Lisac (stanovi)
Lisac (stanovi, 1270 m) je visinom i položajem jedinstvena ravan na Primorskoj terasi sjevernog Velebita. Jedinstvena je stoga jer se nalazi na mjestu gdje je Terasa širom otvorena prema moru,* odnosno na južnom kraju Primorskog grebena u čijem smo se zaleđu dosad kretali. Tako su nakratko – dražicom Grabarje – prekinute i borove šume koje ga cijelom dužinom prekrivaju, a sama Terasa nastavlja se punih 200 metara niže, u zaleđu Strmca (kuk) i Lipovog kuka (1106 m), s vujinačkim borovim šumama. Liščeva ravan ušla je u planinarsku terminologiju i karte pod imenom Lisac stanovi samo da bi je mogli razlikovati od istoimenog vrha (Liščev vr’). No, Podgorcima je to Lisac.

Iznad Lisac stanova proteže se smrekama prošarana Vršina (1482 m) pa je ova ravan jedinstvena i po tome što se ovdje izravno susreću tropske borove s hladnim smrekovim šumama. Smrekovim gustišima prekriven je cijeli greben koji se proteže iznad ovog dijela Terase od Mijolinova vrha (1497 m)* na sjeveru do Lisca (1541 m) na jugu.
Liščeva ravan poznata je i po sezonskom naselju, najvišem na uzdužnom putu po Terasi. U Lisac su selili Vukušići iz Jurkuše i tek poneki s Malih Brisnica. U samom travnatom dolcu bilo je malo stanova, dok se pravo naselje nalazilo u visokoj šumi na strmoj padini iznad dolca. Iako i ovdje nailazimo na šterne s izlivenim betonskim grlima, oduševit će nas nekoliko otvorenih šterni, kamenica skrivenih u stijenama iznad stanova. Posebno se ističe pravilna četverokutna kamenica, dostupna samo s jedne strane, do koje nas dovode isklesane kamene stepenice.* Padina na kojoj se šterna nalazi obrasla je golemim smrekama, a krajem svibnja sva se strmina plavi od alpske pavitine. Nekoliko stanova i šterni s vodom nalazi se i južnije, na terasama ispod puta za Vujinac. No, najljepši položaj i širom otvoren pogled na more imali su Josić stanovi na primorskoj strani travnate kose. I tu se krajem svibnja cijela padina plavi, od lana.*

Jurkuška ili Vukušić duliba. Žljebasta udolina Primorske terase s Liščeve se ravni stepeničasto spušta prema sjeveru, omeđena s primorske strane Gredama (Liščevim, 1311 m), a s gornje strane Vršinama. Prva stepenica je 50-ak metara niža zaravan Jurkuške dulibe, a još sjevernije je i još strmije odsječena, više od 50 metara niža terasa Donjih duliba (Miškulinska duliba).
Jurkuška duliba je prostrana, bukovom šumom obrasla zaravan s tri travnata proplanka: markirana staza prelazi preko dva manja istočna proplanka, a skrenemo li s puta na zapad, usponom preko trećeg, najvećeg proplanka izlazimo na južni kraj Greda, gdje staza prelazi na primorsku stranu. Tu je sve pod travom i borovima, a odmah pod vrhom, na najvišoj terasici, nalazi se zidina stana koji se dugo vremena isticao svojim položajem i izgledom (tu je i šterna s vodom).* Iskrčena strmina ispod stana i šterne pretvorena je u veliku travnatu ogradu unutar koje se spuštaju stepeničasto podzidane terasice. Od Liščeve ravni dijeli nas Brig, niska, oko sto metara duga zaobljena kosa obrasla gustom borovom šumom.
U samoj dulibi bila su tek dva stana Vukušića, dok se na padini Mijolinova vrha, pod samom gornjom granicom šume, nalazio spomenuti Mijolinov stan i šterna.
Jurkuška duliba je i stanište hrvatske sibireje s nekoliko raštrkanih grmova na travnatim, borovima obraslim pristrancima u podnožju Greda. Vizualno je još ljepša kamenita primorska strana Greda koja je sva pod visokom borovom šumom* (i siparima obraslim rutom).
Grede (Liščeve, 1311 m), vidi Donje dulibe
2006. – 2007.