ZAVIŽAN – RASKOSINE
Raskosine, prostor skriven nadomak Zavižana upravo je zbog njegove blizine ostao tako dugo nepoznat. Uz onakav pogled na Veliki Zavižan i Balinovac, kome pada na pamet još i njihova druga, nevidljiva strana. Oni koji ipak požele upoznati i tu stranu iznenadit će se brojnim mogućnostima ulaza u taj zabačeni kraj. S primorskim ulazom tzv. “Stazom sv. Luke” upravo smo se upoznali, a prave male avanture su silazi u taj prostor sa zavižanskih vrhova: s južnog sedla Balinovca i Čemerikovca, sjevernom stranom Velikog Zavižana, te s Debele kose i Rivina, južnom stranom Velikog Zavižana.
Zavižan – Vabić dočić. Iz botaničkog vrta u Modrić docu markacijom uzbrdo na južno sedlo Balinovca. Sa sedla silazimo strmo niz proplančić pa uz gredu Balinovca na dno Krepavice, duboke ponikve iz koje preko omanjeg grebenčića prelazimo u dragu na dobro uočljivu stazu. Ova poznata staza vodi uzbrdo na Medviđa vrata i preko Medviđe doline izlazi u Čemerikovac na markaciju za Veliki Zavižan, a udesno silazi do iznad duboke ponikve, prave “Bezimene” dumače. Tu se na padini usred šume staza račva: desni krak vodi položito uvalom u Vukušić dulibu, a mi skrećemo lijevo i kratkim usponom preko stjenovitog grebena prelazimo u Vabić dočić, travnat, šumarkom zarastao zaravanak nadomak ulaza u “Dragu sv. Luke” (vidi Raskosine). Ovaj dubok klanac, koji se u obliku slova V proteže samim podnožjem Velikog Zavižana, s primorske strane zatvara strm i kamenit greben, brig Raskosine.
Sa stijena iznad Vabić dočića pruža se impresivan pogled u jugoistočnom smjeru na “Raskamine”,* stjenovitu sjevernu kosu Raskosina koja se strmo spušta prema nama. Njezine gole stijene i kamenjare, prepune runolista, obrubile su pri dnu crne smrčeve šume.* I pogled na primorsku stranu širom je otvoren, ali tu nam pažnju privlače golemi borovi na položitim stijenama, neposredno ispod nas. Ovo je svakako najviši i najljepši borik u planini, a meni se učinilo da tu rastu dvije vrste borova.
Vabić dočić se nalazi zapadno od kote 1402, na južnom kraju kamenitog grebena koji se proteže daleko na sjever* i veže se na vrh Rasoje (1348 m). U zaleđu tog grebena nalaze se tri sasvim različite ponikve: prva je već spomenuta “Bezimena”, ispod koje hodamo po grebenu kao po gimnastičkoj gredi, druga je pitoma Vukušić duliba, i treća, već u podnožju Rasoja, šumom obrasla Lalača. Spomenuti greben samo je nastavak grebena koji se tu spustio s Velikog Zavižana i dijeli donji dio “Drage sv. Luke” od “Medviđe drage”, kojom smo upravo sišli. Tu se negdje “Medviđa staza” sastaje s Legačkim poprikim putem u Inkeševac, a taj će nam put, koji nastavlja podnožjem Velikog Zavižana, poslužiti za prilaz Raskosinama.
Raskosine – Vabić dočić. Iz travnate dulibice* na istoimenom brigu Raskosine prelazimo preko nekoliko metara visokih stijena i već smo na rubu “Drage sv. Luke”. S ovog mjesta draga više nije tako duboka, pošumljena je i ne djeluje neprohodno kao kad se gleda s Vrha Raskosina (1525 m), čak se po travici spuštamo u dragu (s druge strane drage, u zaleđu kuka, sakriven je Kilić tavan). Nastavljamo kroz šumu na sjever, a kad se draga počne preko stjenovitih kaskada strmo spuštati, prvu ponikvu u drazi obilazimo s desne strane (s druge strane drage vide se gole stijene “Raskamina”). Pažnju nam privlači lako prohodna strmina pod šumom koja se udesno penje na sedlo iznad markantnog “Bobotovog kuka” (1470 m). S vrha Kuka čudimo se kako nam je blizu Krepavica, ali odvojena neprelaznim vertikalama.* Vraćamo se na stazu da Kuk obiđemo s primorske strane. I posljednju ponikvu u drazi obilazimo po strmoj gornjoj strani (sada su s druge strane drage okomite litice “Raskamina”) i silazimo na zaravanak iza ponikve na kraju drage. Tu završava i greben Raskosina (“Raskamine”). Zaravanak na dnu Drage dijelom je otvoren prema moru, a na njegovom sjevernom kraju nalazi se Vabić dočić,* travnata oazica u tom vrletnom spletu strmina, kamenih gromada, smreka i bukava.
2006. – 2007.
Kramaruša 
