Velike Brisnice – Modrić dolac

zemljovid

 

Velike Brisnice – Modrić dolac. Kod Vabića (od sjevera, drugi zaselak Velikih Brisnica) početak je puta kojim su Vabići, Modrići s Velikih Brisnica, izlazili u Modrić dolac. Put vodi pored kuće prvog meteorologa na Zavižanu, prelazi preko “mostića”, zatim uz vinograd pa kod velikog bunara, odakle su Vabići “potegli” vodu do svojih kuća, izlazi na širok seoski put. Putem lijevo, strmo uzbrdo zalazimo za kučeljak (na vrhu se zastava vije), prolazimo raskrižje za Bunarinu (označeno kamenom na kamenu), zatim raskrižje gdje Bila staza vodi desno u Borovu vodicu i zašavši u duboku dragu, s gornje strane krševite glavice izlazimo na kamenito-travnatu zaravan prošaranu borovima i hrastovim šumarcima zvanu Barovišta (Bralić, Rogić)* i čuveni Starigradski put (Starigrad – Bralići – Borova vodica – Rogić duliba).

Vabići (V. Brisnice)

S Barovišta vode u planinu dvije varijante Starigradskog puta (vidi poglavlje o Borovoj vodici). Vabići su nastavljali lijevom inačicom uz Devčić dražicu (bivši prvi stanovi Devčića) pa Kaldrmom (većim kamenjem popločen i obrubljen put) uzbrdo kroz gustu podgorsku šikaru do novog raskrižja: Starigradski put izlazi udesno iz dražice (u smjeru Borove vodice), a naš nastavlja još malo dražicom uzbrdo u Legački Borovac.
Legački Borovac je vrh dražice kojom smo se upravo popeli, široka travnata “staza” obrasla visokim borovima, omeđena stijenama Balinske glavice (980 m) slijeva i Budim vrha zdesna. Sa strmih stijena Glavice, sa svih strana okruženi borovima, uživamo u pogledu na (Balinsku) Dragu duboko u podnožju, a posebno na tamno prostranstvo borove šume koja se prelijeva preko Budim vrha. Stazom dalje obilazimo Budim vrh,* prolazimo odvajak puta koji silazi strmo u Dragu i – uz Crveni klanac (nazvan po crvenom kamenju) – izlazimo na vrh Dolačkog briga (Brig od Dolca). Iznenada se pred nama ukaže veličanstvena panorama zavižanskih vrhova. Desno vodi put Za Budim, a naš silazi strmo u Modrić dolac kod bunara na markiranoj uzdužnoj stazi.

Modrić dolac 1914.

Modrić/Vabić dolac (970 m) je školski primjer kako su nekad izgledala sezonska naselja smještena po dolcima sjevernovelebitskog Nadgorja. Cijeli greben koji zatvara Dolac s primorske strane (Dolački brig i Budim) prekriven je prekrasnom borovom šumom. Duboko u njegovom podnožju zeleni se dolac, možda najveći na Terasi, a na dnu dolca nataložilo se toliko plodne zemlje da su nas pri prvom susretu dolačke njive podsjetile na njive Ravnog Dabra.
Nepotrebno je spominjati da je cijeli dolac opasan gromačom. Uzduž njegove sjeveroistočne strane, u podnožju Piletić kuka (1100 m), nižu se zidine nekadašnjih stanova i torova,* šterne i kamenice Vabića s Velikih Brisnica. Sve ih je povezivala široka ulica koja se proteže između stanova s jedne i ograde od dolca s druge strane ulice. Po sredini dolca odvaja se još jedna ulica, put kojim se preko dolca silazilo u Podgorje. Prošavši odvojak za Podgorje, nastavljamo ulicom do “središnjeg seoskog trga s javnom fontanom”. Ovu posljednju rečenicu zapisao sam prije gotovo trideset godina, no sad je “trgu” nemoguće prići od guste, bodljikave šikare. Zato se na velikoj Simonovićevoj slici iz 1914. lijepo vidi kako je nekad Dolac izgledao (Simonović kaže da je to Paljež).
Moram još jednom spomenuti izrazitu zatvorenost dolca koja je još izraženija otkako su izgubljene čistine na dnu dolca, a crne šume proširile se uz njegove strme strane.
Sve navedeno – primorski greben pod borovima, veličina i dubina dolca, gromačom ograđena obradiva zemlja na dnu dolca, ulica i ušoreno naselje uzduž gornjeg ruba dolca – najočitiji su predstavnici na Terasi, ali svejedno zaštitni znak Dolca je Budimarska greda, gromadna, okomita stijena koja se nadvila visoko iznad njegove južne strane. A pogled s Piletić kuka, s druge strane dolca, otkriva nam zašto su Dolac i Greda, uronjena u tamnom moru borova, zaštini znak Primorske terase sjevernog Velebita.*
Iz Dolca vode staze na sve strane, a ona u južnom smjeru penje se uza stranu Osoj i zalazi Za Budim.

2006. – 2007.