BILI SINOKOS – JELOVAČKA VRATA


BILI SINOKOS – JELOVAČKA VRATA. U ovom poglavlju riječ je o tribanjskim stanovima na poprečnom putu između Bilog Sinokosa i Jelovačkih vrata, dalmatinsko-ličke granice.

Javorje
Javorje

Javorje. Od Sjauševe kuće na Bilom Sinokosu put nastavlja uzbrdo na Kosu od Javorja,* prijevoj između Vlake (971 m) slijeva i Glavice od Sinokosa zdesna, i kroz šumarak silazi u travnatu uvalu Javorje. U Javorju, nazvanom po brojnim prisutnim javorima, nekad su stanove imali Katići i Žeželji iz Paripova Luga (Katići su se još u 19. stoljeću preselili u Starigrad-Paklenicu, a Žeželji su početkom 20. stoljeća prešli u Liku). Tome Vukić iz Renjovca kaže da je Javorje bilo nastanjeno preko cijele godine, da se na lokalitetu Crkvina nalazila crkvica, a tu bi se negdje, na izlazu iz Javorja, trebala vidjeti i njihova mirila (navodno se neka mirila nalaze i na Kosi od Javorja, valjda od Njegovana i Mataka iz Medenog i Račabuše). Prošavši raskrižje na južnom kraju uvale (lijevo, primorskom stranom Javorja vodi put prema Stapu) i kosicu koja dijeli Javorje od Medenog, dubokog dolca s desne strane puta, nastavljamo po kamenjaru uzbrdo prema Račabuši. Na usponu pažnju nam privlači šumovita uvala koja se proteže sjeverozapadno od Javorja s markantnom Stapinom u pozadini.

Javorje, Medeni i Arčabuša
Javorje, Medeni i Arčabuša

Medeni (Medeni dol). Nakon Sjauševe hacijende na Bilom Sinokosu, evo još jedne hacijende, od Jure Njegovana iz Paripova Luga, na dnu ravnog, gotovo okruglog Medenog dola. U Medenom je 1926. godine prenoćio Miroslav Hirtz, pa kaže: “Medeni Stanovi imaju naime u svem četiri “vatre” (stana), sve sami Njegovani, koji ovdje stalno borave u sva doba godine”. U Medenom je prenoćio i lugar koji je u veljači 1914. vodio Gojtanovu satniju preko Velebita na more. Po Gojtanu se Medeni tako zove “jer tu raste trava kadulja, sa koje pčele nose pelud i grade vrlo fini med”, no Medeni se s pravom mogao zvati i Vodeni dolac jer je rijetkost na Velebitu da se u jednom dolcu nađe toliko vode (u zimskom razdoblju dolac zna poplaviti). Na južnom kraju dolca, na mjestu nekadašnjeg izvora, nalazi se šterna s novouzidanim grlom te bunar na kojemu se blago napajalo. Odnekud mi podatak da su Tribljani za vrijeme suše odlazili po vodu na (vrela) Bobiku i Mediku pa se valjda naziv Medika odnosi na spomenutu vodu u Medenom.
Jurina kuća smještena je na zapadnom kraju dolca,* a nakon Jurine kuće na gornjem rubu dolca nalaze se još dva bunara s vodom i nekoliko urušenih zidina. Još se jedna kućica, Ante Njegovana iz Livodica, nalazi na drugom kraju dolca, na sedlu prema Dubokom. Premda je na plodnoj zemlji rađalo “ka u Slavoniji”, naposljetku su i Njegovani napustili ove strane i sišli u Podgorje. Osamdesetih godina prošlog stoljeća obitelj Jure Njegovana kupila je u Paripovu Lugu imanje od Mataka i odonda su u Medeni izlazili samo preko ljeta (Jure je iz Medenog odlazio na posao u Zadar).
Njegovani su bili porijeklom Bristovčani iz Livodice. Napustivši Livodicu naselili su se na Jamini, Zagonu i Livodicama, otud sele u Medeni, da bi se nakon Drugog svjetskog rata ponovo vratili u prijašnja sela.

Arčabuša
Arčabuša

Račabuša je bivše sezonsko naselje Mataka iz Krčevina smješteno na kamenito-travnatoj zaravni u podnožju Jelovačkih vrata. Naselje nam je poznato pod raznim imenima: prvi ga je spomenuo Ivan Gojtan pod imenom Čabuša, u kartama piše da je to Račabuša, a među planinarima uobičajen je i naziv Čarabuša, no Ivan Matak iz Ljubotića kaže da su njihove stojbine (tako u ovom kraju zovu stanove) “na Arčabuši”. Na zaravni, otvorenoj i blago nagnutoj prema jugozapadu, nalazi se nekoliko travnatih terasica i ograda (još donedavno obrađenih i voćkama zasađenim), a na vrhu zaravni, u hladovini starih lipa, nalaze se dvije-tri kućice pod krovom. Ona istočnija je Ivanova i nedavno je obnovljena,* a nešto zapadnije nalazi se oduvijek “useljiva” kuća Darka Mataka iz Krčevina s urušenom šternom u ograđenom dvorištu ispred kuće. Svojedobno je na Arčabuši bilo šest stanova i šterni.

Bobika. Iznad Račabuše uzdižu se dva vrha. Ante Rukavina kaže da se onaj lijevi, niži vrh zove Kuk od Vrata (1279 m), jer se nalazi odmah do Jelovačkih vrata, a da je onaj desni, istočniji i viši vrh – Bobički kuk (1439 m),* kako i piše u kartama. Između ova dva vrha uvalila se udolina, travnat zaravanak nalik amfiteatru, s tri strane okružen strmim stijenama, a otvoren prema moru. Usred zaravanka nalazi se nadaleko poznat izvor žive vode – Bobika (1200 m).* Na samom vrelu je kamenjem obzidana metalna cijev iz koje istječe voda, no u kišnom razdoblju voda izvire na sve strane, tvoreći pravi potočić. Sa zaravanka vodi položita staza na zapad: u početku se probija kroz šikaru, pa kroz “tisna vrata”, a pred kraj kroz visoku bukovu šumu i ispod Jelovačkih vrata izlazi na poprečni put iz Podgorja u Liku.
PS. Nedavno je s Bobike potegnut 2 km dug “vodovod” (gumeno crijevo) do Bilog Sinokosa.

Podlokva i Sarajevo (1072 m)
Podlokva i Sarajevo (1072 m)

S Bobike je najzahvalniji uspon na Bobički kuk. Dvadesetak minuta iznad Bobike, na samom grebenu, zatičem žalostan prizor: nekad prekrasan proplanak, “Surlin konak” (1265 m), požar je uništio do neprepoznatljivosti. Zato s Bobičkog kuka uživam u pogledu na travnate dolce u podnožju: u Medenom Njegovani kopaju njivu ispred kuće, u Dubokom Niko Sjauš planduje zajedno s ovcama, a na Malom Rujnu samo što se nisu srele dvije grupe planinara. Niko kaže da oni Bobički kuk zovu Ploče, što je i prikladniji naziv za taj vrh, a da je Bobički kuk tek dio Ploča, onaj znatno niži kuk do Bobike.
Uzdužni put s Račabuše silazi (preko Kose i Pogledala) na Malo Rujno, a poprečni put nastavlja uzbrdo prema Jelovačkim vratima. Niti deset minuta iznad sela nalaze se Bukvići, prekrasan zaravanak obrastao travom i golemim bukvama (bivše plandište), idealno mjesto za kampiranje. Nakon Bukvića put se strmije uspinje po kamenjaru, prolazi pored glavice Sarajevo (1072 m), i već pod samim Jelovačkim vratima stiže do križa i spomen-ploče gdje je od mine stradao hrvatski bojnik Nenad Matak – Meho.

Mižerića stan
Mižerića stan

Podlokva (Podlokvan). U travnatoj dražici u zaleđu Sarajeva (1072 m) nalazili su se najviši tribanjski stanovi – Podlokva, na kartama označeni kao minski sumnjivo područje. (Najviši tribanjski stanovi bili su stanovi Zupčića Pod Pločan velikim). Sjeverozapadno, malo iznad Podlokve nastavlja se travnat, duguljast dolac, Lokva (1045 m),* okružen bukovom šumom, a svojedobno među ovdašnjim stanarima podijeljen u košanice (Lokva bukova, Lokva Katića, Lokva…), po kojima su stanovi dobili ime. Podlokvan su bili stanovi Katića i Žeželja iz Paripova Luga te Mataka iz Ljubotića.
S druge strane sarajevskog sedla (zapadno od Podlokve), na travnatoj strmini s nekoliko stepeničasto podzidanih terasica, nalazi se Mižerića stan,* bivša stojbina Zubčića iz Trošeljevca. Tu bi se negdje trebala nalaziti vodoravna pećina-hladnjača u kojoj su ovdašnji mještani čuvali meso nakon klanja stoke (možda je to polupećina u kuku s lijeve strane slikovitih kamenih vrata koja se ističu iznad stanova). S Mižerića stana silazi se niz strmu padinu u Dulibinu na uzdužnom putu Stap – Rujno. Travnata strmina je u gornjem dijelu obrasla prorijeđenom šumom crnog graba (u proljeće prepunom sunovrata), dok se prema dnu Dulibine nastavlja bukova šuma s primiješanim javorima.

Jelovačka vrata
Jelovačka vrata

Jelovačka vrata (Velika, Donja)* su kamenito-travnata kosica, niti 100 metara širok prolaz između strmih bočnih strana. S desne strane iznad puta uzdižu se gole stijene Kuka od Vrata (1279 m), kako ga naziva Ante Rukavina, a na drugoj strani sedla strši markantan kučeljak,* na koji se nastavlja travnat hrbat Golića (1388 m). Na Vratima se desno ispod stijene nalazi Turski grob, uspomena na davno održan dvoboj između nekog Turčina i domaćeg Katića. Navodno se Turčin s Jelovačkih vrata dovikivao s Katićem na Sarajevu pa ga izazivao da ga ne može pogoditi, no očito se prevario.
Na Vratima naš put napušta suptropsko carstvo podgorskog krša i ulazi u šumu. No, očito je tako nekad bilo jer je sad, nakon požara koji je poharao Veliko Rujno, a valjda i od orkanskog nevremena, na golemom prostoru iza Jelovačkih vrata i na bočnim stranama Golića,* šuma posve potučena.


prosinac 2013.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s