Brda

Planinski hrbat koji s gornje strane zatvara uvalu Mliništa ušao je u sve planinarske vodiče i putopise pod imenom Matijević brijeg, a da je svima bilo jasno da mu to nije pravo ime. Za Podgorce su to bila – Brda, i ovisno koji dio Brda su pojedine obitelji kosile razlikovalo se – Matijević brdo, Ćaćić brdo, Prpić brdo…

Ograđenica. I tu je od samog početka vladala zbrka u nazivima. Često spominjani vrh Ograđenica jednostavno ne postoji, već se pod tim imenom podrazumijevala uvala, prijevoj u podnožju Ograđenika (1604 m)* preko kojeg je vodio glavni put iz Podgorja u Liku. No, ovaj se prijevoj ne zove Ograđenica. Ovo je (O)Građeničko ždrilo, a Ograđeniku vrh blizanac, po visini i obraslosti klekovinom bora, tek se odnedavno pojavio u kartama pod imenom Malovan (1610 m).
Odmah do Ždrila uzdižu se Vršeljci (1498 m), a prvi je Pavin vršak,* s novim skloništem (na Ograđeničkom ždrilu) i ruševinom đačkog doma (tzv. Antina kuća, prije Drugog svjetskog rata preko ljeta je u kući boravio domar Ante Vrban iz Pejakuše, osuđen nakon rata kao ratni zločinac). Prvi na Ždrilu je duboki Šaulov dolac (svojina Mandekića iz Lomivrata), na njega se nastavlja travnata ravan Cesarović luka (svojina Mandekića s Marame), a poviše dolca je gromačom ograđena njiva Ograđenica* (otud joj ime) gdje su Mandekići sadili kupus. Još malo dalje, na travnatim čistinama u podnožju Malovana, nalazi se obzidan bunar pun vode na kojemu se nekad napajalo i do 300 grla stoke.

Put nastavlja uza Stanine (Jure Ivkova) na vrh Ždrila, gdje se slijeva nalazi dočić Ripište (Šaulovo), preimenovan otkako se tu jedan Podgorac smrznuo u Škljocin dolac. S prijevoja put silazi u Doline na novoprobijenu cestu koja je svojedobno trebala završiti u Štokić dulibi. Doline je nekad davno poharao vi’or, kako Podgorci zovu vjetar koji ruši sve pred sobom, i svu šumu do temelja pokosio, da su odonda Doline poprimile još divlji i nepristupačniji karakter. Svaki put kad bi prolazili iznad Dolina ta nas je divljina magnetski privlačila da je istražimo. A onda je uslijedila prava grehota.

Pogledalo/a (1370 m)* je duga, krševita, travom prošarana kosa koja se proteže iznad Mliništa od ispod Vršeljaka sve do puta koji s Matijević brda silazi na Korito (VPP). S Pogledala se pruža super pogled na dolinu Mliništa, a s druge strane Pogledala na izdužen hrbat Brda, na kojemu se napadno ističu velike kamene ploče. Između Brda i Pogledala proteže se šumom obrasla uvala zvana Gornje dulibice na čijem se južnom kraju, pored puta koji s Matijević brda silazi u Mliništa, nalazi travnata Vranjković dulibica.

Brda. Nedavno je markiran put izgrađen istovremeno kad i đački dom na Ograđenici koji se od kuće penje na Brda (Matijević brijeg). Prešavši preko vrška, put vrhom travnate strmine stiže do šume i travnatog, gromačom ograđenog dolca zvanog Šmrljinac (svojina Matijevića iz Gradine). Odmah na početku dolca odvaja se lijevo put koji se kroz šumu penje na malovanske rudine. Tu se desno u dražici koja se spušta s prijevoja između Malovana i Brda nalazi travnat, klekovinom bora okružen dočić – Klečevac. I ovaj su dolac kosili Mandekići s Marame, a sad su i njemu dani odbrojani. I travnat vrh (Veliki) Malovan nekad se kosio, kao i susjedni, s druge strane brda, Mali Malovan. Spomenuti put koji se od Šmrljinca penje na sedlo između Malovana i Brda nastavlja južnom stranom Opaljenog dolca na Vodicu (Šatorinsku) pa na travnatu Malu Šatorinu (Brižine) i Šatorinu.
Naš put nastavlja uz ogradu, desnom stranom Šmrljinca do male zaravni s koje se kroz bukovu šumu i šikaru penje na vrh Brda (Prpić). Slijeva nam ostaje Malovan,* a travnat hrbat Brda proteže se na jug sve do Matijević brda i markirane staze Šatorina – Mlinište. Na južnom kraju Brda nalazi se Dokozin vrh (1611 m), i on većim dijelom obrastao klekovinom bora. Josip Poljak ga u svom vodiču naziva Malovan, što ne stoji jer je Malovan nedvojbeno vrh na sjevernom kraju Brda. Da je to Dokozin vrh slažu se i neki Cesarčani, ali zbrka je tim veća jer se nešto južnije nalazi vrh Dokozinac (1498 m), a tu je i travnat dočić Lom ili Dokozinac* u koji silazi markacija u smjeru Mliništa. Krajnji južni dio Brda, travnati Panos (1553 m, sav prekriven kluzijevom sirištarom), spušta se na Struge, prijevoj koji dijeli Brda od Dokozinca (1498 m).

Matijević brdo – Šatorina. Put se s Brda strmo spušta niz Korita, prolazi pored Šatorinske vodice, blatne kaljuže slijeva, pa strmim usponom kroz šumu izlazi na travnate Brižine ili Malu Šatorinu. S desne strane puta, duboko usvrdlan između Šatorine i južnog kraja Brda, ostaje nam veliki Šatorinski dolac, sav pod travom. Njegov najdublji dio zove se Paka (pakao), a tu negdje, na strani Brda, trebalo bi se nalaziti malo vrelo “pod omarom”. U vrijeme kad se Šatorinski dolac kosio, djeci je bilo zabranjeno piti tu vodu jer je navodno bila zaražena plućnim vlascima. Travnatim hrptom Brižina stižemo do Šaulove torine, pod samim vrhom Šatorine. Pok. Martin Mandekić iz Lomivrata, možda najbolji poznavatelj ovog kraja, nije se složio s pretpostavkom da je vrh dobio ime po tim Torinama (torine njegovog pradjeda ispod raskrižja za Mlinište).

2008.