ŠUGARJE – ŠUGARSKA DULIBA


Sa Šugarja, odnosno iz Krišca, vodio je jedan od četiriju glavnih lukovošugarskih poprečnih puteva iz Podgorja u Liku. Ovo je ujedno i najkraći prilaz od mora do Šugarske dulibe. Dio puta odavno je markiran jer je ovuda po zimi stizala pošta i vojsci smjena na Panos.

Brig Pavičića
Brig Pavičića

ŠUGARJE – BRIG PAVIČIĆA. Sa Šugarja put vodi uzbrdo do Raskrižja, mjesta gdje se sastaju staze iz šugarskih zaselaka, pa uz Klanac izlazi na Stazu (Došensku), travnatu zaravan u visini prvih Podova. I ova visinska terasa, na kojoj su Pavičići i Došeni imali prve stanove, jasno je izražena. Šugarski se podi protežu s obje strane puta. Na Stazu se jugoistočno nastavlja Mišinac (635 m),* travnat dolac u zaleđu Mišinačke glavice sa stanovima Došena, zatim Korta (dva dočića, Koritašce i iznad njega Veliko korito)* s velikim, dobro očuvanim Špurčevim stanom (iznad Korita uzdiže se Kuk Ikačin,* nazvan po ženi koja se s kuka mogla dovikivati / razgovarati s Pažanima na Škoju/Pagu), a na Korita – Lipovac (610 m), travnat dolac u zaleđu Lipovačke glavice sa stanovima (štalama) Grgića, Pavičića sa Šugarja. Korita i Lipovac nalaze se iznad Crikvine pa je put do njih vodio uz Dragu Karlovića, izmedu Mišinačke i Lipovačke glavice. Došeni su imali dva stana i zapadno od Staze, na Splitvini. Pavičići i Došeni boravili su na Podima u proljeće i ujesen, a i preko zime su znali tu držati stoku pa su svakodnevno sa Šugarja izlazili u dolce i puštali blago na pašu.
Prešavši preko Staze, put nastavlja kroz nisku, teško prohodnu šikaru, penjući se u kratkim zavojima, uz Ploče, sve do pravog šumarka u Jasenaru, dočiću pred ulazom u Brig Pavičića.

Brig Pavičića
Brig Pavičića

BRIG PAVIČIĆA (Špurčev brig) je pomalo čudan naziv za jedan od onih prekrasnih južnovelebitskih dolaca od kojih ostajemo bez daha. Južno od Ledenika kao da se u planini nešto mijenja, osjeća se to na zemlji i u zraku. Konjsko ima već sve karakteristike južnovelebitskih dolaca, ali tek s Rudelić Rastovcima započinje onaj jedinstven niz “kameno-tropskih” dolaca koji će zabljesnuti sa Stapom, Crnim i Bilim Sinokosom (na isti način veselimo se i onom nizu dolaca koji započinje s Docem poda Tulom).

Brig Pavičića (765 m) je bivše sezonsko naselje s desetak stanova Pavičića, i ne samo Špurčevih, smještenih na sjevernom i istočnom rubu dolca. Tu se nalazi i stan koji me se 1991. svojim položajem i izgledom toliko dojmio (tad je još bio na čistini i u malo boljem stanju) da sam isti dan potražio vlasnika i ugovorio kupoprodaju (a onda je počela priča da je stan predaleko, da je prenisko, pa i ona o Srbiji do Karlobaga). Kućica je bila sva zamrljana crvenom JNA-bojom, sa “sličicama” i svakakvim porukama. Upravo je ta spoznaja da se nalazi na markiranom putu koji s Panosa silazi na more kvarila cjelokupni dojam. Ispred stana pružio se ravan dolac veličine nogometnog igrališta, a ugažena staza u travi vodila je posred dolca prema primorskom izlazu. Oko kućice kočoperilo se nekoliko golemih jasena i hrastova (njih mi je vlasnik nudio besplatno), a u stijenama iza kućice velika šterna s vodom. I uz rubove dolca protezali su se drvoredi starih hrastova, klenova i javora. Strme, kamenite strane i sad okružuju dolac, a dolac je samo manjim dijelom otvoren na primorskoj strani.

Brig Pavičića (šilac)
Brig Pavičića (šilac)

Ovaj prvi sudar s Brigom dogodio se 1. lipnja na način da sam neposredno prije silaska u dolac zagazio na kamenjar s milijun plavih perunika u cvatu, protkan snježno bijelim grmovima likovca i tepihom žutih ruža. Da su u proljeće velebitski kamenjari najljepši na svijetu to je svima dobro znamo, a ovaj je bio najljepši na Velebitu.
Brig Pavičića je veliko raskrižje puteva. Lijevo skreće novomarkirani put za Šugarsku dulibu, a poprečni put nastavlja markacijom u smjeru Panosa, da bi već na Bunarini jedna njegova inačica skrenula za Brušane.

Brig Pavičića – Crmušina. Iz Briga poprečnim putem u smjeru Panosa za dvadesetak minuta izlazimo na travnatu kosicu, zaravanak Bunarinu,* s jednim stanom Pavičića, na početku uspona prema Crmušini, velikoj zaravni visoko u zaleđu Runjave glavice (916 m). S desne strane puta uzdiže se Kuk obli, glatka monolitna stijena s koje je osobito lijep pogled na travnat Brig Pavičića u podnožju, dok se slijeva nalazi dočić, sav prekriven visokom šumom.

Bunarina i Došen dolina
Bunarina i Došen dolina

S kosice na tu stranu vode dvije-tri staze. Poprečni put nastavlja uzbrdo između stijena i kukova na Plančicu pod Paljevinom,* prekrasan proplanak stiješnjen između strmih litica kukova, gdje siječe stazu Devčić drage – Šugarska duliba, pa uzbrdo – uz Paljevine – desnom stranom šumovite dražice izlazi na livade Velikog Stolca* (VPP). Put od Bunarine do Plančice pod Paljevinom je među najbolje izvedenim u ovom kraju, s kamenim stepenicama usječenim u slikovite kukove. Na putu se nalazi bukovom šumom obrastao Dočić, ravan prošarana brojnim ogradama.
Odmah na početku toga puta odvaja se dražicom lijevo uzbrdo staza koja vodi do 200 metara udaljenih (četiriju) stanova u Došen Dolini.* Ova staza nastavlja šumovitom dražicom uzbrdo, prolazi pored Torina, 60-70 metara udaljenog stana i šterne,* i preko kamenite kose prelazi u Bukovac, dolac na putu Brig Pavičića – Šugarska duliba. Ovom se stazom značajno skraćuje primorska varijanta puta Panos – Šugarska duliba jer se tako preskače silaz u Brig Pavičića. Brig Pavičića mimoilazi i staza koja s Bunarine vodi položito kroz teško prohodnu šikaru Grabarje na Kosu, prijevoj između Briga i Bukovca.
Pored spomenute inačice preko Velikog Stolca, još je značajniji bio poprečni put koji je s Bunarine nastavljao u Crmušinu, pa uz Devčić dragu i Katuništinu izlazio na livade Malog Stolca (VPP).

Crmušina
Crmušina

Crmušina (Cremušina, naziv za medvjeđi luk, srijemuš) je prostrana uvala, visoravan smještena između Runjave glavice (916 m) koja uvalu (neznatno) zatvara s primorske strane, Kuka od Crmušine* koji se poput kamenog zida nadvio s gornje strane uvale te Razušja, krševitog grebena koji uvalu zatvara s istočne strane i dijeli je od Devčić drage. Crmušinu s tek nešto višom Runjavom glavicom veže nešto niži prag, tako da je visoravan otvorena prema Bunarini i Brigu Pavičića desno od praga, odnosno prolazom između Razušja i Runjave glavice zvanim Korto lijevo od praga. Cijela zaravan zarasla je u šumu i šikaru, jedino su dijelovi nekad obrađenih ograda obrasli travom. U Crmušinu je selilo šest obitelji Pavičića (tu je i stan pok. Nikole Pavičića iz Križca). Stanovi su sakriveni u gustoj šikari i teže dostupni, no šterne nije potrebno tražiti jer ih se većina nalazila u šumi u podnožju Kuka od Crmušine,* gdje je gotovo svaka kuća imala svoju šternu. Dvije velike šterne s najboljom vodom nalaze se u Razušju, na putu za Devčić drage. Markacijom za Panos popnemo se do pod Jasle,* uskog prolaza između stijena, gdje se 70-ak metara lijevo u stijenama nalaze spomenute šterne, Donja i Gornja kamenica* (ova gornja je posebna, s prilazom po kamenim stubama), i voda “ka’ i rakija”.

Kapurica
Kapurica

Iz Crmušine markacija nastavlja uza strmu stranu obraslu visokom šikarom, prolazi kroz spomenute Jasle pa preko Razušja silazi (“kroz jaslice”) u Devčić drage. Na silazu u Drage poprečni put skreće lijevo u Pavičić Krčevine (ograđen dočić), zavija oko dolca pa usponom uz Devčić Katuništinu (strm klanac s nekoliko terasastih plančica) izlazi na livade Malog Stolca.
Iz Crmušine stazom niz Korto, između Razušja i Runjave glavice, silazi se u Dubravu (Josića, tri stana Pavičića iz Krišca), pa još niže uvalom u Šepinac (805 m),* travnat dolac s tri stana Pavičića iz Zbiga, a krug oko Runjave glavice zatvaramo stazom koja iz Šepinca vodi položito klancem ispod Runjave glavice,* između Runjave glavice i čunjastog kuka Kapurice* (s vrha Kapurice vidi se Mišinac u podnožju*), i silazi u Brig Pavičića. Iz Dubrave uvalom uzbrdo, preko Beganova dočića, prelazi se u Devčić drage, na markaciju za Panos (vidi put Devčić Dolac – Panos).
S Runjave glavice (916 m), izrazito kamenite, niskom šikarom obrasle glavice, pruža se pogled na sve strane: u smjeru mora vidi se dio Mišinca, južnije je travnati Šepinac,* koji nas dijeli od Vrha (945 m) i puta Devčić Dolac – Panos, a istočno iznad pošumljene Crmušine nadvio se Kuk od Crmušine, no najljepši je pogled na četvrtu stranu, na glatku liticu Kuka oblog i zeleni tepih Špurčeva briga.

Bukovac s Presla
Bukovac s Presla

ŠUGARSKA DULIBA – BRIG PAVIČIĆA. Šugarsku dulibu su već od 19. stoljeća posjećivali mnogi botaničari i planinari, no nitko, pa ni iz one čuvene plejade velebitaša između dva svjetska rata, nije odavde skrenuo na primorsku stranu. Ljudevit Rossi je 1910. boravio šesnaest dana u Šugarskoj dulibi i detaljno je opisao ovaj dio planine. Isto tako je šesnaest godina kasnije Miroslav Hirtz opisao put od Stapa do Šugarske dulibe, ali ove stanove u podnožju Velikog Stolca obišao je Branimir Gušić tek 1955. godine (nije mi poznat njegov zapis, a put je na zanimljiv način opisao njegov sin, sudionik u pohodu). Ovdje je opis puta izokrenut, možda još netko skrene na ovu stranu, pa sada sa Šugarske dulibe silazimo u Brig Pavičića.
Od šterne u Šugarskoj dulibi skrećemo na primorsku stranu, na Planu (nekad se zvala Pavelić, potom Došen plana),* kamenito-travnatu kosu s prekrasnim pogledom na more i Saljev kuk (1199 m). Odmah desno pod Kukom stanište je velebitske degenije, a put nastavlja niz travnatu strminu (slijeva je neka zidina) i kroz bukovu šumu silazi u uvalu zvanu Krčevina za Preslom s dva urušena stana (Paje Došena i Ivana Pavičića iz Krišca). Uvalom lijevo, kroz Jatare, vodi staza u Devčić drage, a mi skrećemo desno i položito kroz kamenjar i šikaru izlazimo na Preslo, izrazito sedlo koje poput kamenog zida spaja stijene Saljeva kuk sa stijenama Stapa (1129 m). Iznenada se pred nama otvara impresivan pogled na more, i Bukovac,* veliki dolac duboko u podnožju Presla.

Bukovac i Preslo
Bukovac i Preslo

Saljev kuk (1199 m). S Presla se odlično izveden put po kamenitoj strmini spušta u Bukovac.* S prijevoja je najljepši uspon na Saljev kuk. Odmah ispod Presla početak je strmog točila po kojemu nije preteško popeti se na vrh “Preslina kuka”. S vrha uživamo u nenadmašnom pogledu na primorsku stranu i prostor koji nam se ispriječio na putu za Panos: vide se travnati dolci Bukovac i Brig Pavičića, kamenita Runjava glavica i šumom obrasla Crmušina, Panos i stanovi Devčića pod Panosom, jedino nam sjeverna varijanta tog puta, kroz Jatare, baš i ne djeluje privlačno.
Krenemo li s “Preslina kuka” grebenom u smjeru Saljeva kuka prijeći ćemo preko dva manja prijevoja. Na drugom se nalazi zastrašujuća provalija, otvor jame koji se do zadnjeg časa ne primjećuje. S vrha Saljeva kuka pogled je više otvoren na zapadnu stranu,* na silaz prema Tepliku (livade, velika kuća pod limenim krovom…) i put kojim su Tomljenovići izlazili u planinu.

Bukovac
Bukovac

Bukovac (830 m). Stazom niz Preslo, u početku po golom kamenjaru pa kroz šikaru, silazimo u Bukovac. Veći, zapadni dio dolca je otvorena travnata visoravan, dok istočni dio dolca prekriva visoka šuma. Sišavši na rub dolca, zdesna na dnu strme litice nalaze se dvije-tri velike kamenice s vodom (ona koja je služila za piće ograđena je visokom gromačom). Odmah ispod kamenica put zavija ulijevo i stiže do stana Paje Došena* (Pajo nije mogao suspregnuti suze kad sam mu pokazao sliku stana), pa kroz šumu, pored još desetak stanova Došena, silazi u istočni dio dolca.
Iznad zapadnog, travnatog dijela dolca uzdiže se prekrasna, velikim siparima prošarana padina Saljeva kuka.* Na padinu Saljeva kuka nastavlja se slična padina Kuka od Stazine, koji se u kartama pojavljuje pod krivim imenom Šaljev kuk. Kuk je dobio ime po livadici, bivšoj Došenskoj košanici – Stazini,* oazici na goloj, primorskoj strani prijevoja između Saljeva kuka i Kuka od Stazine. Zapadno od Bukovca strši i pažnju nam plijeni nepristupačan kuk Velinac,* na kojemu su se nekad vile rojile (Tonka kaže da su bile “iste ka’ i naše žene”). Bukovac je na toj zapadnoj strani širom otvoren prema Tepliku. Na tu stranu silazi se strmo u Dolac Petrović (750 m), bivšu sjenokošu Pavičića, odakle se niz Dubravu Bubinu silazi na travnatu terasu Teplika.

Saljev kuk i Kuk od Stazine
Saljev kuk i Kuk od Stazine

Put nastavlja položito preko istočnog, pošumljenog dijela Bukovca i prelazi u travnat Donji dolac (Dolac), primorski dio Bukovca koji je tek djelomice odvojen niskom kamenom gredom. Bukovac s primorske strane zatvara poprilično visok greben, kosa. Na tu stranu iz Dolca izlaze dvije staze. Markacija vodi uz ogradu, lijevom stranom Dolca, pa usponom uza stranu s nekoliko golemih bukava izlazi na Kosu,* prijevoj s kojeg se već vidi Brig Pavičića u podnožju. Druga staza iz Dolca izlazi istočnije, i ona prelazi preko kose, pa niz pošumljenu dražicu silazi u Došen dolinu, odnosno Bunarinu, na markaciju Brig Pavičića – Panos. Do Bunarine moglo se i (sada neprohodnom) stazom koja s Kose vodi položito kroz šikaru Grabarje (to su one spomenute staze kojima se na putu za Panos mimoilazi Brig Pavičića). Markacija na Kosi skreće desno položito prema Piskovitoj kosici, odakle se obrušuje niz kamenit klanac i desnom stranom Špurčeva briga silazi na rub dolca, na onaj kamenjar s milijun plavih perunika.

Posljednji horvatski nomadi. Godine 1973. posljednji put su na stanove izišli: pok. Lovre i Ana Pavičić u Špurčev brig, pok. Mijo i Ana Došen u Dolinu i Pajo i Tonka Došen u Bukovac. Tonka se sa suzama u očima prisjećala odlaska s planine. Na silasku su svratili u Dolinu, a tu se pored razbuktale lomače s planinom opraštao did Mijo pjevajući: “Gori gora, gori borovina, ode stara naša ladovina” (umro je iste godine na Božić).


rujan 2009.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s