Živi Bunari – Dundović pod – Struge

zemljovid

ŽIVI BUNARI – DUNDOVIĆ POD. Iz Živih Bunara put vodi između kuća uzbrdo i već nakon prve serpentine odvaja se lijevo put za Male Brisnice. Naš nastavlja uza stranu (s pogledom na terasu Živih Bunara) do iznad Pavičić kuka* gdje se sastaje sa stazom iz Stinice i tzv. Vlakom Marije Terezije. Sad se široko popločen put po golom kamenjaru penje do iznad duboke Drinove dražice* (obrasla prekrasnom borovom šumom) gdje su nekad, zdesna u ogradama Torak, Dundovići uzgajali rani rasad za sadnju u planini. Velika ograda Torak spušta se do samog dna Drinove dražice. Na padini uzvodno od ograde nalazi se zanimljiv, gotovo sto metara dug nasip* izgrađen da bi ogradu zaštitio od bujica koje se povremeno slijevaju niz dragu. Iznad Torka usponom kroz borovu šumicu izlazimo na zaravanak Lokvu,* nekadašnje odmorište s velikom, obzidanom lokvom. Slijedi oštriji uspon kroz kamenjar na teško prohodnu zaravan Rivine između glavica Panos (634 m) i Križevače (721 m). Lijevo, preko zaravni vodi zarasla staza do nekadašnjeg sela Škrape, a mi nastavljamo primorskom stranom Križevače do Peći,* presahlog bunara u podnožju istoimene polupećine-skloništa. Još nam je preostao završni uspon uz Klanac, pa pored Mirila (Mirilište) izlazimo na Splovine, naplavljenu ravan na dnu Dundović poda.

Male Brisnice

Živi Bunari – Male Brisnice. I ovu stazu otkrio nam je dida Dane Vukušić. Širok put vodi preko Križa i Šuplje drage do Samograda, ravne dolinice stisnute između glavica i kukova koja se nekad obrađivala, a sad je zarasla šumarkom samoniklih borova. Iz Samograda put nastavlja uskom, šumovitom Drinovom dražicom i stiže nadomak Malih Brisnica gdje se desno pored puta nalazi čuveni Brisnički bunar* (za piće) i iznad njega bunar-lokva na kojoj se blago napajalo. Pedesetak metara prije bunara, ispod donjeg ugla ograde, slijeva nam je prišao put kojim su Šegote iz Vlake izlazili na Alan i Struge (put nastavlja pored bunara na Škrape i Dundović Pod), a mi ulicom između visokih ograda stižemo do prvih brisničkih kuća.

Za ogradom i Melinova glavica

Male Brisnice. Uvalu Malih Brisnica s primorske strane zatvara izdužen hrbat Jadreva/Jadrijeva vrha (523 m), dok na padini s gornje strane uvale strši kamenit šiljak zvan Vukušić kuk.* Na toj, gornjoj strani uvale nekad je bilo tridesetak kuća,* gotovo samih Vukušića, jedino se na njenom sjevernom kraju, u podnožju kučka (mali kuk, kučeljak), nalazi zaselak Miškulina – Podkučak (4-5 kuća). Danas je uvala Malih Brisnica većim dijelom zarasla u šumu i šikaru raznovrsnog drveća i grmlja.
Put kojim su Brisničari izlazili u planinu vodi pored Miškulinske bunarine (odmah iza miškulinskih kuća) u smjeru Ožinca (Ođinac), na drugu stranu uza Zalu dragu na Škrape i Dundović Pod, a tek nedavno je (2007.) od strane Velikih Brisnica i do Malih Brisnica stigla cesta. Cesta završava na početku uvale kod miškulinskih kuća. Oko 250 metara prije sela, na livadi ispod ceste zvanoj Za ogradom, nalazi se veliko betonirano pojilo za divljač, a ispod pojila – u stijenama Melinove glavice (505 m, kopao se mel, pijesak) – kamenjem sazidana lovačka čeka. Ovdje cestu siječe put kojim su Miškulini iz Pavića, Vicića i Miškovića izlazili u Ripište i Vujinac (Vlačina, dio puta od pojila do ograda iznad Kučka gdje se sastaje s putom iz Malih Brisnica).

Brišci (Zelengrad)

DUNDOVIĆ POD – STRUGE. Spomenuto Mirilište (počivalo) na dnu Dundović poda najpoznatije je na sjevernom Velebitu. Tu se na zaravni, na početku strmog silaza u Podgorje, nalazi veći broj jablanačkih mirila. Ova mirila nisu nalik onima s južnog Velebita, već su to složene hrpice kamenja slične nadgrobnom humku. Dida Dane Vukušić kaže da se pri gradnji mirila nije smjelo povrijediti tuđi humak niti s njega uzeti kamen, a bar nekoliko kamena trebalo je izvaliti iz zemlje i onako žute postaviti na humak s busenom smilja ili trave, da se može uočiti kao novo mirilo.
Izlaskom na terasu Dundović poda kod Kutne stanice žičare, širok kolni put nastavlja ulicom (između ograda) u smjeru Tomljeva briga i ceste Jablanac – Alan, a mi odmah skrećemo s puta u šikaru, lagano uzbrdo južnom stranom Šegotske glavice (839 m). Zašavši u kamenitu dražicu, strmim usponom uz dračom zarasli klanac stižemo do novog raskrižja: staza ulijevo penje se na sedlo iznad Šegotske glavice (i s druge strane silazi na krševitu zaravan Rivine kod “Tri bovana”), put koji nastavlja uza strmu dražicu – Biljevine (bivši “viseći vrtovi” Dundovića) – najkraći je prilaz Strugama, a naš, konjski put izlazi udesno iz dražice, nastavlja ispod Livadice (travnata ograda), pa uz pjeskoviti Pisak, a kad zavije oštro na sjever, strmim usponom uz Klanac i kroz kamenjar sav prekriven sominom izlazi na Briške (Zelengrad). Iznenada se pred nama ukaže veličanstven prizor – uvala Struga u dolini i Rožanski vrh i Babice u visini.*

2006. – 2007.