Šarinac

zemljovid

 

Zavižan – Šarinac. Sa Zavižana putem za Babrovaču do raskrižja na kosici, Klancu ispod Ciganišta. Tu skrećemo desno i laganim usponom uz Tisni klanac stižemo do novog raskrižja. Markacija silazi u Šarganušu (Dragičević dulibica, travnat dolac okružen bukovom šumom nazvan po Šarganu, Dragičeviću koji je prvi doselio u ovaj kraj) i nastavlja prema Siči, a mi skrećemo lijevo, lagano uzbrdo na kosicu, prijevoj Vrata na južnom podnožju Jelovca (1336 m),* vrha koji je na kartama upisan pod krivim imenom Visibaba, jer se na njegovoj primorskoj strani nalazi naš cilj – dolac Šarinac. S kosice se (od konja) ugaženom stazom strmoglavljujemo kroz bukovu šumu do borova na gornjem rubu travnatog dolca.

Šarinac

Šarinac (1140 m) je možda najveći i najljepši dolac na Primorskoj terasi sjevernog Velebita, a nalazi se neposredno iznad Babrovače, okružen strmim pošumljenim stranama. Sišavši na gornji rub dolca, s lijeve strane pažnju nam privlači ogroman jasen, a na desnoj, sjevernoj strani isto tako velika bukva (okružena borovima). Ovom stranom Šarinca nastavlja put prema Grlu, primorskom izlazu iz dolca.
Sjeverno iznad Šarinca uzdiže se stjenovit vrh Visibaba (1275 m),* sav pod borovima. Visibaba je vrh iznimno duge kose koja se ravnomjerno spušta prema sjeverozapadu sve do Trnovca u Podgorju. Na cijeloj primorskoj padini Velebita nema tako pravilnog i istaknutog poprečnog uzvišenja (sav vršni dio grebena prekrili su borovi). Ta se prirodna granica nastavlja preko Jelovca (1336 m), Prolisine (1465 m), Komusovice i Kosice sve do Zavižana. Nekad su Bilučka draga u Podgorju i Visibaba u Nadgorju dijelili svetojursku od jablanačke upravne općine, a danas kao i prije Kladska draga i Visibaba dijele župe Lukovo i Starigrad. S Visibabom započinje i ovaj opis Primorske terase sjevernog Velebita.
Danas je greben Visibabe poznatiji kao botanički rezervat, i to s pravom jer se tu nalaze najljepši velebitski prostori nastanjeni hrvatskom sibirejom, a ljepota borova po stijenama i liticama Šarina kuka (Antini “bonsai” borovi), stjenovite glavice na primorskoj strani samog vrha Visibabe, ujedno i drugo ime Visibabe, može se uspoređivati s jedinstvenim borovima Vujinačkih greda i Budima.

Šarin kuk

Šarin kuk (Visibaba) je nenadmašan vidikovac. Duboko u podnožju vidi se Antina kuća na Babrovači, na koju se prema moru nastavlja tipičan podgorski krš, ali pogled na lukovačku stranu je doista nevjerojatan. Tu je doslovno sve pod šumom, nigdje kamena, tek travnata točkica otkriva mi položaj stanova na Pogledalu.* Iza Pogledala nastavlja se Božinac pa Gornji brig i Borovi vrh, a u dnu uvale Pod gorom kočoperi se prepoznatljiv šumarak golemih, poput pinija razgranatih borova. I nekad gola visoravan bilučkih stanova Za Glavicom sada je zarasla u šumu. Jedini krš na toj strani je istočnije, s druge strane puta Ažić Lokva – Zavižan, gdje se iznad Dulibice uzdiže kamenita padina južnog briga od Palježa (bilučkog).
Istočno na Visibabu nastavlja se vrh Jelovac (1336 m), kako ga zove Ante Vukušić, ili Smrčevac, kako kaže Mile Babić s Trnovca, nazvan po jelama i smrekama koje se uspinju uz njegove bočne strane, dok je s primorske strane do samog vrha obrastao borovima. I stjenovit vrh Jelovca je prvorazredan vidikovac, a posebno je lijep pogled na Šarinac u podnožju.

Zapodak

Dok su cijelu sjevernu stranu Šarinca prekrili borovi, uz istočnu stranu dolca uspinje se bukova šuma (preko travnatih terasa Krčića) na Vrata južno od Jelovca. I s južne strane kotlinu zatvara krševit greben obrastao bukovom šumom i borovima zvan Zapodak. Njegovim vrhom proteže se jedinstven suhozid, rekao bih zaštitni znak Šarinca, a pogled s Vrha Palježa (s druge strane Zapotka) na tu gromaču stalno me iznova čini luđim za Velebitom (nedavno sam se divio zidu s Vabanović vrha, s udaljenosti od gotovo 4 km).
S Kuka od Zapotka pruža se pogled na gotovo cijelu Primorsku terasu sjevernog Velebita. Odmah u podnožju, na putu Babrovača – Zavižan, zeleni se livada Duplje, malo dalje je uvala Paljež – Jasenje, a ispod Terase proteže se Primorski greben pod borovima od Babrovače, preko Borja, Livodskog i Dolačkog briga, Budima, sve do Lisca. Tu su i vrhovi s gornje strane Terase: krševito Rasoje (1348 m) iznad Palježa, Opaljenik (1474 m) iznad Budima, Kaić vrh (1476 m) iznad Jukić dulibe, Mijolinov vrh (1497 m) iznad Miškulinske dulibe i zadnji u nizu – Liščev vrh, već pred vratima Alana.

Šarinac i Vrh Plandišta

U dnu Šarinca prostrlo se ravno polje veličine nogometnog igrališta. Nekad najveća njiva na cijelom putu do Alana, danas je pod visokom travom, jedino usred donjeg dijela polja iz trave izviruje velika osamljena stijena. Na toj primorskoj strani Šarinac je uskim Grlom, prolazom između stijena Zapotka i Borovog Zapotka, južnog ogranka Šarina kuka, otvoren prema moru. Ante kaže: “Na vr Grla uvik puše il smorac, il s Jelovca niz Šarinac.”
U Šarinac su selili Dragičevići iz Gornje Klade, iz zaselka Kućani (Klištonjići, Mulčine i Biškupovi). Gotovo su svi stanovi (desetak) poredani na sjevernom i istočnom rubu polja. Ispred jednog stana izrastao je spomenuti jasen, a zapisano je da ga pri dnu debla ne bi mogla obuhvatiti tri odrasla čovjeka. Uz rubove dolca nalazi se i nekoliko šterni, redom sve prazne, a vode ima u šterni pored spomenute bukve i u Grlu,* u kamenici pored puta.

Borovi Zapodak

Šarinac – Pogledalo. Od velike bukve u Šarincu strmo uzbrdo kroz borovu šumu Plandište na Vrh Plandišta, prijevoj između Visibabe slijeva i Jelovca (1336 m) zdesna. Prekrasan proplanak okružen starim borovima koji se nekad tu nalazio, izgubio je bitku i već je sav pod borovima. Utrta staza nastavlja preko prostrane pošumljene zaravani na sedlu zvane Šarin Šarinac pa se s kraja zaravni strmoglavljuje niz kamenit klanac, i pored masivnih suhozida u bukovoj šumi, Strmac (lukovački), silazi na široku, položitu stazu. Stazom udesno, pored ograde Lukovački krčić, došli bi na poprečni put Ažić Lokva – Zavižan, a mi skrećemo lijevo i za desetak minuta izlazimo iz šume na travnate terase Pogledala kod gornjih tzv. Šepić stanova.
PS. Ovaj opis Šarinca temelji se na kazivanju Ante Vukušića, no Ante je u Ličkom planinaru još detaljnije opisao vrhove i prostor oko Šarinca. Ante kaže da se u Grlu nalazi Biškupova šterna. Sjeverno od Grla nastavlja se Borovi Zapodak (uzdiže se do Šarina kuka), zatim Visibaba, pa Plandište sa starim borovima na sedlu između Šarinca i Šarin Šarinca. S Plandišta se krug nastavlja na Jelovac, lagano spušta na Opaljenik i iznad Krčića (travnate terasice na silazu u Šarinac) na Vrata, pa oko Joletine grede na Vršeljak i preko Zapotka (omeđen suhozidom povrh Staze od Duplja i Okrugle staze) silazi opet na Grlo. Ante je kratko opisao i put koji s Grla silazi na Babrovaču: Grlo – Žestikovača – Raskosine uz Stazu – Livode (Vukušić) – Pasji klanac – Babrovača.

Babrovača – Pogledalo. Od Antine kuće na Babrovači uzbrdo, uz Plan (desno vodi popriki put u Šarinac), kroz gustu “podgorsku” šikaru prema grebenu Visibabe. Već u šikari nailazimo na prve grmove hrvatske sibireje, a uskoro i na razvaljenu gromaču, suhozid preko kojeg ulazimo u branjevinu, Plantažu. Ovom velikom branjevinom obuhvaćen je cijeli greben Visibabe i cijeli susjedni Borovi vrh. Dok je većina podgorskih branjevina priječila daljnju degradaciju hrastovih i grabovih šikara, ovom velikom “ogradom” opasani su najljepši velebitski prostori pod borovima. Između borova prelazimo preko hrpta Visibabe. Prekrasno! U čistoj borovoj šumi raste bezbroj grmova sibireje, koji se još više ističu na tlu prekrivenom travom. S druge strane Visibabe jednako brzo napuštamo branjevinu i silazimo na travnate terase Pogledala.
Mile Babić s Trnovca kaže da se naziv Visibaba odnosi samo na greben ispod staze Babrovača – Pogledalo, a da je iznad staze Jelarje.

2006. – 2007.