Opaljenik (1474 m)


OPALJENIK (Beli kuk, 1474 m) je vrh s kojeg se pruža jedan od najljepših pogleda na Primorsku terasu sjevernog Velebita. Jednako lijep je i pogled na planinu od Balinovca i Velikog Zavižana, preko Rožanskih kukova, sve do Lisca. Ne mogu se oteti dojmu a da ga ne uspoređujem s Liscem, na južnom kraju Primorske terase, iako baš i ne sliče previše. Na toponim Beli kuk neću se osvrtati.

Opaljenik – V. Zavižan
Opaljenik – V. Zavižan

Rogić duliba – Opaljenik (1474 m). Od stanova u Rogić dulibi penje se kroz šumu vrlo slab nogostup na jugoistočnu kosu Opaljenika. Put nastavlja istočnom stranom Opaljenika na proplanak Kaić brist (Zabrist) i dalje u smjeru Raskosina, a mi na kosi ostavljamo stazu i skrećemo lijevo prema vrhu Opaljenika. Tek što smo skrenuli, izlazimo iz šume i po golim stijenama nastavljamo na vrh Opaljenika.
Super! Rogić duliba vidi se kao na dlanu.* S druge strane dulibe uzdiže se Kaić vrh (1476 m) sav pod smrekama, na koji se nastavlja vrletan greben Klanca. Na primorskoj strani zeleni se Legačka duliba i iza nje Vabanović vrh,* a još niže vide se Borova vodica i ljepotom ovjenčani Budim. Istočno od Opaljenika pažnju nam privlači velika, teško prohodna kamenita kotlina* i iza nje kamenit, smrekama prošaran “Smrčev greben” koji kotlinu dijeli od Smrčevih dolina. Na njegovom južnom kraju ističu se dva vrha (“Kameni krug”), od kojih je onaj lijevi – goli, kameniti stožac (vidi Smrčeve doline).

Opaljenik (1474 m)
Opaljenik (1474 m)

Šetajući se preko 500 metara dugim grebenom Opaljenika* cijelo vrijeme nam se pružaju nenadmašni vidici.* Nena Modrić hvali se da je na vrhu Opaljenika, pored vrta koji se nekad kosio, našla runolist. Mene su na vrhu prenerazile sablasno guste šikare golih, suncem, burom, ledom i gromovima sprženih smreka.

Kako se po stjenovitom hrptu Opaljenika sve više približavamo njegovom kraju, sve je ljepši pogled na Raskosine, greben koji nam se ispriječio u smjeru Velikog Zavižana. Na tom dugom grebenu upadljiva je razlika između njegova dva dijela: južni dio zvan Raskosine, pošumljen do samog vrha, s nekoliko izraženijih kukova iznad 1500 metara, proteže se uglavnom položito u smjeru istok – zapad, a nakon što oko male dulibice skrene na sjever, strmo se spušta golim stijenama i kamenjarima – “Raskamine” – i nestaje u šumi ispod Balinovca. Radi lakše orijentacije, iznad šumovitih Raskosina nadvila se gromadna glava Velikog Zavižana, a iznad golih “Raskamina” stjenovit šiljak Balinovca.*

Stigavši hrptom do kraja, greben Opaljenika naglo gubi visinu spuštajući se strmo u Čičinicu, travnatu dulibicu na sedlu između Opaljenika i Golog vrha, oštre, kamenite kose koja se od Čičinice spušta prema sjeverozapadu gotovo do samog Modrić doca (pogled s vrha Budima na primorsku padinu Golog vrha nedvojbeno upućuje na porijeklo imena). S ovog pogledala na kraju Opaljenika nešto je teži silaz u Čičinicu, najbolje desno niz pošumljen klanac.

Čičinica
Čičinica

Čičinica (1320 m),* jedna od najljepših velebitskih dulibica smjestila se na vrhu krševitog grebena, u podnožju sjevernih stijena Opaljenika, odakle se jedino i vidi. Oko dulibice uzdižu se stijene obrasle smrekama, dok je sa sjevera zatvara gola kamenita glavica. Čičinica je poput “Sunčane”, dulibice smještene na vrhu usporednog ali znatno višeg grebena, briga Raskosine, otvorena s primorske strane pa nas obje izgledom podsjećaju na toplije, južne krajeve, bez obzira što se nalaze visoko u planini okružene smrekama. U Čičinici je taj osjećaj nešto više izražen jer se po livadi kočopere gomilice skupljenog kamenja, uspomena na vrijeme kad je dulibica bila Carićeva košanica (od Rogića iz Gornjeg Starigrada). Nažalost i ovoj dulibici predstoji neminovna sudbina.
S Čičinice se stazom niz bukovu dražicu – Strmac (terasice i ograde) – silazi za Budim. Pri dnu dražice, u podnožju Jatarskog briga, kučeljka usred šume, staza se račva: lijevi krak silazi u Dulibicu, travnat, gromačom ograđen dočić, a mi skrećemo desno i silazimo u još dublju ponikvu zvanu Jatare. Iz Jatara put izlazi obilazeći Bralić brig sa sjeverne strane i kroz borovu šumu silazi na stanove Bralić Budim.


2006. – 2007.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s