BILI SINOKOS

zemljovid

 

Bili Sinokos jedna je od najvećih i najljepših udolina na Primorskoj terasi južnog Velebita.* Tu su svojedobno selile 22 obitelji iz više podgorskih zaselaka, a na gornjem rubu središnjeg, suženog dijela uvale, pored poprečnog puta koji vodi iz Podgorja u Liku, nalazi se prava hacijenda Nikole i Jake Sjauša iz Ljubotića.* Sjauši su oduvijek tu boravili veći dio godine, no sad u kući imaju električnu rasvjetu, televizor, hladnjak… Nedavno je pored njihove kuće, ispod goleme jasike, iz temelja obnovljen stan Mataka iz Krčevina (Mataci nisu imali stanove u Sinokosu, već su ga naslijedili po babinoj liniji).*

Splitvina (Bili Sinokos)
Splitvina (Bili Sinokos)

Od Sjauševe kuće vode staze na sve strane. Poprečni put nastavlja uzbrdo na Kosu od Javorja,* prijevoj između Vlake (971 m) slijeva i Glavice od Sinokosa zdesna, pa uz Javorje i Račabušu izlazi na Jelovačka vrata.*
U suprotnom smjeru put vodi preko zapadnog dijela Bilog Sinokosa tako da nam slijeva ostaje stjenovita glavica, šuplji kuk Čardak.* U podnožju kuka, na Splitvini, nalazi se slikovita ali plitka kamenica koja preko ljeta zna presušiti.* Podgorcima je na Čardaku bio daleko važniji izvor pitke vode zvan Kapljuv,* udaljen stotinjak metara južno od Splitvine, gdje se voda po stijenama cijedi i skuplja u maloj, u stijeni uvučenoj kamenici. Prešavši preko ispranog kamenjara Pržine (zdesna je razrovana pretpovijesna kamena gromila, poznata kao Turski grob), put silazi u travnat, gromačom ograđen Dolac Lisičin sa stanovima Gazića iz Renjovca, pa se lagano diže na Kosu od Sinokosa. S tog primorskog izlaza iz Bilog Sinokosa, smještenog u podnožju Baričina kuka, pruža se prekrasan pogledom na more i na planinu.* Na Kosi, pored prvih mirila na putu, nalazi se veliko raskrižje: desno uzbrdo gornjom stranom Baričina kuka vodi put na stanove Pod Skokom, desno položito primorskom stranom Baričina kuka silazi put u Trošeljevac, a naš produžuje ravno i u punoj raskoši silazi (niz Pleće) u Renjovac, dolac s desetak nekad stalno nastanjenih kuća Gazića (i jednom od priženjenih Vukića, Tome Vukića*). Izvorno ime sela je Reljinovac, a tako su ga zvali i Srbi iz Šibuljine. Reljinovac kao i nedaleka Reljina peć ime duguju prvom doseljeniku na ove prostore. Obišavši dolac s lijeve strane, podnožjem Glavice Gazića, laganim usponom izlazimo na Kosu od Renjovca, gdje se odvaja put za Trošeljevac i Crni Sinokos, a mi niz strmu Ljubotičku stranu silazimo u Ljubotić.

Dolac Lisičin
Dolac Lisičin

Od Sjauševe kuće vodi još jedan dobar put u Podgorje, preko Jezerine,* istočnog, najnižeg dijela Bilog Sinokosa. U užem smislu naziv Bili Sinokos odnosi se upravo na taj istočni dio uvale i Sjauševe stanove. Jezerina je dobila ime po velikoj lokvi koja se tu povremeno stvara, a u ovom najplodnijem dijelu Bilog Sinokosa Sjauši i sad gnoje i obrađuju zemlju. Put se s Jezerine penje na Kosu od Gradine, primorski izlaz iz Bilog Sinokosa u podnožju Jovinova kuka (954 m), pa niz dragu Šimlašicu silazi u Matake (Krčevine).
Od Sjauševe kuće ravno na primorsku stranu vodi stazica koja nakon 800-900 metara završava kod Vladikinih pećina,* dviju špiljica u kojima su Sjauši držali ovce, na padini visoko iznad Crnikovca (570 m), dubokog dolca koji se strmoglavljuje ispod Bilog Sinokosa. Nekad se i na dnu ovog velikog dolca nalazilo jezero i blago napajalo, no stanova nije bilo. Primorskim rubom Crnikovca proteže se uski šumski pojas koji me se osobito dojmio u pogledu s Jovinova kuka.
I put za Malo Rujno vodi preko Jezerine. Put se po siparu penje na Kosu od Torina, prijevoj iznad Jovinova kuka nazvan po Torinama, stanovima Mataka iz Korita koji se nalaze odmah s druge strane sedla, pored puta koji silazi u Duboki (Duboki dol/jaz), ogroman dolac s druge strane Torina. S Kose vode staze na sve strane: put za Malo Rujno (markacija) ne silazi u Duboki, već skreće desno, lagano uzbrdo u smjeru omanjeg kučeljka, i vrludajući visoko primorskom padinom Dubokog stiže na kosu koja dijeli Duboki od Zamrštena,* dolca koji već pripada Malom Rujnu; četvrta staza vodi položito na primorsku stranu, na Kosu od Gradine, a peta u smjeru Kose od Javorja.

Renjovac
Renjovac

Iako je put između Crnog i Bilog Sinokosa pripojen novom poglavlju, Crnom Sinokosu, u kojemu su opisani stanovi Pod Skokom i sam Skok, moram i ovdje reći par riječi o toj prirodnoj kamenici, nekad najvećem pojilu za stoku u ovom kraju.
Sa sjeverozapada se u Bili Sinokos strmoglavljuje dubok klanac zvan Kotlinica na čijem se dnu, u podnožju litice kuka Skok,* nalazilo spomenuto pojilo. Nekad se na Skoku napajalo blago iz svih zaselaka Tribanj Kruščice (Kruščica, Ljubotić, Renjovac…), no sad je zatrpano zemljom i šljunkom pa voda samo prelazi preko njega. Ovu prirodnu kadu u stijeni izdubila je voda i nije pri dnu začepljena betonom ili glinom kao što je to slučaj kod čatrnji. Skok se svake godine čistio od naplavljenog materijala. Jako Sjauš kaže da je kada bila toliko duboka, da se šljunak nije mogao lopatom izbacivati iz nje. Da krupna stoka ne bi upala u vodu, Skok je ograđen gromačom, a ostavljen je tek uski prolaz na kojemu su bila drvena vrata* preko kojih se voda iznosila izvan ograde. Kad sam ja obišao Skok, u kamenici iznad šterne bilo je oko 60 litara bistre vode.
PS. Nedavno sam doznao da Mataci iz Krčevina namjeravaju držati krave na Sinokosu pa su započeli čistiti Skok i našli na stijeni “ušpicanu” 1783. godinu (?).

Rukavinka
Rukavinka

Na putu od Sjauševe kuće u pošumljeni sjeverozapadni kut Bilog Sinokosa zvan Nuga proći ćemo pored Rukavinke, još jednog Sjauševog stana s ogromnim lipama u dvorištu ispred kuće* (tu je i veliko stablo drijena s neobično krupnim plodovima). Sjauši su na Rukavinku doveli vodu iz gotovo 100 metara udaljene čatrnje (u smjeru Skoka) pa sad i tu drže stoku.
Od Rukavinke se stepeničasto u šumu uvlače travnate terase Nuga s bivšim stanovima Trošelja iz Kruščice. Nuga je najšumovitiji dio Bilog Sinokosa. Odavde se po zapadnom obronku brda Vlake (971 m) penje put na zaravan Vrtlinu, pašnjak poznat po zastrašujućem grotlu istoimene jame, i s druge strane brda silazi u šumovitu uvalu na uzdužnom putu Stap – Rujno. Iz Nuga vodi još jedan put ukoso u sjeverozapadnom smjeru na vrh Ravne kose (1023 m). S druge strane Kose, njenim podnožjem, proteže se bukovom šumom obrasla uvala Biljevine s travnatim dolcem, ogradom koju su nekad obrađivali Mataci iz Ljubotića. Put nastavlja po Ravnoj kosi do iznad Splitvine,* slikovitog dolca okruženog kukovima (vidi Crni Sinokos).
S uspona na Ravnu kosu možemo skrenuti lijevo na prijevoj Među kucin (na kartama piše Vratanca),* vidljiv iz Bilog Sinokosa, iza kojeg se nalazi pošumljen dolac Purija.

Kosa od Gradine
Kosa od Gradine

Bili Sinokos – Krčevine (Mataci). I ovaj put je već djelomično opisan u prethodnom poglavlju, no ovo je prvenstveno put kojim su Mataci izlazili u planinu, pa je predstavljen i ovdje. Put se s Bilog Sinokosa penje desnom stranom pošumljene Dražice (Matakovi stanovi) na Kosu od Gradine, primorski izlaz iz Bilog Sinokosa u podnožju Jovinova kuka (954 m). Odmah ispod Kose odvaja se ulijevo odličan put koji vodi (najprije silazi a onda se kratko ali strmo penje) do slikovite, oko 200 metara udaljene Gradine,* travnatog dolca okruženog stijenama i kukovima. Veći dio dolca je prava kamenita pustinja, u proljeće ukrašena narcisima,* a tek manji dio je pod travom.* Gradina je idealno mjesto za kampiranje jer se na gornjem rubu dolca nalazi novoobnovljen stan Mataka iz Korita* i (iznad stana) pokrivena šterna s vodom.
Nakon odvojka za Gradinu put silazi na zaravanak Torinicu. I on je okružen kukovima, od kojih je onaj sa zapadne strane Crvena greda. Na kuku iznad Torinice ističe se nakalemljen zidić* koji je svojedobno priječio stoci prilaz do velike kamenice s vodom zvane Čatrnja u Torinici.* S Torinice silazimo u ravan dočić, odakle se jedna staza strmoglavljuje niz klanac/dragu (u Dolac Matakov), a glavni put nastavlja blažom stranom ulijevo i uskoro se s puta vidi desno, niže u šumovitoj drazi, travnat Dolac Matakov.* Zarasla staza ulijevo vodi u Jovinovaču* i Prodanove doline, a odmah zatim nam zdesna ostaje Dolac Matakov, s ostacima urušenih jatara na gornjem rubu dolca.
U kuku visoko iznad Doca Matakova, ispod Gradine, nalazi se Šupljača,* šuplja špilja u obliku slova L, duga 70-ak metara, gdje su nekad plandovale matačke koze.

Torinica
Torinica

Prošavši pored Doca Matakova, put nastavlja lijevom stranom drage (uzduž drage izmjenjuju se veći i manji proplanci) do raskrižja u podnožju Glavice Bodulićeve (708 m). Lijevo iznad glavice vodi put u Šimlovac (dubok dolac, sav pod šumom i šikarom, s ostacima triju jatara gdje su nekad Mataci držali konje),* a naš nastavlja padinom Glavice Bodulićeve u smjeru Matakova brda (dio Ljubotskog brda). Sad se s puta vidi desno, duboko u dnu pošumljene drage, travnat dolac Grabovac (odakle vodi put u Crnikovac). Uskoro prolazimo i odvojak staze koja silazi u Grabovac, pa nam, već na južnoj strani Glavice, slijeva ostaje travnat dočić Konačić (Trošeljev) i put za Prodanove doline. I evo nas na završnom silazu u Matake (Krčevine).
PS. U šumovitoj drazi iznad Matakova brda, čijom desnom stranom vodi put iz Krčevina na Bili Sinokos, izmjenjuje se redom više većih i manjih proplanaka: Guvnine – Grabovac – Duboki dolac – Draga – Odžinac – Dolac Matakov.

prosinac 2013.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s