STRUGE


STRUGE. Iznad Babrovače ušli smo u uzdužnu udolinu Primorske terase i evo nas na njenom kraju. Ljepše nije mogla završiti. U proljeće, kad šumu iznad Dulibe prekriju žuti slapovi negnjile, a na primorskoj strani bezbroj plavih sirištara oživi zelengradske kamenjare. Kasnije, kad u Dolcu zamiriše metvica (mravinac), a zidine stanova, poput malih ogradica, ispune ogromni ljiljani. Ili još kasnije, kad terase iznad dolca pocrvene i postanu neprohodne pod teretom šipka. S prvim snijegom, kad istovremeno krdo divljih svinja krene u koloni na Pode, na kuku iznad glave zazviždi uznemireni divojarac, a par metara dalje medo “riječju i djelom” isprepada nepozvana gosta. A, možda sve to nadilazi pogled s Rožanskog vrha na Struge. No, koliko god se divili, što god doživjeli, u mislima uvijek iznova vrtimo Simonovićevu sliku,* u dilemi, da li se radovati ili tugovati.

Struge
Struge


STRUGE – LISAC (1541 m)

ŽIVI BUNARI – DUNDOVIĆ POD – STRUGE

ROŽANO



2006. – 2007.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s