MARAMA


MLINIŠTA – MARAMA. U Mliništima su imali stanove Podgorci iz gotovo svih prižanjskih zaselaka. Gotovo svima su se staze slijevale na Gornje ždrilo, primorski izlaz iz uvale Mliništa.

Sinokos
Sinokos

S Gornjeg ždrila silazimo u Sinokos, travnat dolac okružen golim, više kamenitim nego travnatim stranama. Put vodi zaraslom ulicom uzduž četverokrake ograde na dnu dolca, između južnog kraka, ograde Matijević strana, i veće, trokrake ograde Mandekića ili Sinokosa u užem smislu. Prolazeći kroz Sinokos ponekad se čuju čudni šumovi koji kao da dolaze iz utrobe zemlje pa Podgorci pretpostavljaju da se tu nalaze velike podzemne šupljine. Prešavši preko Sinokosa, staza laganim usponom izlazi na Donje ždrilo, gdje se račva na sve strane: za Starčević Pod, Maramu i Guste Zidine, a lijevo uzbrdo u uvalu Rujica – Bukovac. Donje ždrilo, za razliku od Gornjeg, nije toliko izloženo silovitim udarima bure. Na Ždrilu se nalazi iskopina pretpovijesne kamene gromile (tumul, grobnica od kamenih ploča), u narodu poznata kao Turski grob, iz koje je izrasla krkavina i prekrila cijeli humak.

Kaduljevac
Kaduljevac

Odmah ispod Ždrila početak je duboke jaruge, drage Bukovače koja se spušta u Podgorje. Lijevom stranom drage vodi put u Kurtušu i Guste Zidine, desno skreće, položito preko krševite visoravni Sinogon, put za Starčević Pod, a naš silazi prema desnoj strani drage, na Mirila. Nekad su se tu, lijevo uz stazu, nalazila tri popločana kamena mirila, bez uzglavnica, na koja se polagala škrinja (kasela), a običaj je bio ukrašavati ih kiticama vriska. Put nastavlja preko Posrane ploče, zatim desnom stranom drage silazi ukoso niz pjeskoviti Voznik i između starih hrastova i klenova, kroz kamenjar sav prekriven kaduljom, stiže do bunara Kaduljevca (nedaleko je i Kaduljevački kuk). Ispod bunara, na raskrižju zvanom Vrh Raskrižja, nedavno su posječeni stari hrastovi koji su se ispriječili na novooznačenoj trasi ceste koja se već probija od Marame prema Kurtuši. Trasa nove ceste prati stazu ulijevo, iznad Orbazove glavice (707 m) prema Kurtuši, a odmah ispod raskrižja, na prostoru zvanom Križić, u duplju suhog hrasta umetnuto je malo raspelo. Nekad se i ovo mjesto ukrašavalo cvijećem, a tragovi tog običaja vide se i danas. Možda običaj potječe još iz turskih vremena, kad je ispod Križića, na Zaloj ploči, za vrijeme neke svadbe ubijen mladoženja. Sada su tu “kameni vrtovi” divljih tulipana,* između kojih silazimo na Raskrižje. Ravno, pored čuvenog Maramskog bunara, nastavlja put u Podgorje (Seline), a mi skrećemo desno, iznad Deine glavice (623 m), i niz ulicu silazimo do prvih kuća (Mandekića) na Marami.

Maramski bunar
Maramski bunar

MARAMA. Još se češće prepričavala priča o porijeklu imena sela. No, dok jedni zasluge pripisuju ženama koje su se, pokrivene maramama, skupljale i robu prale oko prastarog bunara, drugima je kriva marama koja je tu spala nekom Turčinu, kad su ih jednom prilikom Podgorci gonili preko Velebita.
Na Marami je 1857. godine u četiri kuće popisano 30 Matijevića (Tomučevići) i Mandekića (Cesarovići, priženjeni sa Selina), a 1910. selo ima 56 stanovnika. Odonda im se broj stalno smanjuje, a kad su 70-ih godina prošlog stoljeća svi napustili Maramu, ostala je Matija Deina (Matijana) sama u selu. Dugi niz godina samovala je na Marami i svako ljeto s kravicom izlazila i samovala u Mliništima. Tu sam je i upoznao, na Ždrilu, ali stigla mi se izjadati prije nego smo se rastali jer je mene put vodio prema Gustim Zidinama.

Marama
Marama

Marama osvaja na prvi pogled. Premda uzduž Podgorja i na Podima ima više sličnih zaselaka, jedino sam još u Matijašici, na južnom Velebitu, valjda zbog one velike kamene preše za mljevenje maslina nasred sela, bio tako prožet mediteranskim duhom. Možda ona zadnja kuća prema Starčevićima, s onim kiklopski uzidanim kamenjem, djeluje malo grublje, više dinarski, ali je već kod Mandekića sklop kuća tako skladno postavljen da bi tu stalno ostali. Ispred prve kuće, ruševine Matije Deine,* nekad smo znali marendati na isklesanom kamenom stolu (solilo), ali ga više nema, odnešen je. Na Matijinu kuću nastavlja se najljepša zgrada u skupini, donedavno samo zidina,* uskoro, još jedna nova kuća na Podu.* Kuća je građena u primorskom stilu, s konobom u prizemlju, u koju se iz dvorišta ispred kuće ulazi pod voltu balature (uklesana godina 1862.), a po kamenim stubama balature penje se na kat. Ali, od svih detalja na Marami najviše nam je pažnju privukla šterna na katu sljedeće kuće. Nevjerojatno, u kući pod krovom, baš na katu, s onim prelijepo isklesanim grlom bila je, valjda, svima kost u grlu. Kao da su se u ovom kraju Mandekići specijalizirali za slične kućne majstorije jer se i u Mliništima, nedaleko crkvice, može vidjeti šterna u kantunu stana Matije Deine.*

Marama
Marama

Sve nas fascinira voda u kršu, a ovaj dio Velebita kao da prednjači u svemu. Pored šterni po kućama, i one u Jurčić docu malo više strše,* i Kurtuška šterna, i ona velika šterna kod Donjeg korita u koju se slijeva voda s izvora i povremeno teče kao potočić. Tu je i velika kamenica puna vode na kuku Kamenici ispod Borovaca,* Trnova lokva* i bunari u Borovcima, bunari kod Starčevića* i Maramski bunar, bunari/lokve: Kaduljevac više Marame, Rujica ispod Kokirne,* Crna ruja* i ona na Ograđenici*

Već jedanaest godina nema Matije. Istovremeno s njenim odlaskom stropoštali su se i krov i “pod” među zidine kuće, jedino je stap preživio. Ona nije dočekala preporod Marame. Više nitko tu ne stanuje. Do sela je stigla cesta i struja, čak i javna rasvjeta. Kuće se obnavljaju, arhitekti se čude i dijele besplatne savjete, lovci uživaju, planinari…


2008.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s