STARIGRAD – BOROVA VODICA
Starigradski put
Sredinom 18. stoljeća, kad je posvuda po svijetu porasla potražnja za drvenom građom, istražene su velebitske šume te popravljene stare i izgrađene nove vlake. Tim su vlakama podgorski “jamboraši” cijelo jedno stoljeće dovlačili (“brindunali”) goleme jelove i smrekove trupce i ostalu građu s Velebita na more. Najteže je bilo svladati strme padine podgorskog krša. Zato te vlake u donjem dijelu ne slijede stare pastirske staze (ponegdje su gotovo paralelne sa starom stazom), već su iznova građene, a preko neizbježnih draga podzidavane, poprimajući mjestimično znatnu širinu.
I Starigradski put (Starigrad – Rogići – Bralići – Pećice – Barovišta – Devčić dražica – Borova vodica – Rogić duliba) uglavnom prati staru pastirsku stazu, jedino je skretanjem u Devčić dražicu izbjegnut teže savladiv uspon do Borove vodice. Taj dio puta uz Devčić dražicu zvan Kaldrma (većim kamenjem popločen i obrubljen put) bio je tako dobro izveden da ga više nije trebalo održavati, dok je druge staze trebalo stalno popravljati.
Modrići (Gornji Starigrad) – Borova vodica. Od Modrića (Antinovići) brisničkom cestom uzbrdo do borove šume i iskopa zemlje zvanog Pećice. Tu skrećemo s ceste na put koji nas kroz šikaru dovodi do raskrižja u podnožju glavice Panos (555 m) i početka branjevine. Slijeva nam prilazi put iz zaselka Balini, a naš nastavlja uz ogradu branjevine do novog raskrižja (u branjevini se nalazi glavica i jama Vrančica, Vrančinica*). Zdesna nam je ostao gaj Jakovinovac i u gaju obzidan bunar s vodom. Da su gaj i bunar “grčkog” porijekla Božo Modrić potkrepljuje činjenicom da se na južnoj strani ovog obzidanog “vrtla” nalaze kameni zidovi koji nisu zidani na način uobičajen kod Bunjevaca. Lijevo, uz branjevinu nastavlja put kojim su Modrići izlazili u Rastovac i Livode, a Starigradski skreće desno i usponom između dviju krševitih glavica izlazi na kamenito-travnatu zaravan Barovišta (Bralić, Rogić)* prošaranu borovima i hrastovim šumarcima. Barovišta su se nekad kosila i obrađivala, a Bralići su tu, na Livadicama poviše zaravni, imali prve stanove. Sjeverno od Barovišta, u zaleđu Rastovačke glavice, nastavlja se nešto viša terasa Rastovca (780 m) s bivšim stanovima Modrića.
S Barovišta vode u planinu dvije varijante Starigradskog puta. Bolji put skreće lijevo, Kaldrmom uz Devčić dražicu (ovuda su Vabići, Modrići s Velikih Brisnica izlazili u Modrić dolac), ali je taj tako dobro građen put, namijenjen izvlačenju trupaca pomoću volovskih zaprega, konjima bio teže savladiv, pa se s konjima nastavljalo starim pastirskim putem uz Tisni klanac. Put vodi u kratkim zavojima strmo uzbrdo do mjesta gdje nam zdesna, s Velikih Brisnica, prilazi tzv. Bila staza. Tom stazom pedesetak metara niže nalazi se staro planinsko groblje Meralovac. Odmah iznad Meralovca put zavija oštro ulijevo (ravno uzbrdo vodi put u Bralić Borovac) i za desetak minuta stiže do Mlinice, ulaza u kotlinu Borove vodice. Na samom ulazu u Borovu vodicu, s druge strane drage/jaruge pristiže nam Starigradski put iz Devčić dražice.
Velike Brisnice – Borova vodica. Od Vabića (od sjevera, drugi zaselak Velikih Brisnica) vodi put strmo uzbrdo u smjeru Barovišta. Na ravnijem dijelu puta (označeno kamenom na kamenu) odvaja se desno staza za Bunarinu, a kad put počne zalaziti za kamenitu glavicu,* prije izlaska na terasu Barovišta, s puta skrećemo desno na tzv. Bilu stazu. Širok put penje se u kratkim zavojima uza strmu Brisničku stranu, gotovo cijelom dužinom podzidan, sav u kamenu (otud i naziv Bila staza). Kod okrugle kamenice put okreće na sjever i nastavlja položitije uza stranu s pogledom na terasu Barovišta. Uskoro se pojavljuje trava, zatim borovi i evo nas na Meralovcu. Ovim putem su u planinu izlazili Kaići (Modrići) u Borovu vodicu i Kilići (Modrići) u Kilić dulibu.
Meralovac je mala travnata zaravan s desne strane puta gdje su sredinom 19. stoljeća pokopani Podgorci umrli od kolere. Pokopani su visoko u planini jer nije bilo dovoljno sposobnih ljudi da umrle snese do groblja u Podgorju. Danas nad njihovim grobovima rastu bujni borovi, jedino uokvireno raspelo na starom boru svjedoči o još jednom groblju u planini.*
Vjerojatno je svaka podgorska župa imala bar jedno takvo groblje u planini, pa ako se već ne žele obilježiti, bar ih spomenimo. Na sjevernom Velebitu poznata su još groblja kod lukovačkih Jatara (Mrtvi dočić), na Borovom vrhu (Roketina vrtlina), na Brigu ispod Balinskih livada, iznad Vujinca (Matičin vrt), na Rožanu (Kirinski doci)…
Preko Meralovca odvaja se položita staza na jug: na proplanak Pavelinu (10 minuta), pa na njivicu Samogredić, i mimo Glavičice silazi na Bunarinu.
PS. Nedavno je Nikola Modrić, uz pomoć članova GSS-a i djelatnika Nacionalnog parka, na Meralovcu postavio spomen ploču Podgorcima sahranjenim u planini.
2006., 2007.
Kramaruša 
