STARIGRAD – BOROVA VODICA

Starigradski put


STARIGRADSKI PUT. Sredinom 18. stoljeća, kad je posvuda po svijetu porasla potražnja za drvenom građom, istražene su velebitske šume te popravljene stare i izgrađene nove vlake. Po tim su vlakama podgorski “jamboraši” cijelo jedno stoljeće dovlačili (“brindunali”) goleme jelove i smrekove trupce i ostalu građu s Velebita na more. Najteže je bilo svladati strme padine podgorskog krša. Zato te vlake u donjem dijelu ne slijede stare pastirske staze (ponegdje su gotovo paralelne sa starom stazom), već su iznova građene, a preko neizbježnih draga podzidavane, poprimajući mjestimično znatnu širinu.
I Starigradski put (Starigrad – Rogići – Bralići – Pećice – Barovišta – Devčić dražica – Borova vodica – Rogić duliba) uglavnom prati staru pastirsku stazu, jedino je skretanjem u Devčić dražicu izbjegnut teže savladiv uspon do Borove vodice. Taj dio puta uz Devčić dražicu zvan Kaldrma (većim kamenjem popločen i obrubljen put) bio je tako dobro izveden da ga više nije trebalo održavati, dok je druge staze trebalo stalno popravljati.

Starigrad
Starigrad

Modrići (Gornji Starigrad) – Borova vodica. Od Modrića (Antinovići) brisničkom cestom uzbrdo do borove šume i iskopa zemlje zvanog Pećice, gdje s ceste skrećemo na put koji nas kroz šikaru dovodi do raskrižja u podnožju glavice Panos (555 m). Tu nam slijeva prilazi put iz zaselka Balini, a tu je i bujni gaj Jakovinovac i u gaju obzidan bunar s vodom. Da su gaj i bunar “grčkog” porijekla Božo Modrić potkrepljuje činjenicom da na južnoj strani ovog obzidanog “vrtla” postoje kameni zidovi koji nisu zidani na način uobičajen kod Bunjevaca. Starigradski put nastavlja uz ogradu branjevine (u branjevini se nalazi glavica i jama Vrančinica, Vrančica) do novog raskrižja: lijevo, uz branjevinu nastavlja put kojim su Modrići izlazili u Rastovac, Dragu i Livode, a naš put skreće desno i usponom između dviju krševitih glavica izlazi na Barovišta (Bralić, Rogić),* kamenito-travnatu zaravan prošaranu borovima i hrastovim šumarcima. Nekad su se Barovišta kosila i obrađivala, a Bralići su tu, na Livadicama poviše zaravni, imali prve stanove. Sjeverno od Barovišta, u zaleđu Rastovačke glavice, nastavlja se nešto viša terasa Rastovca (780 m) s bivšim stanovima Modrića.

Vrančinica (711 m)
Vrančinica (711 m)

Prešavši preko bujnih Barovišta (desno se silazi na Velike Brisnice), dalje u planinu vode dvije varijante puta. Bolji put skreće lijevo, Kaldrmom uz Devčić dražicu (ovuda su Vabići, Modrići s Velikih Brisnica izlazili u Modrić dolac), ali je taj tako dobro građen put, namijenjen izvlačenju trupaca pomoću volovskih zaprega, konjima bio teže savladiv, pa se s konjima nastavljalo starim pastirskim putem uz Tisni klanac. Put vodi u kratkim zavojima strmo uzbrdo do mjesta gdje nam zdesna, s Velikih Brisnica, prilazi tzv. Bila staza. Tom stazom pedesetak metara niže nalazi se staro planinsko groblje Meralovac. Iznad Meralovca naš put zavija ulijevo (staza ravno uzbrdo vodi u Bralić Borovac) i za desetak minuta stiže do Mlinice, ulaza u kotlinu Borove vodice. Na samom ulazu u Borovu vodicu, s druge strane drage/jaruge pristiže nam Starigradski put iz Devčić dražice.

VELIKE BRISNICE – BOROVA VODICA. Od Vabića (od sjevera, drugi zaselak Velikih Brisnica) vodi put strmo uzbrdo u smjeru Barovišta. Na ravnijem dijelu puta (označeno kamenom na kamenu) odvaja se desno staza za Bunarinu, a kad put počne zalaziti za kamenitu glavicu,* prije izlaska na terasu Barovišta, s puta skrećemo desno na tzv. Bilu stazu. Širok put penje se u kratkim zavojima uza strmu Brisničku stranu, gotovo cijelom dužinom podzidan, sav u kamenu (otud i naziv Bila staza). Kod okrugle kamenice na putu staza okreće na sjever i nastavlja položitije uza stranu s pogledom na terasu Barovišta. Uskoro se pojavljuje trava, zatim borovi i evo nas na Meralovcu. Ovom su stazom u planinu izlazili Modrići zvani Kaići u Borovu vodicu i Kilići u Kilić dulibu.

Meralovac
Meralovac

Meralovac je mala travnata zaravan s desne strane puta gdje su sredinom 19. stoljeća pokopani Podgorci umrli od kolere. Pokopani su visoko u planini jer nije bilo dovoljno sposobnih ljudi da umrle snese do groblja u Podgorju. Danas nad njihovim grobovima rastu bujni borovi, jedino uokvireno raspelo na starom boru svjedoči o još jednom groblju u planini.*
Vjerojatno je svaka podgorska župa imala bar jedno takvo groblje u planini, pa ako se već ne žele obilježiti, bar ih spomenimo. Na sjevernom Velebitu poznata su još groblja kod lukovačkih Jatara (Mrtvi dočić), na Borovom vrhu (Roketina vrtlina), na Brigu ispod Balinskih livada, iznad Vujinca (Matičin vrt), na Rožanu (Kirinski doci)…
Preko Meralovca odvaja se položita staza na jug: na proplanak Pavelinu (10 minuta), pa na njivicu Samogredić, i mimo Glavičice silazi na Bunarinu.
PS. Nedavno je Nikola Modrić, uz pomoć članova GSS-a i djelatnika Nacionalnog parka, na Meralovcu postavio spomen ploču Podgorcima sahranjenim u planini.


2006., 2007.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s