Budim – Rogić duliba


STARIGRADSKI PUT, jedan od najpoznatijih uzlaza iz Podgorja u planinu vodio je od Starigrada preko Borove vodice sve do Rogić dulibe. Ovdje je opis puta pomaknut kod Carićevog stana,* najjužnijeg obnovljenog stana na Budimu. Odmah iza stana početak je širokog puta koji vodi strmo uzbrdo kroz bukovu šumu, nastavlja uz gromaču (zdesna, lijevo ostaje Lukanović Čičevica, Lukanovići iz Donjeg Starigrada prvi su prestali izaseljavati u planinu) do Kaić torinice, malog zaravanka u zaleđu golih stijena, i nakon još desetak minuta uspona stiže do suhozida s lijeve strane puta i travnatih proplanaka Kilić dulibe.

Kilić duliba
Kilić duliba

Kilić/Kilina duliba nije tipična duliba (dolac), već je to niz proplanaka na padini Opaljenika (Beli kuk, 1474 m) koji se protežu paralelno sa stazom (manji, gornji dio dulibe u vlasništvu je Rogića i treba ga razlikovati od više položene Rogić dulibe). Kilić duliba je zadnja, ili ako silazimo s planine prva izrazito submediteranska duliba na putu. Smještena na blago nagnutoj padini, sva osunčana i zaštićena od bure, duliba je kao stvorena za zaustavljanje. Premda se u dulibi pojavljuju i jarebike, karakterističnije za više, izrazito planinske proplanke, nigdje na Velebitu nisam sreo, na tako malom prostoru, toliko grmova merale. Kraj je rujna i duliba se sva crveni (uz jarebike i merale mnogo je i grmova šipka), a zadnji borovi na putu već će na sljedećem proplanku ustupiti mjesto smrekama.
Na pošumljenoj zaravni na sjevernom kraju dulibe nalazi se pravi labirint od podzidanih terasica, ograda, stanova i torova Kilića, Modrića s Velikih Brisnica. Iza zaravni nastavlja se goli kamenjar odakle se pruža prekrasan pogled na Terasu u podnožju (Budim),* ali i na Opaljenik i Čičinicu s gornje strane kamenjara, iznad kojih strše gole stijene Raskosina i Velikog Zavižana.

Budim
Budim

Starigradski put nastavlja uz ogradu do najviših proplanaka Kilić dulibe, a odmah s druge strane puta nazire se travnata Bralić duliba* (s njenog kraja silazi se strmo u Šupić dulibu). Sada put vodi položito preko zaravni obrasle starom bukovom šumom s nekoliko primiješanih golemih smreka i borova i pored velike gomile skupljenog kamenja (“Grob Bele IV”) izlazi na svjetlo Legačke dulibe.
Prvi put sam pored “Groba” prošao prije gotovo trideset godina, sam, na silazu s Rossijeve kolibe u Starigrad. Nisam znao što me čeka na putu pa sam svemu viđenom izmišljao imena od kojih sam mnoga trajno zadržao (koliko god žarko želio doznati ime neke dulibice, još bih se žešće opirao da ga usvojim). Ovo bi trebao biti savjet da bez ustručavanja imenujete prostor kojim se krećete i na ovaj način zapamtite što više detalja na putu (meni je onaj proplanak pun jarebika, merala i šipka bio “Crvena duliba”). Valjda se podrazumijeva da svi nazivi koji se spominju pod navodnicima, ili su izmišljeni ili na podgorski način sročeni.

Legačka duliba
Legačka duliba

Legačka duliba (1295 m) je travnat dolac okružen strmim stranama Opaljenika (1474 m) na sjeveroistoku,* Kaić vrha (1475 m) na jugu* i Vabanović vrha (1355 m) na zapadu.* Na južnom kraju dulibe u podnožju Kaić vrha zjapi duboka Jametina. Ova duliba ima već izrazitiji planinski karakter, ne samo zbog visine na kojoj se nalazi, već i zato jer je s primorske strane zatvorena Vabanović vrhom. Ovdje su jarebike brojnije od merala. I bukova šuma ovdje je već dobrano prošarana smrekama, a po okolnim kamenjarima kočopere se smrekovi gustiši.
Gornja strana dulibe preoblikovana je travnatim, stepeničasto podzidanim terasicama, iznad kojih se, u hladovini golemih bukava, nalazi sedam zidinica u nizu. Ovo su bili stanovi Gornjih Legaca, a zanimljivo je da su njihovi najbliži susjedi u Podgorju, Donji Legci, selili daleko sjevernije, na Matjevaču. Navodno su Legci posljednji doselili u ove krajeve, kad je već planina bila zauzeta.
Legačka duliba je bez daljnjega bila među najljepšim naseljima u planini. Premda smještena na samoj gornjoj granici Nadgorja, Legačka duliba i sad odiše podgorskim životom. Bar je taj osjećaj bio prisutan dok sam znao tu logorovati, pored stanova na istočnoj, izdignutoj strani dolca, kad mi se već pričinjalo da tu stanujem.

Legačka duliba
Legačka duliba

Iz Legačke dulibe staza u jugozapadnom smjeru vodi u Omarljivicu i Jukić dulibu. Staza se lagano penje na prijevoj između Kaić vrha slijeva i Vabanović vrha zdesna, prelazi preko travnatog dočića (legačke) Keljčuše, pa niz bukovu dragu silazi na travnate terase Omarljivice (vidi poglavlje o Jukić dulibi).

S Vabanović vrha (1355 m) pruža se pogled daleko na sjever sve do iznad Babrovače i spomenute gromače na južnom brigu od Šarinca. Vidi se i Šupić duliba u podnožju, a posebno je dojmljiv pogled na susjedni Opaljenik (1474 m), kao i na ulančan niz vrhova koji se preko Kaić vrha proteže sve do Lisca (1541 m).* Jugozapadno na Vabanović vrh nastavlja se kamenit greben – “Brižak” – koji razdvaja poglavlje o Budimu od poglavlja Jukić duliba – Plančice. Nama je najzanimljiviji njegov početak do prvog vrha u nizu zvanog Gašparov vrh (1330 m)* koji je sav pod borovima. I s ovog vrha uživamo u pogledu na Opaljenik,* susjedni Kaić vrh, kao i na silazni nastavak Briška.*

Na vrhu Legačke dulibe Starigradski put ulazi u šumu, nastavlja između gromadnih stijena strmo uzbrdo na vrh “Legačkog klanca” (1325 m),* kamenitog prijevoja između Opaljenika slijeva i Kaić vrha zdesna, i odmah zatim izlazi iz šume na travnatu čistinu Rogić dulibe.
Zašli smo u planinu!

Rogić duliba
Rogić duliba

Rogić/Kurlić/Kurlina duliba (1305 m) je jedina duliba na opisanom putu smještena iza planinskog lanca koji s istočne strane nadvisuje Primorsku terasu i jedina koja se vidi s Premužićeve staze, odnosno Gromovače. Duliba je okružena bukovom šumom s tek ponekom primiješanom smrekom. Sjeverno iznad dulibe izviruje kamenit vršak Opaljenika (1474 m), daleko na istočnoj strani cijelu krajinu nadzire Gromovača, a južno od dulibe proteže se i pažnju nam najviše privlači oštar greben Klanca (1476 m – 1512 m). Dug i gust pojas planinskih smreka uzduž njegovog vršnog dijela daje grebenu Klanca izrazito vrletan karakter, pomalo zastrašujuće iskonske divljine.*
Rogić duliba je, uz Legačku dulibu, najveći i najljepši proplanak na prijeđenom putu, s daleko najvećim brojem jarebika u rodu. No, mene se u dulibi najviše dojmila trava, visoka do iznad pojasa. Kad sam sav mokar od jutarnje rose prelazio preko travnate ravni podsjetila me na “žitna polja slavonska”. Par dana kasnije hvali se Virer da je tu s Carićem sijao žito (ječam).

Rogić duliba
Rogić duliba

Na istočnoj strani dulibe, na rubu šume, nalaze se dvije zidinice. I ovdje se medo polakomio i preko krova provalio u Carićev stan,* ali kako više ne može van, razvalio medo pola stana. Malo je čudno da u ovako velikoj dulibi nije bilo više stanova. A, možda i nije. Svojedobno sam namjeravao ovdje logorovati, ali sam ubrzo odustao i potražio novo mjesto na Kaić vrhu, a trajno u Legačkoj dulibi. Premda se nalaze u neposrednoj blizini i gotovo u istoj visini, Rogić duliba je ipak izrazito planinska duliba, zatvorenija, tamnija, vlažnija, hladnija i krivo orijentirana u odnosu na Legačku dulibu.*
Put, da li Starigradski ili ne, na suprotnom kraju dulibe, pri vrhu čistine, ulazi u šumu i nastavlja uzbrdo u smjeru Cipala. Na toj strani dulibe, pri dnu čistine označen je početak i smjer pružanja još jedne zanimljivije staze, uz Kaldrmu, kojom se nekad zalazilo u Smrčeve doline. Danas je teško povjerovati da su podgorski “jamboraši” odovuda izvlačili (“brindunali”) goleme jelove i smrekove trupce sve do starigradske luke.


2006. – 2007.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s