Zavižan – Vukušić duliba

zemljovid

 

Put kojim su Vukušići izlazili u svoju dulibu nastavljao je preko Palježa ukoso primorskom padinom Rasoja (1348 m), no danas je taj put, zvan Uz Korita, gotovo posve neprohodan.

Draževrta

Zato krećemo sa Zavižana. Put nas vodi u smjeru Babrovače do Podkrižića, raskrižja na istočnoj kosici Opaljenika (1473 m). Markacija nastavlja desno niz Krivaču, a mi skrećemo lijevo, blažom stranom niz prozračnu bukovu šumu u travnat dolac Draževrtu. Desnom stranom dolca zalazimo u šumu pa ugaženom stazom uzbrdo na prijevoj iznad sljedeće, još dublje, izrazito vrletne ponikve slijeva. Put nastavlja vrhom ponikve, kratkim usponom prelazi preko kosice i s druge strane silazi strmo u Kreceljić, travnat dočić usvrdlan na južnom kraju uvale koja se stiješnjena između strmih strana proteže na sjever sve do iznad Žive vodice. U Kreceljiću je raskrižje: put za Vukušić dulibu penje se strmo na primorsku stranu, a uvalom udesno došli bi do Šuplje stine, 3 metra visoke šuplje stijene na sjevernom kraju uvale, odakle se silazi u Vodicu, Živu vodicu.

Visibaba i Jelovac (1336 m)

Spomenutu uvalu i Kreceljić sa zapadne strane zatvara duga pošumljena kosa koja dijeli uvalu od našeg cilja, Vukušić dulibe, smještene u uzdužnoj uvali koja se proteže južno od vrha Rasoje (1348 m). Na tu stranu iz Kreceljića vode dvije staze: ona sjevernija vodi u Dulibu preko Ripištine, a naš put zavija južno, strmim usponom prelazi preko pošumljene kose i silazi u Dolinicu, ograđen dočić na južnom kraju Vukušić dulibe. Uvalom ulijevo došli bi na poznati poprečni put kojim su Legci i Modrići izlazili na košanice u Modrić docu, Čemerikovcu i Inkeševcu, a udesno, preko ravnog dna šikarom zarasle Dolinice, začas smo na rubu travnate, gromačom ograđene Vukušić dulibe (put uz ogradu vodi prema Klancu od Dulibe, primorskom izlazu iz Dulibe).
Ona sjevernija staza iz Kreceljića izlazi oštrim usponom na vrh kose s koje se još uvijek vidi kuća na Zavižanu, a odmah s druge strane kose nalazi se Ripiština (Vukušić), prekrasan proplanak okružen visokim jarebikama i još većom trešnjom. Ispod Ripištine početak je spomenute uvale u kojoj se nalaze tri sasvim različite ponikve: prva je duboka Lalača, do vrha obrasla bukovom šumom, druga je pitoma Vukušić duliba, a zadnja u nizu, na južnom kraju uvale, vrletna je jamurina, prava “Bezimena” dumača (da nije to Smrtna dolina).
Spomenimo i Trolinu vrtlinu, u bukovoj dražici koja se penje sjeveroistočno od Lalače, na putu Vukušić duliba – Šuplja stina – Živa vodica.

Rasoje (1348 m)

Rasoje (1348 m) je najsjeverniji u nizu ulančanih vrhova koji dijele Nadgorje od Vrhgorja, s kojih se pružaju nenadmašni vidici na Primorsku terasu u podnožju. Već iz naziva vidimo da vrh ima dvije glavice: sjevernu (1395 m), višu i masivniju, i južnu, nižu, ali izmjerenu i unesenu u karte. Iz Lalače je najlakše uspeti se na Rasoje. Na početku uspona prate nas visoki borovi, a onda po golim stijenama nastavljamo na vrh prve, niže glavice. Na vrhu glavice urušila se izdaleka prepoznatljiva kružno obzidana hrpa kamenja. S vrha silazimo na travnato sedlo između glavica zvano Devčić Rasoje, bivšu košanicu Devčića iz podgorskog zaselka Devčić Brig koja je sad obrasla gustom borovom šumom. Ovaj šumarak je tu dospio s kopnene strane Rasoja jer je s te strane viša glavica Rasoja do vrha prekrivena šumom, dok je s primorske strane posve gola.

Tramaduša

Tramaduša. S višeg vrha Rasoja (1395 m) pruža se prekrasan pogled i na sjevernu stranu, na Visibabu i Jelovac (1336 m) s druge strane poprečne uvale i staze Babrovača – Zavižan, a vidi se i “Gornja Tramaduša”,* proplančić u podnožju njegovih sjevernih stijena. Malo dalje i malo niže od “Gornje Tramaduše” nalazi se prava Tramaduša (1290 m), travnat dolac okružen gustom šumom smreke i bukve. Iako se na proplanku pojavio i poneki bor, visoke smreke na rubovima dolca daju Tramaduši izrazito planinski karakter. Kao i kod primorske, sjeverozapadne padine Lisca (1541 m), i ovdje se čudimo gustoj smrekovoj šumi koja se od dolca spušta na primorsku stranu. Ovom stranom su Devčići s Vrha Palježa izlazili na svoje stanove u Tramaduši, smještene na istočnoj strani dolca. Posebno se veličinom ističe stan u bukovoj šumi na putu za Vodicu. Tramadušu od Žive vodice dijeli manje uzvišenje s kojeg se već vide travnati proplanci u podnožju, Ciganište i Vodica.

2006. – 2007.