KOZJAK (1572 m)

ČITLUČKI PUT


Poput Panosa (1257 m), i Kozjak (1572 m) i put preko Jelovačkih vrata predugo su mi bili na listi neostvarenih želja. Hvala bogu, više nisu. Prije desetak godina s liste je skinut Put, a kad sam nedavno prešao i grebenom preko Kozjaka ne mogu se suzdržati a da novu “stazu”, makar i nedorečenu, ne stavim u Kramarušu.

ČITLUČKI PUT je naziv za lički dio poprečnog puta preko Jelovačkih vrata koji je povezivao lička podvelebitska sela Čitluk i Počitelj s Kruščicom i Šibuljinom (Počiteljski put je naziv za lički dio poprečnog puta preko Ribničkih vrata). Ivan Gojtan je prije gotovo sto godina, kad je u veljači 1914. sa satnijom prešao preko Velebita, put markirao i detaljno ga opisao, ali je nama do danas ostao manje-više nepoznat, bar onaj njegov vršni dio, od Rudina do Račabuše.

Rudina (Rudine)
Rudina (Rudine)

Čitluk – Rudina. Danas je bolje preskočiti ovaj dio puta i ne ulaziti u ovo područje, mada se i Rudine i Jelovačka vrata nalaze na listi minski sumnjivih područja. Jedini koji je ovuda sišao u Liku bio je Dragutin Franić pradavne 1898. godine, kad se s Gospićanima popeo na Visočicu. Njegovi članci u prvim brojevima HP-a su daleko najbolji opis ovog kraja. Doduše, Franićevo društva se na silazu s Visočice tek dotaknulo Rudine jer su s vrha sišli u Smrčevu dolinu (Smrčevac),* sjeverozapadno od Rudine, a iz Smrčeve doline u Jankov dolac, sjeveroistočno od Smrčeve doline. I Josip Poljak opisujući put iz Čitluka kaže: “Iznad Jankova dolca desno vodi put na Visočicu, a naš put vodi lijevo (strmo) uz Pijesak pa mimo vrha 1424 m stižemo na Rudinu.” Ovaj Franićev silaz s Visočice donekle se vidi na slici snimljenoj s vrha Male Visočice (1545 m),* na kojoj se na lijevom kraju vidi travnata Jelovačka kosa, na koju nastavlja Čitlučki put. S druge strane Male Visočice (1545 m) nalazi se poznato pjevalište tetrijeba, travnat dolac Ivankovac (1230 m).* Za sve te travnate dolce na ličkoj strani Velebita karakteristično je da se u njima pojavljuju jele i smreke, dok je gotovo sve ostalo bukova šuma.
“Od Jankova doca”, nastavlja Franić, “spustismo se k Paripovoj drazi, a odatle k Debeloj jeli ili Birtiji. Tu su se negda odmarali nosioci vina i rakije, koji su išli iz Dalmacije preko Velebita u Čitluk i Počitelj. I to je bio kriomčarski put, kao i onaj iz Divosela preko Jandrine poljane. Od Debele jele sadjosmo k silnovitom i plitkom vrelu, zvano Vodica, u Počiteljskoj dulibi. Napivši se i odmorivši se saletismo se strmom nizbrdicom na podnožje Velebita, na ravan sičku,” gdje su ih čekala kola za vožnju u Gospić.

Jelovačka kosa, iza Ćelavac i Kozjak
Jelovačka kosa

Rudina (Rudine, ne znam ni sam da li pisati u jednini ili množini).* Istočno od vrha Visočice na južnom Velebitu započinje niz od 35 velikih pašnjaka, koji su Gospićkim ugovorom bili rezervirani za dalmatinske stočare iz Bukovice i Ravnih kotara. Nekima od tih pašnjaka mogli su se koristiti i stanovnici podvelebitskih sela od Tribnja do Ervenika, a i lički stočari su imali na njima zagarantirana prava. Prvi od tih 35 velikih pašnjaka zvao se Rudine. Rudine su bile rezervirane isključivo za dalmatinske stočare. Dalmatinski stočari su na Rudine pristizali stazom preko Čitlučkih i Jelovačkih vrata. Stanove su imali na sjevernoj strani Rudina na rubu šume, a blago su napajali na Smiljanića točilu na susjednom Oglavinovcu.
Ovako nekako Mirko Marković u svom radu o životu i običajima sezonskih stočara na Velebitu započinje poglavlje o dalmatinskim pašnjacima na Velebitu, i nastavlja: južnije, do Rudina, nalazio se još veći dalmatinski pašnjak Jelovac. I ovaj je pašnjak bio rezerviran samo za dalmatinske stočare. Njihovi su se stanovi nalazili na rubu šume na zapadnom dijelu pašnjaka, a vode nije bilo, pa su se koristili okolnim snižnicama.

Seline (Podići)
Seline (Podići)

Seline (Podići). Malo je čudno da Mirko Marković ne zna za vodu, obzidan bunar na kosi koja je razdvajala navedene pašnjake, jer se spominje u gotovo svim starim putopisima (voda je stalno prisutna, sasvim bistra, tek povremeno se na rubovima nakupi žabokrečine). Slavko Šagovac u Opisu označenih puteva po Velebitu 1938. godine za dio puta od Visočice do Struga (istovjetan kasnijem VPP-u) kaže: “Prešavši Malu Visočicu (Seline, 1493 m)* niže njenog vrha dolazimo do pašnjaka Podići,* gdje se nalazi bunar, s kojeg se opskrbljuju vodom čobani, koji tamo pasu svoja stada. Stazom dalje silazimo na pašnjak Rudine, i tu se sastajemo s putem iz Čitluka u Krušćicu, kojim nastavljamo preko sedla Vrelca, gdje ostavljamo tu pučku stazu i nastavljamo čobanskim putem na Janjičaricu…” Bunar (na kojemu se ljeti blago napaja) je već 1898. spomenuo Dragutin Franić u onom detaljnom popisu voda i vodica na širem prostoru oko Visočice. Ivan Gojtan prostor oko bunara naziva Selište, Zvonimir Keler piše da se preko Male Visočice silazi na bunar na Podovima, a i Željko Poljak spominje vodu na VPP-u: “S prijevoja između Visočice i kote 1493 (Poljak kaže da je neki zovu Mala Visočica, a da je pogrešan naziv Seline) odvaja se desno nizbrdo staza u travnatu dolinu Jelovac. Naš put se nastavlja s prijevoja odmah uzbrdo prema koti 1493 m. Markacija vodi 50 metara lijevo od vrha, a zatim skreće lijevo nizbrdo po obraslom rebru prema dolcu Seline, u kojem su ostaci pastirskih koliba i ograđena lokva za napajanje blaga. Dalje prolazi lijevo od dolca i kroz šumu se strmo spušta na travnate Rudine.”

Jelovac (i Visočica)
Jelovac (i Visočica)

Ova zbrka u nazivima lokaliteta nije čudna za ovaj vršni dio južnog Velebita jer su se tu sukobljavali interesi Podgoraca, Ličana i Dalmatinaca iz Bukovice i Ravnih Kotara. Zato se ovdje stalno isprepliću lički i dalmatinski toponimi. Tako svima poznata Dalmatinska vrata Podgorci zovu Vrata Poljanska, a vrh Šiljak ispod Visočice, koji je Ljudevit Rossi bezuspješno tražio, Podgorci zovu Silak, baš kako ga je Kitaibel zabilježio. Nama je ovdje važno znati da vrh Jelovac (Ćelavac, 1601 m) Podgorci zovu Golovr(h), te da se spomenute livade i voda nalaze na Maloj Visočici.

Jelovačka kosa* je ime travnate kose koja veže Malu Visočicu (Seline, 1493 m) i vrh Jelovac (Ćelavac, 1601 m), te s primorske strane zatvara visoravan Podiće s travnatim dolcem i bunarom Seline. Ako je točan Markovićev opis Rudina (s tim da je pobrkao redosljed vratima) onda su Čitlučka vrata drugi naziv za Jelovačku kosu. Naziv Podići potječe od travnatih proplanaka na padini Male Visočice koji se protežu između Jelovačke kose i markacije koja s vrha Male Visočice silazi na Rudine. Gojtanova satnija je s Jelovačke kose pucala na “užasne Gričine, s lijeva vezane s Kozjakom”, pa se s Kose (po snijegu) spustila u dolinu Jelovac.

Jelovačka snižnica
Jelovačka snižnica

Jelovac. S prijevoja između Visočice i Male Visočice (Seline) vodi položito po strmom, travnatom obronku Male Visočice odavno uništen nogostup. Na kraju travnate strmine ulazimo u šumu i sada pravom stazom koju je svojedobno markirao Ante Rukavina silazimo ukoso u dolinu Jelovac,* južnovelebitski Lubenovac. Travnata se dolina u punoj raskoši ispružila prema Skradljivoj kosi i Kozjaku (1572 m),* a sužava se u smjeru Jelovačkih vrata. Na toj zapadnoj strani dolca, na rubu šume vide se ostaci nekadašnjih stanova, pored kojih put nastavlja u krajnji jugozapadni dio doline zvan Grebina.* (Na drugom kraju doline je Konjski dolac, gdje su nekad konji plandovali). Na Grebini nam na kamenu označen smjer – desno položito na zapad – pokazuje put prema nedalekoj Snižnici. Jama se nalazi u nastavku jelovačke doline, udaljena desetak minuta kroz šumu, na samom početku još jedne manje, duguljaste travnate uvale. Jama je u lipnju 2011. bila puna lako dostupnog leda. U vrijeme kad se Jelovac kosio, Podgorcima je prva stvar bila izvaditi dovoljno snijega da bi imali vode za cijeli dan. Tribljani su svake godine odlazili u gospićku šumariju muntati (zakupiti) sjenokoše u Jelovcu. U prijašnja vremena to je obavljao šumar na licu mjesta, u Jelovcu. Jelovac se “montiva” na Svetog Iliju (20. srpnja) kad su na košnju izlazili svi zainteresirani Podgorci. Mjerilo se špagom, a međe su se označavale kolčićima. U kapu ili u žensku traversu ubacili bi se papirići s ispisanim imenima i nakon svake izmjerene parcele izvlačio bi se po jedan papirić. Na košnju u Jelovac izlazili su Tribljani iz 30-ak kuća još dugo nakon Drugog svjetskog rata, posljednji put 1975-6. godine.

Jelovac i Ćelavac (1601 m)
Jelovac i Ćelavac (1601 m)

Kad bi od Snižnice produžili u istom smjeru dalje došli bi u Dupljinu,* travnatu uvalu, najdublju u cijelom kraju, obraslu gustom šumom smreke. Premda zauzima relativno mali prostor, šuma je mjestimice toliko gusta i mračna da nam iznenadna pojava djeluje pomalo zastrašujuće (inače je sav taj golemi prostor ispod Visočice carstvo primorske bukve). Tu je i Korana, malo vrelce koje spominje Dragutin Franić u onom svom popisu voda i vodica (spomenuo je i Jelovačku snižnicu). I dobro da ga je spomenuo jer da nije, ne bi ga ni tražili. A i tko bi ga našao, ako ne Raul Horvat. Na kraju ovog sušnog ljeta (2011.) u pročeprkanom lišću moglo se naći tek 2 dl vode. S izvora se spušta jaka vododerina u omanji dočić obrastao bujnim raslinjem pa je valjda u kišno doba godine ovdje sve puno vode.
Još dalje, iza Korane, uzdiže se travnata Skradljiva kosica pa Male i Velike ploče (Veliki pločeviti vrh, 1351 m), no ti prostori već zalaze u druga poglavlja pa spomenimo samo “Rupetinu”,* golemu jamu u šumi između Malih i Velikih ploča, i pogled s Velikih ploča na Primorsku terasu u podnožju od Debelog kuka i Visovače na zapadu do Bojinca na istoku.

Korana
Korana

Jelovac – Jelovačka vrata. S jugozapadnog kraja Jelovca put nastavlja kroz šumu, a kako se još uvijek dobro raspoznaje, Ante Rukavina prestao je s markiranjem, a “oglasio” se samo na par mjesta (Mala i Velika Jelovačka vrata…). Na dijelu gdje se put u zavojima duže vrijeme penje uza stranu Kosice od mirila, pri njenom vrhu s desne strane puta nalaze se dva tipična “ljubotička” mirila. Koliko mi je poznato ova mirila nije nitko spominjao. Ivan Gojtan ih valjda nije ni vidio jer su bila pod snijegom, no očito je bio upozat s njima kad spominje kosu Mirila. Ni Ante Rukavina nije zabilježio prisutnost mirila na putu. Vjerojatno su ih previdjeli jer su, skrivena u lišću, gotovo neprimjetna, a baš tu gdje se put u zavojima penje kroz lako prohodnu šumu, zbog mogućih je kratica bilo ugaženo više staza. Čija su to mirila i kad su podignuta nije mi poznato. Ovo su valjda najviša mirila na Velebitu. Jakov Matak iz Krčevina kazivao mi je da su oni kosili Jelovac i sijeno snosili u Podgorje i da su oni stanovi u Jelovcu bili njihovi. Ni on ne zna čija su to mirila, valjda su tu od 19. stoljeća. Jure Njegovan iz Paripova Luga kaže da je tu “pomelo sestru mog pokojnog dida”.

Jelovačka vrata
Jelovačka vrata

“Prešavši kosu Mirila put vodi tik uz jamu Sniježnicu ili Bezdanjaču” (zdesna), kako piše Ivan Gojtan u onom svom opisu puta, “zatim prolazimo Mala Jelovačka vrata pa preko Dražice stižemo na rebro Preslo, iza kojega su odmah duboka, uzana i klisurasta Velika Jelovačka vrata.” Slično je ovaj dio puta opisala i Marija Gazić rođ. Matak iz Krčevina, samo što ona razlikuje Donja, Sridnja i Gornja Jelovačka vrata, gdje se Sridnja vrata poistovjećuju s Preslom.
Ovdje treba spomenuti posljedice od požara koji je 2003. poharao Veliko Rujno jer je i tu, na golemom prostoru prije Jelovačkih vrata* i na bočnim stranama Golića,* od požara, a valjda i od orkanskog nevremena, šuma posve potučena, pa sada gotovo na svakom koraku leže prevaljene bukve (slična devastacija dočekat će nas i u zaleđu Bobičkog i Vilinjeg kuka).

Jelovačka vrata
Jelovačka vrata

Jelovačka vrata (Velika, Donja)* su kamenito-travnata kosica, niti 100 metara širok prolaz između strmih bočnih strana. S lijeve strane iznad puta uzdižu se gole stijene Kuka od Vrata (1279 m), kako ga naziva Ante Rukavina, a na drugoj strani strši markantan kučeljak,* iza kojeg se nastavlja travnat hrbat Golića (1388 m). Na Vratima se lijevo ispod stijene nalazi Turski grob, uspomena na davno održan dvoboj između nekog Turčina i domaćeg Katića. Navodno se Turčin s Jelovačkih vrata dovikivao s Katićem na Sarajevu (1075 m) pa ga izazivao da ga ne može pogoditi, no očito se prevario.
Na Vratima naš put izlazi iz šume i ulazi u suptropsko carstvo podgorskog krša.* Tu prestaje i Čitlučki put jer sada Tribanjski put po kamenjaru silazi prema Račabuši. Odmah na početku silaza prolazimo pored spomen-ploče gdje je od mine stradao hrvatski bojnik Nenad Matak – Meho i raskrižje gdje položita staza lijevo vodi na vrelo Bobiku,* zatim nam zdesna ostaje glavica Sarajevo i u njenom zaleđu Podlokva,* travnata dražica s bivšim stojbinama mještana Paripova Luga, i stižemo u Bukviće, prekrasan zaravanak obrastao travom i golemim bukvama, već nadomak Račabuše.

Plan ispod Kozjaka
Plan ispod Kozjaka

KOZJAK (1572 m).* Imao sam sreću da pregazim Kozjak. Upravo tako! Na vrh Kozjaka krenuli smo iz velikog travnatog dolca zvanog Plan ispod Kozjaka. S desne strane popeli smo se po grebenu na vrh Kozjaka, produžili kratko po grebenu* pa skrenuli desno, strmo nizbrdo u podnožje okomite kozjačke litice, i preko Skradljive kose nastavili na vrh Ćelavca (1601 m).*

Na Plan, jedan od najnepristupačnijih velebitskih dolaca, krenuli smo iz Jelovca. Namjeravali smo pregaziti Kozjačke gričine, vrletan greben koji se s vrha Kozjaka spušta prema zapadu, i kad smo se već ponadali da smo konačno našli prolaz u gričinama* – zaglavili smo među stijenama da više ni ne znam kako smo došli na Plan. Na Plan je ipak najlakše doći s Malog Rujna, preko Loma, prolaza između Bobičkog kuka* i Kuka Vilina. I mi smo se do tu prošetali i nauživali se pogleda na Malo Rujno.

PS. Plan se u Gospićkom ugovoru ne spominje, valjda zato jer je Ličanima bio predaleko, a ni pastirima iz Bukovice nije bio zanimljiv, pa su na Plan izdizali stoku i kosili ga mještani Tribanj Šibuljine. U novijim kartama ucrtan je put koji s Malog Rujna vodi na sedlo Plan između Bobičkog i Vilinjeg kuka i nastavlja na Plan ispod Kozjaka.


kolovoz 2011.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s