skreće dobro uočljiva staza (?), a naša produžuje položito do kraja uvale pa se udesno penje na greben Golog vrha. S vrha grebena uživamo u pogledu na nedaleki Budim, dok nas najviši vrh na grebenu dijeli od Čičinice. S grebena staza silazi ukoso u bukovu dragu – Strmac, na put koji s Čičinice silazi Za Budim, a mi skrećemo lijevo, položito primorskom stranom obilazimo spomenuti vrh i trijumfalno ulazimo u Čičinicu.

2006. – 2007.