Živa vodica – Modrić dolac


PALJEŽ. Uzdužni put po Primorskoj terasi sjevernog Velebita, za razliku od većine drugih dijelova Velebita, markiran je prilično kasno, što i ne treba čuditi kad su mu “preko puta” Rožanski kukovi i Premužićeva staza. Svejedno, još uvijek mi nije jasno zašto je ovaj dio Velebita tako slabo posjećen.
Ispod Ciganišta napuštamo stazu Zavižan – Babrovača i skrećemo na uzdužni put za Alan. Put vodi položito po strmini kroz visoku bukovu šumu i uskoro izlazi na svijetlu padinu vrha Rasoje (1348 m) koju je nekad davno poharao požar. Nakon tog požara, po kojemu je ova padina prozvana Paljež (krivac se nažalost nikad nije vratio iz austrijskog zatvora), ovaj se vrh dugo vremena u kartama i putopisima pojavljivao pod krivim imenom Opaljenik.

Paljež
Paljež

Vrh Palježa. Izišavši iz šume navrh Palježa, iznenada smo stupili u posve novi svijet Primorske terase, svijet nevjerojatnih šuma, proplanaka i kamenjara, u kojemu je poseban užitak potraga za “izgubljenim” dul’bicama, napuštenim stanovima, šternama i snižnicama i stazama koje su do njih vodile. Tu se odmah susrećemo s prvim borovima, zaštitnim znakom Primorske terase sjevernog Velebita, i odavno napuštenim zidinama, bivšim stanovima Devčića iz Gornjeg Starigrada. Ovo naselje, Podgorcima poznato pod imenom Devčić vrh ili Vrh Palježa, vodi se u katastru pod imenom Javornik pa je moguće da se tako zvalo prije spomenutog požara. Iznad puta uspinje se gola, brojnim terasicama preoblikovana padina na kojoj se još uvijek kočoperi poneka podivljala voćka, još jedno obilježje Primorske terase. Devčići su uz ovu padinu nastavljali na svoje stanove u Tramaduši (1290 m),* travnatom dolcu visoko u sjevernom podnožju Rasoja.
S Vrha Palježa put se u kratkim zavojima strmo spušta prema Gobovu/Gobanović kuku (1130 m). S puta se pruža prekrasan pogled na Babrovaču i stjenovitu Visibabu (1275 m) pod borovima, a posebno (ispred Visibabe) na jedinstven suhozid duž južnog briga od Šarinca.* Isto tako lijep je pogled i na suprotnu stranu, na dugu uvalu Paljež – Jasenje koja se ispružila pred nama, u koju nas odvodi put.

Gobanović Paljež. Sišavši do Gobanović kuka, na manjoj zaravni iznad Kuka nalazi se Gobanović Paljež, bivše sezonsko naselje Babića iz Donje Klade nazvano po nekom Babiću koji je ispaštao zbog spomenutog požara. Zanimljivo je da mještani Gornje Klade za Gobanović Paljež i susjedno Javorje kažu da su Kladski, kao da oni nisu Klađani, podrazumijevajući pod tim imenom Babiće iz Donje Klade. Njih su i nazivali Klađanima, dok su ovima uz more ostali Podgorci bili Bunjevci. Predaja kaže da su Babići doselili u Podgorje kao pravoslavci, a da su u pomanjkanju popova prešli na katoličansto. Premda su i Babići selili i obrađivali zemlju u planini, jedino oni nisu nikad držali mule i magarce, već su svu ljetinu sami snosili do mora. Vjerojatno su već rano svoj interes usmjerili prema moru, potvrđujući i na taj način priče da “još od starine ovi naši od mora slabo poznaju svoje planine”.

Škipin stan(Paljež)
Škipin stan

Dragičević Paljež. U podnožju Gobanović kuka put skreće dražicom na jug i silazi do još jednog bivšeg naselja, stanova Dragičevića iz Gornje Klade iz zaselaka Bilovići (Bilović Draga, bivša Kabluša) i Kablići. Iako se naziv Paljež odnosi na cijelo podnožje Rasoja s više sezonskih naselja, upravo su nam ovi stanovi pred očima kad se spomene Paljež.
Dragičević Paljež sa zapadne strane podupire niz povišenih stijena i kučeljaka, a sama dražica, nagnuta i otvorena prema jugozapadu, cijelom je dužinom preoblikovana dugim, stepeničasto podzidanim terasama. Danas su terase prekrivene gustišem listopadne šume i šikare, no još uvijek brojna stabla podivljalih trešanja i šljiva svjedoče o nekadašnjem životu u planini. Paljež je bio najveće i najljepše naselje u ovom dijelu planine.
Silazeći niz Gobanović kuk prošli smo odvojak staze koja se niz ulicu (između ograda) strmo spušta do Škipina stana koji je svojim položajem nadzirao cijelu uvalu ispruženu prema jugu. Dvadesetak metara od stana, u stijeni Gobanović kuka, nalazi se Škipina šterna,* slikovita kamenica s izrazito čistom vodom. Ova mi je voda dugo vremena bila nepoznata, sve dok s okolnih vršaka nisam zapazio nogostup koji preko položitih stijena vodi do šterne.
Nakon spomenutog odvojka, put vodi između bivših stanova Dragičevića (prvi zdesna je Begovanov stan, slijeva je velika šterna s vodom, a stotinjak metara iznad puta je mala šterna Pod pločom). Na prvom zavoju odvaja se lijevo, oštro uzbrdo uz gromaču put za Vukušić dulibu, odmah zatim staza udesno vodi preko bujnom vegetacijom obraslih terasa prema Babrovači, a naš put nastavlja desnom stranom travnate dražice niz Vučić Paljež.

Vučić paljež
Vučić paljež

Vučić Paljež. Uzduž dražice proteže se duga travnata ograda sa stepeničasto poprijeko drage podzidanim terasicama, bivšim vrtovima Vučića, Modrića iz Gornjeg Starigrada. Ruševine njihovih stanova nalaze se na rubu šume s druge strane dražice (tu su i neki Antinovići imali stanove).
Sišavši do raskrižja na dnu Palježa, desno skreće, gotovo se okreće unatrag, širok put koji preko tijesnog klanca silazi na Matjevaču (ovim putem su Dragičevići iz Gornje Klade izlazili u Jasenje). Odmah iza ovog raskrižja odvaja se desno uzbrdo stazica koja kroz borovu šumu izlazi na zaravanak Škrape,* dočić okružen stijenama i borovima s jednom zidinicom Devčića.

JASENJE. Uvala kojom smo sišli niz Paljež, nastavlja se istočnim podnožjem Piletić kuka (1100 m) kroz Jasenje. Uskoro stižemo do prve skupine stanova gdje nam pažnju privlače visoka stabla trešanja i lipa na travnatim terasama iznad staze. Odmah zatim prolazimo pored zidine još donedavno pokrivenog stana (zdesna) i dviju dubokih šterni s vodom u podnožju kamene litice.* Slijedi još jedna velika zidina s lijeve strane puta, s vodom u slikovitoj kamenici iznad stana. U Jasenje su selili Dragičevići iz Gornje Klade iz zaselka Traljići.

Zakuk
Zakuk

Zakuk. Iz Jasenja put nastavlja uzbrdo kroz borovu šumu i izlazi na krševito sedlo iznad Piletić kuka zvano Zakuk (Piletić). Na sedlu se nalazi travnata ograda i uz nju nekoliko zidinica, bivših stanova Piletića, Devčića iz podgorskog zaselka Devčić Brig. Nedavno je golema prastara bukva, simbol Zakuka, gotovo ostala bez krošnje. Tu je i šterna s toliko hvaljenom vodom, na samom sjevernom vrhu travnate ograde.*
S Piletić kuka (1100 m)* vidi se cijela uvala kojom smo upravo prošli, i ispod nje jednako duga uvala Matjevače, a pogled na kamenjar koji se nastavlja istočno od Piletić kuka potaknuti će u vama još jaču strast za istraživanjem velebitskih skrivenih kutaka.*
U nastavku put u velikom luku obilazi Piletić kuk i silazi u Modrić dolac. S puta je impresivan pogled na Modrić dolac i (s druge strane Dolca) borovima prekriven Dolački brig i Budim, a vidi se i pošumljen klanac koji se iz dna Modrić doca penje u planinu. Nekad su Legci uz ovaj klanac izlazili s konjima u Čojnicu (iz Matjevače se bez konja moglo i popriko, priko Jasenja).

Žioke
Žioke

Čojnica. Cijelu padinu iznad Piletić kuka sve do ispod Vukušić dulibe i Raskosina osvojio je pravi velebitski kamenjar. U taj teško prohodan prostor krećemo iz Jasenja. Na putu za Zakuk skrećemo lijevo, od konja ugaženom stazom strmo uzbrdo u Traljić dulibicu, travnat dočić zarastao drvećem i grmljem s jednom zidinicom Traljića, Dragičevića iz Gornje Klade. U Dulibici se put račva: vrlo slab nogostup tzv. Legački popriki put u Čojnicu skreće po kamenjaru desno uzbrdo, zalazi za kučeljak i preko Vučjih staza stiže u Piletić Čojnicu (dočić bez stanova) i Legačku Čojnicu.
Iz Traljić dulibice put lijevo uzbrdo zalazi za kamenitu glavicu i iznenada stiže na sedlo, zaravanak Legačke Žioke (1080 m) s travnatim, gromačom ograđenim dočićem nalik oazi usred kamenite pustinje.* Iz dna dočića uspinju se sve kraće i sve uže terasice do navrh čudesne ograde. Ograda je sa sjevera zaštićena borovom šumom koja se već proširila i po travnatom sedlu ispod ograde, a poneki bor pojavio se i unutar ograde. Ta se borova šuma s druge strane glavice spušta niz travnatu dražicu do dna Jasenja. Iznad Žioka nastavlja se stjenovit kamenjar s pošumljenim dražicama koje vode do još skrovitijih dočića,* ogradica promjera tek desetak metara.*
Legačka Čojnica kažu da je dolac kažu dug 100 i širok 40 metara (?) s nekoliko podzidanih redinica i ostacima dviju zidinica, bivših stanova Donjih Legaca. Legci su nastavili obrađivati Čojnicu još dugo nakon što su napustili stanove. Iznad Čojnice nalazi se jedan od najviših i najljepših borika na sjevernom Velebitu (vidi Raskosine).*


2006., 2007.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s