BRDA


Planinski hrbat koji s gornje strane zatvara uvalu Mliništa ušao je u sve planinarske vodiče i putopise pod imenom Matijević brijeg, a da je svima bilo jasno da mu to nije pravo ime. Za Podgorce su to bila – Brda, i ovisno koji dio Brda su pojedine obitelji kosile razlikovalo se – Matijević brdo, Ćaćić brdo, Prpić brdo…

Bunar na Ograđenici
Bunar na Ograđenici

OGRAĐENICA. I tu je od samog početka vladala zbrka u nazivima. Često spominjani vrh Ograđenica jednostavno ne postoji, već su pod tim imenom Podgorci podrazumijevali ovu uvalu u podnožju Ograđenika (1604 m)* preko koje je vodio glavni put iz Podgorja u Liku. Sam prijevoj poznat je pod imenom (O)Građeničko ždrilo, a Ograđeniku vrh blizanac, po visini i obraslosti klekovinom bora, tek se odnedavno pojavio u kartama pod imenom Malovan (1610 m).
Odmah do Ždrila uzdižu se Vršeljci (1498 m), a prvi je Pavin vršak,* s novim skloništem i ruševinom đačkog doma (tzv. Antina kuća, prije Drugog svjetskog rata preko ljeta je u kući boravio domar Ante Vrban iz Pejakuše, osuđen nakon rata kao ratni zločinac). Do Ždrila je duboki Šaulov dolac (svojina Mandekića iz Lomivrata), na njega se nastavlja travnata ravan Cesarović luka (svojina Mandekića s Marame), a poviše dolca je gromačom ograđena (otud ime) njiva Ograđenica* gdje su Mandekići sadili kupus. Još malo dalje, na travnatim čistinama u podnožju Malovana, nalazi se obzidan bunar pun vode na kojemu se nekad napajalo i do 300 grla stoke.

Pogledalo (1370 m)
Pogledalo (1370 m)

Put nastavlja uza Stanine (Jure Ivkova) na vrh Ždrila, gdje se slijeva nalazi dočić Ripište (Šaulovo), preimenovan otkako se tu jedan Podgorac smrznuo u – Škljocin dolac. S druge strane prijevoja silazimo u Doline na novoprobijenu cestu (onu za Štokić dulibu). Doline je nekad davno poharao vi’or, kako Podgorci zovu vjetar koji ruši sve pred sobom, i svu šumu do temelja pokosio, da su odonda Doline poprimile još divlji i nepristupačniji karakter. Svaki put kad bi prolazili iznad Dolina ta nas je divljina magnetski privlačila da je istražimo. A onda je uslijedila prava grehota.

Pogledalo/a (1370 m)* je ime duge, krševite, travom prošarane kose koja se proteže iznad Mliništa južno od Vršeljaka. S Pogledala pruža se pogled na prekrasnu dolinu Mliništa, a s druge strane na izdužen hrbat Brda, na kojemu se napadno ističu velike kamene ploče. Između Brda i Pogledala proteže se šumom obrasla uvala – Gornje dulibice – na čijem se južnom kraju, pored puta koji s Matijević brda silazi u Mliništa, nalazi travnata Dulibica.

Klečevac
Klečevac

BRDA. Nedavno je markiran put, izgrađen kad i đački dom, koji se od kuće na Ograđenici penje na Brda (Matijević brijeg). Prešavši preko vrška, put vrhom travnate strmine stiže do šume i Šmrljinca, travnatog, gromačom ograđenog dolca Matijevića iz Gradine. Odmah na početku dolca odvaja se lijevo staza koja se kroz šumu penje na malovanske rudine. Tu se desno u dražici koja se spušta s prijevoja između Malovana i Brda nalazi travnat, klekovinom bora okružen dočić – Klečevac. I ovaj su dolac kosili Mandekići (s Marame), a sad su i njemu dani odbrojani. I travnat vrh Malovan (Veliki) nekad se kosio, kao i susjedni, s druge strane brda, Mali Malovan. Spomenuta staza koja se od Šmrljinca penje na sedlo između Malovana i Brda nastavlja preko Opaljenog dolca na Malu Šatorinu, prostor na putu Dokozina plan – Šatorina prije ulaska u klekovinu bora.
Naš put nastavlja uz ogradu, desnom stranom Šmrljinca do male zaravni s koje se kroz bukovu šumu i šikaru penje na vrh Brda (Prpić). Slijeva nam ostaje Malovan,* a travnat hrbat Brda proteže se na jug sve do Matijević brda i markirane staze Šatorina – Mlinište. Na južnom kraju Brda nalazi se Dokozin vrh (1611 m), i on većim dijelom obrastao klekovinom bora. Josip Poljak ga u svom vodiču naziva Malovan, što ne stoji jer je Malovan nedvojbeno vrh na sjevernom kraju Brda. Da je to Dokozin vrh slažu se i neki Cesarčani, ali zbrka je tim veća jer se nešto južnije nalazi vrh Dokozinac (1498 m), a tu je i slikovit, travnat dočić Lom ili Dokozinac* u koji silazi markacija u smjeru Mliništa. Krajnji južni dio Brda, travnati Panos (1553 m, sav prekriven kluzijevom sirištarom), spušta se na Struge, prijevoj koji dijeli Brda od Dokozinca (1498 m).

Šatorinski dolac
Šatorinski dolac

Matijević brdo – Šatorina. Put se s Brda strmo spušta niz Korita, prolazi pored Šatorinske vodice, blatne kaljuže slijeva, pa strmim usponom kroz šumu izlazi na travnate Brižine. S desne strane puta, duboko usvrdlan između Šatorine i južnog kraja Brda, ostaje nam veliki Šatorinski dolac, sav pod travom. Njegov najdublji dio zove se Paka (pakao), a tu bi se negdje, na strani Brda, trebalo nalaziti malo vrelo, “pod omarom”. U vrijeme kad se Šatorinski dolac kosio, djeci je bilo zabranjeno piti tu vodu jer je navodno bila zaražena plućnim vlascima. Travnatim hrptom Brižina stižemo do Šaulove torine, pod samim vrhom Šatorine. Pok. Martin Mandekić iz Lomivrata, možda najbolji poznavatelj ovih strana, nije se složio s pretpostavkom da je vrh dobio ime po tim Torinama (torine njegovog pradjeda na vrhu Šatorine, ispod raskrižja za Mlinište).


2008.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s