Živi Bunari – Dundović pod – Struge

 

ŽIVI BUNARI – DUNDOVIĆ POD. Iz Živih Bunara put vodi između kuća uzbrdo i već nakon prve serpentine odvaja se lijevo put za Male Brisnice. Naš nastavlja uza stranu (s pogledom na terasu Živih Bunara) do iznad Pavičić kuka* gdje se sastaje sa stazom iz Stinice (i tzv. Vlakom Marije Terezije). Sad se široko popločen put po golom kamenjaru penje do iznad duboke Drinove dražice* (obrasla borovima) gdje su nekad, zdesna u ogradama Torak, Dundovići uzgajali rani rasad za sadnju u planini. Iznad Torka put usponom kroz borovu šumicu izlazi na zaravanak Lokvu, nekadašnje odmorište s velikom, obzidanom lokvom.* Slijedi oštriji uspon kroz kamenjar na teško prohodnu zaravan Rivine između glavica Panos (634 m) i Križevače (721 m). Lijevo, preko zaravni vodi zarasla staza do nekadašnjeg sela Škrape, a mi nastavljamo primorskom stranom Križevače do Peći, obzidanog bunara u podnožju istoimene polupećine-skloništa. Još nam je preostao završni uspon uz Klanac i izlazimo na Mirila (Mirilište), odnosno Splovine, naplavljenu ravan na dnu Dundović poda.

Male Brisnice
Male Brisnice

Živi Bunari – Male Brisnice. I ovu nam je stazu otkrio dida Dane Vukušić. Put vodi iznad Šuplje drage, preko Križa, do Samograda, ravne dolinice stisnute između glavica i kukova, koja se nekad obrađivala, a sad je zarasla šumarkom samoniklih borova. Iz Samograda nastavljamo uskom, šumovitom Drinovom dražicom i stižemo nadomak Malih Brisnica, gdje se desno pored puta nalazi čuveni Brisnički bunar* (za piće) i iznad njega bunar-lokva na kojoj se blago napajalo. Pedesetak metara prije bunara, ispod donjeg ugla ograde, slijeva nam prilazi put kojim su Šegote iz Vlake izlazili na Alan i Struge (put nastavlja pored bunara na Škrape i Dundović Pod), a mi ulicom između visokih ograda stižemo do prvih brisničkih kuća.

Za ogradom i Melinova glavica
Za ogradom i Melinova glavica

Male Brisnice. Uvalu Malih Brisnica s primorske strane zatvara izdužen hrbat Jadreva, Jadrijeva vrha (523 m), dok s gornje strane strši kamenit šiljak – Vukušić kuk.* Na toj strani uvale nekad je bilo tridesetak kuća,* gotovo samih Vukušića, jedino se na sjevernom kraju polja, u podnožju kučka (mali kuk, kučeljak), nalazi zaselak Miškulina – Podkučak (4-5 kuća). Danas je uvala Malih Brisnica većim dijelom zarasla u šumu i šikaru raznovrsnog drveća i grmlja.
Put kojim su Brisničani izlazili u planinu vodi preko Miškulinske bunarine (odmah iza miškulinskih kuća) u smjeru Ožinca (Ođinac), na drugu stranu uza Zalu dragu na Škrape i Dundović Pod, a tek nedavno je (2007.) od strane Velikih Brisnica i do Malih Brisnica stigla cesta. Cesta završava na početku uvale kod miškulinskih kuća. Oko 250 metara prije sela, na livadi ispod ceste zvanoj Za ogradom, nalazi se veliko betonirano pojilo za divljač, a ispod pojila, u stijenama Melinove glavice (505 m, kopao se mel, pijesak), sakrivena je kamenjem sazidana lovačka čeka. Ovdje cestu siječe put (Vlačina, dio puta od pojila do ograda iznad Kučka gdje se sastaje sa stazom iz Malih Brisnica) kojim su Miškulini iz Pavića, Vicića i Miškovića izlazili u Ripište i Vujinac.

Brišci (Zelengrad)
Brišci (Zelengrad)

DUNDOVIĆ POD – STRUGE. Spomenuto Mirilište (počivalo) na dnu Dundović poda najpoznatije je na sjevernom Velebitu. Tu se na zaravni, na početku strmog silaza u Podgorje, nalazi veći broj jablanačkih mirila. Ova mirila nisu nalik onima s južnog Velebita, već su to složene hrpice kamenja slične nadgrobnom humku. Dida Dane kaže da se pri gradnji mirila nije smjelo povrijediti tuđi humak niti s njega uzeti kamen, a bar nekoliko kamena trebalo je izvaliti iz zemlje i onako žute postaviti na humak s busenom smilja ili trave, da se može uočiti kao novo mirilo.
Izlaskom na terasu Dundović poda kod Kutne stanice žičare, širok kolni put nastavlja ulicom (između ograda) u smjeru Tomljeva briga i ceste Jablanac – Alan, a mi odmah skrećemo s puta u šikaru, lagano uzbrdo južnom stranom Šegotske glavice (839 m). Zašavši u dražicu, strmim usponom uz dračom zarasli klanac stižemo do novog raskrižja: staza ulijevo penje se na sedlo iznad Šegotske glavice (i s druge strane silazi na krševitu zaravan Rivine kod “Tri bovana”), put koji nastavlja uza strmu dražicu – Biljevine (bivši “viseći vrtovi” Dundovića) – najkraći je prilaz Strugama, a naš, konjski put izlazi udesno iz dražice, nastavlja ispod Livadice (travnata ograda), zatim uz Pisak (sipar), a kad zavije oštro na sjever, strmim usponom uz Klanac i kroz kamenjar sav prekriven sominom izlazi na Briške (Zelengrad). Iznenada se pred nama ukaže veličanstven prizor – uvala Struga u dolini i Rožanski vrh i Babice u visini.*


2006. – 2007.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s