Šušnjevac – Šarića duplje

zemljovid

 

Šušnjevac – Kosa bukova. Stigavši do Šušnjevca, poprečni put Barić Draga – Brušane odnosno Terezijana u velikom luku s istočne strane obilazi dolac. Uskoro se, na vrhu istočne strane Šušnjevca, odvaja desno put kojim su Trošelji izlazili u Biljevine i Šainu dulibu, a nedugo zatim Terezijana zalazi za Lipovu glavicu (745 m), gdje se uz Brolin klanac počinje kamenim stubama strmije uspinjati. Tu nam slijeva pristiže put uz Dubravu kojim su Marasi iz Šušnjevca izlazili u planinu. Tu se negdje odvaja i staza koja s Terezijane vodi uzbrdo Pod Raišje (valjda Razvršje), pa na Donje i Gornje Raišje, Malu Visovaču i preko Rudina izlazi na Veliku Visovaču (1013 m). No, to se samo tako kaže jer je sav prostor ispod Visovače gotovo neprohodan, a Terezijana je baš tu, iznad Šušnjevca, zarasla u najgoru draču drijena, šipka i gloga.

Vrančevac i Kuk obli (834 m)

Od Brolina klanca put nastavlja uza stranu s prekrasnim pogledom na travnat dolac Vrančevac i Kuk obli (834 m) do Splovine, male čistinice gdje nam slijeva, iznad Kuka oblog, prilazi put kojim su Šarići iz Lipovca izlazili u planinu. Nekad su se ovdje Marasi i Šarići pričekivali na putu u planinu, a i pri silazu s planine tu su još malo počivali prije nego bi se razišli svojim kućama. Stazom dalje prolazimo zarasli dočić Vrtlinu, pa opet kamenim stubama uzbrdo, uz Pištetić (klanac),* do Podlivodice, raskrižja gdje su Barići skretali u Barić dolac. Prošavši ispod Visovače (1013 m), u društvu velecvjetnog rošca i perunika na putu i uz opojni miris vriska stižemo Pod Kosu bukovu. “I tu se sidilo”. Tu se opraštalo od primorske padine i pogleda na more, a tu je i kraj podgorskoj šikari jer izlaskom na Kosu bukovu, a ovo je Donja Kosa bukova, Terezijana ulazi u bukovu šumu. Put vodi položito kroz šumu i nakon tristotinjak metara izlazi na Gornju Kosu bukovu, izrazitu priviju na stjenovitoj kosi koja veže Kitu (1083 m) s Visovačom. Ovdje bi mogli skrenuti po kosi prema Visovači odnosno Livodicama na drugom kraju kose gdje preko kose prelazi put za Barić dolac. S kose se pogled pruža na sve strane: na Kitu i Panos (1258 m),* na divlje Barićeve Japage i pitome Stružice, na Debeli kuk i Stapinu, i nedaleku, livadicama ukrašenu Visovaču.

Livodice i Visovača (1013 m)

Kosa bukova – Šarića duplje. Odmah iza Kose bukove Terezijana prelazi preko jedinog proplanka na putu,* nalik vratima jer nam se sad otvara pogled na planinu. Nakon kraćeg spusta niz travnatu padinu, kroz prekrasnu bukovu šumu, slijedi zadnji uspon uz Klance, pa položito preko Pisma,* odmorišta s kamenim klupicama i pogledom na “užasne” Japage (slijeva je Dolina od Pisma), stižemo do Kajkače,* duboke provalije zdesna, okružene stijenama i kukovima. Ovdje se 1941. godine grupica vojnika najela bunike i pošandrcala, a jedan se nesretnik strovalio u Kajkaču. Ovo je najviša točka puta (1030 m). Put se sad strmo spušta niz kamenit klanac (ispod klanca stazica udesno silazi do Čatrnje, vode u stijenama), da bi nedugo zatim izbio na markaciju i raskrižje: lijevo uzbrdo vodi put preko Crmušinske kose na Panos, a mi nastavljamo Terezijanom nizbrdo (desno ispod puta je duboki Perin dolac) do novog raskrižja – Plančice – i dviju zidinica usred šume. Markacija skreće desno prema Stapu, a naš put odmah ispod raskrižja izlazi u travnat dočić na početku duge, travnate, sada šumom zarasle uvale poznate pod imenom Šarića duplje.* Super građena Terezijana definitivno je tu završila jer je dalje prema Jelovoj ruji i Lici nastavljao seoski, šumski put.

Terezijana iznad Japaga

Nakon prijeđena puta nameće se pitanje, i odgovor: ako su jele s Jelove ruje završile u Barić Dragi, onda to nisu bili trupci, jer je nemoguće da su se uz onakav klanac mogli izvući na svjetlo Kajkače.
Put iz Barić Drage spada među najljepše uzlaze u planinu. Tu se skupilo toliko nevjerojatnih lokaliteta da vrište na sve strane: Podine, s travnatim ogradama usred gole, kamenite pustinje, jedinstvene su u Podgorju; Šušnjevac, s napuštenim kućama, vodom i golemim makljenima, nijemi je svjedok prohujalih vremena; i Vrančevac i Kuk obli, poput mini Stapa i Stapine, ispali su iz iste bajke; ni Visovača, s onim pogledom na more, Podgorje i planinu, nema premca na cijelom Velebitu; neprelazne kamene barijere Kite i Panosa sa staze se ne vide, ali i pogled na Barićeve Japage i pomisao da su onuda Barići (žene i djeca) selili u planinu toliko su nestvarni da graniče s ludilom; a tu je i Terezijana da nam sve to pokaže; još da su škare i sikira.

srpanj 2010.