Opaljenik (1474 m)
Opaljenik (Beli kuk, 1474 m) – vrh s kojeg se pruža jedan od najljepših pogleda na Primorsku terasu sjevernog Velebita. Jednako lijep je i pogled na planinu od Balinovca i Velikog Zavižana, preko Rožanskih kukova, sve do Lisca. Ne mogu se oteti dojmu a da ga ne uspoređujem s Liscem, na južnom kraju Primorske terase, iako baš i ne sliče previše. Na toponim Beli kuk neću se osvrtati.
Rogić duliba – Opaljenik (1474 m). Od stanova u Rogić dulibi penje se kroz šumu vrlo slab nogostup na jugoistočnu kosu Opaljenika. Put nastavlja istočnom stranom Opaljenika u smjeru Raskosina, a mi na kosi ostavljamo stazu i skrećemo lijevo prema Opaljeniku. Tek što smo skrenuli, izlazimo iz šume i po golim stijenama penjemo se na vrh Opaljenika.
Super! Rogić duliba vidi se kao na dlanu.* S druge strane dulibe uzdiže se Kaić vrh (1476 m), sav pod smrekama, na koji se nastavlja vrletan greben Klanca. Na primorskoj strani zeleni se Legačka duliba i iza nje Vabanović vrh,* a još niže vide se Borova vodica i ljepotom ovjenčani Budim. Istočno od Opaljenika pažnju nam privlači prostrana, teško prohodna kamenita kotlina* i iza nje smrekama prošaran “Smrčev brig” koji kotlinu dijeli od Smrčevih dolina. Na njegovom južnom kraju ističu se dva vrha (“Kameni krug”), od kojih je onaj lijevi – goli, kameniti stožac (vidi Smrčeve doline).
Šetajući se preko 500 metara dugim grebenom Opaljenika* cijelo vrijeme nam se pružaju nenadmašni vidici.* Nena Modrić hvali se da je na vrhu Opaljenika, pored vrta koji se nekad kosio, našla runolist. Mene su na vrhu Opaljenika prenerazile sablasno guste šikare golih, suncem, burom, ledom i gromovima sprženih smreka.
Kako se po stjenovitom hrptu Opaljenika sve više približavamo njegovom kraju, sve je ljepši pogled na Raskosine, greben koji nam se ispriječio u smjeru Velikog Zavižana. Na tom dugom grebenu upadljiva je razlika između njegova dva dijela: južni dio zvan Raskosine, pošumljen do samog vrha, proteže se položito u smjeru istok – zapad, a kad oko male dulibice skrene na sjever, strmo se spušta golim stijenama i kamenjarima – “Raskamine” – i nestaje u šumi ispod Balinovca. Radi lakše orijentacije, iznad šumovitih Raskosina nadvila se gromadna glava Velikog Zavižana, a iznad golih “Raskamina” stjenovit šiljak Balinovca.*
Stigavši hrptom do kraja, greben Opaljenika naglo gubi visinu spuštajući se strmo u Čičinicu, travnatu dulibicu na sedlu između Opaljenika i Golog vrha, oštre, kamenite kose koja se od Čičinice spušta prema sjeverozapadu gotovo do samog Modrić doca (pogled s vrha Budima na primorsku padinu Golog vrha nedvojbeno upućuje na porijeklo imena). S ovog pogledala na kraju Opaljenika nešto je teži silaz u Čičinicu, najbolje desno niz pošumljen klanac.
Čičinica (1320 m) je svojim položajem i izgledom jedna od najljepših velebitskih dulibica.* Smještena na vrhu krševitog grebena, dulibica je vidljiva jedino sa sjevernih stijena Opaljenika, u podnožju kojih se nalazi. Strme stijene oko dulibice obrasle su smrekama, samo se na sjevernoj strani uzdiže gola kamenita glavica. Čičinica je poput “Sunčane”, dulibice smještene na vrhu usporednog ali znatno višeg grebena, briga Raskosine, otvorena s primorske strane pa nas obje izgledom podsjećaju na toplije, južne krajeve, bez obzira što se nalaze visoko u planini okružene smrekama. U Čičinici je taj osjećaj nešto više izražen jer se po proplanku kočopere gomilice skupljenog kamenja, uspomena na vrijeme kad je dulibica bila Carićeva košanica (od Rogića iz Gornjeg Starigrada). Nažalost i ovoj dulibici predstoji neminovna sudbina.
Iz Čičinice se stazom niz bukovu dražicu – Strmac (terasice i ograde) – silazi za Budim. Pri dnu dražice, u podnožju Jatarskog briga (kučeljak usred šume), staza se račva: lijevi krak silazi u Dulibicu, travnat, gromačom ograđen dočić, a mi skrećemo desno i silazimo u još dublju ponikvu zvanu Jatare. Iz Jatara put izlazi obilazeći Bralić brig sa sjeverne strane i kroz borovu šumu silazi na stanove Bralić Budim.
2006. – 2007.
Kramaruša 
