RASKOSINE

Na svim zemljovidima zapadno od Velikog Zavižana upisano je – preko velikog prostora – ime Raskosine. Za čudo, ispravno i gotovo na pravom mjestu, što se ne bi moglo reći za većinu naziva u okruženju. Istina, onako razvučena slova morala su pokriti prostor koji bih i ja mogao pokositi do marende.
U poglavlju o Raskosinama obuhvaćen je širi prostor između Opaljenika (Beli kuk, 1474 m) i Velikog Zavižana. Za razumijevanje teksta bilo bi poželjno ispenjati Opaljenik i upoznati se iz njegove perspekive s prostorom u koji ulazimo, odnosno s vrletnim grebenom koji se proteže između padina Opaljenika i Velikog Zavižana, na čijem se vrhu nalaze dvije, tri travnate dulibice, tavanka, proplanka, plančice – Raskosine (da mi je reći – “ja sam ih kosio”, kao što je Virer za Kurlić dulibu rekao – “tu sam s Carićem sijao žito”). Razlog više jer je i Opaljenik jedno od “sedam sjevernovelebitskih čuda”.