Živa vodica – Modrić dolac


PALJEŽ. Ispod Ciganišta napuštamo stazu Zavižan – Babrovača i skrećemo na uzdužni put za Alan. Put vodi položito po strmini kroz visoku bukovu šumu i uskoro izlazi na svijetlu padinu vrha Rasoje (1348 m) koju je nekad davno poharao požar. Nakon tog požara, po kojemu se ova padina zove Paljež (krivac se nažalost nikad nije vratio iz austrijskog zatvora), ovaj se vrh dugo vremena u kartama i putopisima pojavljivao pod krivim imenom Opaljenik.

Paljež
Paljež

Vrh Palježa. Izišavši iz šume navrh Palježa, iznenada smo stupili u posve novi svijet Primorske terase, svijet nevjerojatnih šuma, proplanaka i kamenjara, u kojemu je poseban užitak potraga za “izgubljenim” dul’bicama, napuštenim stanovima, šternama i snižnicama i stazama koje su do njih vodile. Tu se odmah susrećemo s prvim borovima, zaštitnim znakom Primorske terase sjevernog Velebita, i odavno napuštenim zidinama, bivšim stanovima Devčića iz Gornjeg Starigrada. Ovo se naselje, Podgorcima poznato pod imenom Devčić vrh ili Vrh Palježa, u katastru vodi pod imenom Javornik, pa je moguće da se tako zvalo prije spomenutog požara. Gola padina koja se uzdiže iznad puta preoblikovana je brojnim terasicama na kojima se još uvijek kočoperi poneka podivljala voćka, još jedno obilježje Primorske terase. Nekad su uz ovu padinu Devčići izlazili na svoje stanove u Tramaduši (1290 m),* travnatom dolcu visoko u sjevernom podnožju Rasoja.
S Vrha Palježa put se u kratkim zavojima strmo spušta prema Gobovu / Gobanović kuku (1130 m). Sa staze se pruža prekrasan pogled na Babrovaču i stjenovitu Visibabu (1275 m) pod borovima, a posebno na jedinstven suhozid duž južnog briga od Šarinca,* dok se južno pred nama ispružila duga uvala Paljež – Jasenje, u koju nas odvodi put.

Žioke
Gobanović kuk (1130 m)

Gobanović Paljež. Sišavši do Gobanović kuka,* na manjoj zaravni iznad Kuka nalazi se Gobanović Paljež, bivše sezonsko naselje Babića iz Donje Klade nazvano po nekom Babiću koji je ispaštao zbog spomenutog požara. Zanimljivo je da mještani Gornje Klade za Gobanović Paljež i susjedno Javorje kažu da su Kladski, kao da oni nisu Klađani, podrazumijevajući pod tim imenom Babiće iz Donje Klade. Njih su i nazivali Klađanima, dok su ovima uz more ostali Podgorci bili Bunjevci (opet, kao da ni oni nisu Bunjevci). Predaja kaže da su Babići doselili u Podgorje kao pravoslavci, a da su u pomanjkanju popova prešli na katoličansto. Premda su i Babići selili i obrađivali zemlju u planini, jedino oni nisu nikad držali mule i magarce, već su svu ljetinu sami snosili do mora. Vjerojatno su već rano svoj interes usmjerili prema moru, potvrđujući i na taj način priče da “još od starine ovi naši od mora slabo poznaju svoje planine”.

Škipin stan(Paljež)
Škipin stan

Dragičević Paljež. U podnožju Gobanović kuka skrećemo dražicom na jug i silazimo do još jednog bivšeg naselja, stanova Dragičevića iz Gornje Klade iz zaselaka Bilovići (Bilović Draga, bivša Kabluša) i Kablići. Iako se naziv Paljež odnosi na cijelo podnožje Rasoja s više sezonskih naselja, upravo su nam ovi stanovi pred očima kad se spomene Paljež.
Dragičević Paljež sa zapadne strane podupire niz povišenih stijena i kučeljaka, a sama dražica, nagnuta i otvorena prema jugozapadu, cijelom je dužinom preoblikovana dugim, stepeničasto podzidanim terasama. Danas su terase zarasle u gustiš listopadne šume i šikare, no još uvijek brojna stabla podivljalih trešanja i šljiva svjedoče o nekadašnjem životu u planini. Paljež je bio najveće i najljepše naselje u ovom dijelu planine.
Na silazu niz Gobanović kuk prošli smo odvojak staze koja se niz ulicu (između ograda) strmo spušta do zidine Škipina stana koji je svojim položajem nadzirao cijelu uvalu ispruženu prema jugu. Dvadesetak metara od stana, u stijeni Gobanović kuka nalazi se Škipina šterna,* slikovita kamenica s izrazito čistom vodom. Ova mi je voda dugo vremena bila nepoznata, sve dok s okolnih vršaka nisam zapazio nogostup koji preko položitih stijena vodi do šterne.
Nakon spomenutog odvojka, put nastavlja između bivših stanova Dragičevića (zdesna je Begovanov stan, slijeva velika šterna s vodom, a još 100 metara iznad je mala šterna Pod pločom). Na prvom zavoju odvaja se lijevo, oštro uzbrdo uz gromaču put za Vukušić dulibu, odmah zatim staza desno vodi preko bujnom vegetacijom obraslih terasa prema Babrovači, a mi silazimo desnom stranom travnate dražice u Vučić Paljež.

Vučić paljež
Vučić paljež

Vučić Paljež. Cijelom dužinom dražice proteže se duga travnata ograda unutar koje se stepeničasto spuštaju poprijeko drage podzidane terasice, bivši vrtovi Vučića, Modrića iz Gornjeg Starigrada. Ruševine njihovih stanova nalaze se na rubu šume s druge strane dražice (tu su i neki Antinovići imali stanove).
Sišavši do raskrižja na dnu Palježa, desno skreće, gotovo se okreće unatrag, širok put koji preko tijesnog klanca silazi na Matjevaču (ovo je put kojim su Dragičevići iz Gornje Klade izlazili u Jasenje). Odmah iza ovog raskrižja odvaja se desno uzbrdo stazica koja kroz borovu šumu izlazi na zaravanak Škrape,* dočić okružen stijenama i borovima s jednom zidinicom Devčića.

JASENJE. Uvala kojom smo sišli niz Paljež, nastavlja se istočnim podnožjem Piletić kuka (1100 m) kroz Jasenje. Uskoro stižemo do skupine stanova gdje nam pažnju privlače visoka stabla trešanja i lipa na travnatim terasama lijevo iznad staze. Odmah zatim prolazimo pored zidine još donedavno pokrivenog stana (zdesna), iza koje se u podnožju kamene litice nalaze dvije duboke šterne s vodom.* Slijedi još jedna velika zidina s lijeve strane puta, s vodom u slikovitoj kamenici iznad stana. U Jasenje su selili Dragičevići iz Gornje Klade iz zaselka Traljići.

Zakuk
Zakuk

Zakuk (Piletić). Iz Jasenja put nastavlja uzbrdo kroz borovu šumu i izlazi na sedlo iznad Piletić kuka zvano Zakuk. Na sedlu se nalazi travnata ograda i uz nju nekoliko zidinica, bivših stanova Piletića, Devčića iz podgorskog zaselka Devčić Brig. Nedavno je simbol Zakuka, golema prastara bukva gotovo ostala bez krošnje. Na samom sjevernom vrhu travnate ograde nalazi se i šterna s toliko hvaljenom vodom.*
S Piletić kuka (1100 m)* vidi se cijela uvala kojom smo upravo prošli i ispod nje jednako duga uvala Matjevače, dok se istočno na Piletić kuka nastavlja kamenjar* koji će u vama potaknuti još jaču strast za istraživanjem velebitskih skrivenih kutaka.
U nastavku put u velikom luku obilazi Piletić kuk i silazi u Modrić dolac. S puta je impresivan pogled na Modrić dolac i (s druge strane Dolca) borovima prekriven Dolački brig i Budim, a vidi se i pošumljen klanac koji se iz dna Modrić doca penje u planinu. Nekad su uz ovaj klanac Legci s Matjevače izlazili s konjima u Čojnicu (bez konja moglo se i popriko, priko Jasenja).

Žioke
Žioke

ČOJNICA. Cijelu padinu iznad Piletić kuka sve do ispod Vukušić dulibe i Raskosina osvojio je pravi velebitski kamenjar. U taj teško prohodan prostor krećemo iz Jasenja. S puta prema Zakuku skrećemo lijevo, od konja ugaženom stazom strmo uzbrdo u Dulibicu (Traljić), travnat dočić zarastao drvećem i grmljem s jednom zidinicom Traljića, Dragičevića iz Gornje Klade. U Dulibici se staza račva: vrlo slab nogostup tzv. Legački popriki put u Čojnicu skreće desno uzbrdo, po kamenjaru zalazi za kučeljak pa preko Vučjih staza stiže u Piletić Čojnicu (dočić bez stanova) i Legačku Čojnicu.
Iz Traljić dulibice stazom lijevo uzbrdo zalazimo za kamenitu glavicu i iznenada stižemo pred Legačke Žioke (1080 m),* travnat, gromačom ograđen dočić nalik oazi usred kamenite pustinje. Iz dna dočića uspinju se sve kraće i sve uže stepeničasto podzidane terasice do na vrh čudesne ograde. Ograda je okružena stijenama, dok je sa sjevera zaštićena borovom šumom (sad se i po travnatom sedlu ispod ograde kočopere mladi borovi, a prvi borovi pojavili su se i unutar ograde). S druge strane glavice spušta se travnata, borovima obrasla dražica do dna Jasenja. Iznad Žioka uzdižu se stijene i kamenjari,* između kojih se pošumljene dražice zavlače do još skrovitijih dočića, ogradica promjera tek desetak metara.*

Legačka Čojnica, dolac kažu dug 100 i širok 40 metara (?) s nekoliko podzidanih redinica i ostacima dviju zidinica, bivših stanova Donjih Legaca. Iznad Čojnice nalazi se jedan od najviših i najljepših borika na sjevernom Velebitu (vidi Raskosine).*


2006., 2007.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s