PLANČICE


PLANČICE. Duž cijele Primorske terase nigdje nije dno uzdužne udoline toliko stiješnjeno kao u uvali Plančice – Dolinica u zaleđu primorskog grebena u ovom kraju poznatog pod imenom Pećine (1226 m). I s gornje strane uvalu zatvaraju jednako strme padine Vicketina vrha (1310 m), koji se nastavlja na Stoićev vrh (1358 m) i dijeli uvalu Plančica i Donje dulibe od više položene terase Jukić dulibe. Jedina proširenja u takvoj uvali nalaze se na njenim krajevima, na sjevernom kraju – Plančice, i na južnom kraju – Dolinica.

Plančice (iza Pećine)
Plančice (iza Pećine)

Plančice (1150 m), travnat dolac planinarima poznat po raskrižju gdje se uzdužni put po Primorskoj terasi križa s poprečnom stazom Rossijeva koliba – Velike Brisnice. Plančice su uskim prolazom otvorene prema moru pa nas uvala podsjeća na koritastu kamenicu provaljenu na jednom kraju. Plančice su i dio poprečne uvale koja se ovdje stepenasto otvara – “vratima” između Vicketina vrha i Rujice – prema planini, i nastavlja se s nešto višom terasom Jukić dulibe.

Plančice se ne razlikuju od drugih dolaca uzduž Primorske terase, samo što je ovdje, zbog malih dimenzija dulibice, sve izraženije, pa je i granica između borove i bukove šume kao crtom odsječena. I tu je travnat, gromačom ograđen dolac, i tu se nalazi nekoliko zidinica, bivših stanova, i voda u šterni pored gromače na zapadnoj strani ograde. Ovaj me proplanak već na prvom susretu posebno očarao ljepotom, ali s vremenom, sa zarastanjem i širenjem šume, sve se više gubio onaj čudesni trenutak izlaska na čistinu Plančica.

Put sa Plančica u Jukić dulibu penje se stotinjak metara (markacijom) u smjeru Budima i tek tada skreće desno. U Jukić dulibu možemo i markacijom za Rossijevu kolibu, ali u tom slučaju moramo visoko zaobići kamenu gredu koja nam se ispriječila s lijeve strane puta, da bi s druge strane grede sišli travnatom, ali pošumljenom dražicom u Dulibu.

Donja pećina
Donja pećina

Pećine (1226 m). S južnog kraja Plančica penje se uz travnatu, borovom šumom obraslu padinu puteljak na vrh Pećina, grebena koji uvalu zatvara s primorske strane, točnije na travnato sedlo* između dva najviša vrha. S druge strane sedla samo 20-ak metara niže, u litici zdesna, nalazi se ulaz u sada već legendarnu Gornju pećinu.* Ulaz u špilju pregrađen je niskim zidićem, a jedan manji otvor, okno kroz koje izlazi dim kad se u špilji naloži vatra, nalazi se u stijeni iznad ulaza. U pećini su se krajem Drugog svjetskog rata mjesecima skrivali ratni bjegunci (Virer). Ispod ove špilje nalazi se i druga, još veća, ali vlažna – Donja pećina.
S vrha Pećina pruža se pogled do najviših nadgorskih vrhova. U prednjem planu ispriječio nam se krševit greben Vicketina vrha (1310 m) koji se nastavlja na Stoićev vrh (1358 m) i dijeli uvalu Plančica i Donje dulibe od više položene terase Jukić dulibe. Iznad Jukić dulibe i Omarljivice nadvio se ogroman stijenjak Kaić vrha (1476 m),* na kojeg se nastavlja prepoznatljiv masiv Opaljenika (1474 m), dok desno od Stoićeva vrha, visoko iznad Donjih duliba (Miškulinske dulibe), strše bijele stijene i kamenjari Mijolinova vrha (1497 m).*

Dolinica (Njegovanska). Uzdužni put po Primorskoj terasi nastavlja se borovima zaraslim plančicama do južnog kraja uvale i Dolinice, ograđenog dolca s lijeve strane puta. Dolinica je još manji dočić od Plančica i još strmije okružen pošumljenim stranama, a ta njena zatvorenost još uvijek mi izaziva tjeskobu. Sumnjam da je taj osjećaj moglo iskupiti nekoliko velikih stabala trešanja koje nadvisuju okolnu šumu. Na gornjem rubu dolca, izvan ograde, nalaze se četiri zidinice, bivši stanovi Njegovana s Velikih Brisnica (i voda u šterni skrivenoj u stijenama iznad dolca). Iz uvale nastavljamo strmo uz Klanac i izlazimo na veliku ravan Miškulinske dulibe.

VELIKE BRISNICE – PLANČICE. Iznad Jurića, zaselka Velikih Brisnica, penje se u planinu širok put koji je markiran sve do Rossijeve kolibe. Već nakon pola sata uspona dolazimo do Livodica, prvih proljetnih stanova Jurića, Modrića s Velikih Brisnica. Put vodi između dviju livodskih ograda pa preko Gainović vrtla stiže do Strmca, velikog seoskog bunara nasred puta. Iznad bunara put ulazi u borovu šumu i strmim usponom uz klanac i ogradu Gainović Borje izlazi na Plančice. Svojedobno je ovaj uzlaz u planinu bio izvrgnut suncu, no sad je većim dijelom u hladovini visoke šume i šikare.

Bunarina – Jelovac
Bunarina – Jelovac

Borje (Gainović) je travnata ograda smještena na strmini s desne strane puta desetak minuta prije izlaska na čistinu Plančica. Cijela strmina u ogradi preoblikovana je stepeničasto podzidanim, nekad obrađenim terasicama. U ogradi se nalaze i dva bunarića, od kojih je onaj usred ograde do vrha pun vode (još se jedan veći, okruglo obzidan bunar nalazi na dnu Borja). Na vrhu ograde, u podnožju strmih stijena, nalaze se dvije zidinice, bivši stanovi Gainovića, Modrića s Velikih Brisnica.

Jelovac i Borovi doci. Na silazu s Plančica, na oštrom zavoju iznad Borja, odvaja se desno put koji silazi u Jelovac (1100 m), travnat, borovom šumom zarastao dolac. Dolac s primorske strane podupire neznatno povišen lanac stijena s kojih se vidi cijelo velikobrisničko polje, groblje, škola i nova cesta prema Malim Brisnicama. Plančice, Jelovac i susjedna Bunarina bili su većim dijelom u posjedu Legaca iz Ivanče.
Sjeverno od Jelovca sve do iznad Borove vodice protežu se Borovi doci, mini-terasa pod travom i borovima na približno 1100 m visine. I tu se cijelo vrijeme krećemo u zaleđu stijena i glavica sve do posljednjeg dolca u nizu, prekrasnog Bralić Borovca (vidi Borovu vodicu).

Bunarina
Bunarina

Bunarina se nalazi jedan sat hoda iznad Velikih Brisnica, na putu koji vodi u planinu sjevernije od onog za Plančice. Uspon počinje kod Vabića (od sjevera, drugi zaselak Velikih Brisnica) stazom kojom su Vabići izlazili u Modrić dolac, a na pola puta do Barovišta (prva veća zaravan na putu), na ravnijem dijelu (označeno kamenom na kamenu) odvaja se desno put za Bunarinu.
Bunarina je bivše sezonsko naselje Legaca iz “Oaze”, zaselka Ivanče. Naselje se nalazi na dnu poprečne drage, na samoj granici primorske šikare i borove šume. Put se u zavojima penje pored dviju velikih, dobro očuvanih zidina (Lukačeva Bunarina),* ispod kojih se, u dvjema ulicom odvojenim ogradama, spuštaju travnate, šikarom zarasle terase. Na najdonjoj terasici nalazi se manji bunarić/lokva, a odmah s druge strane ograde nalazi se veći, kamenjem obzidan bunar pun vode.
Iznad stanova se borovom šumom obrasla draga sve više širi u planinu. Poprečni put – ukrašen perunikama i velecvjetnim rošcem – nastavlja dragom uzbrdo, desno podnožjem Kuka od Bunarine vodi put u Jelovac,* a u sjevernom smjeru iz drage izlazi i treći put i pokaldrmljen borovim češerima nastavlja prema Bralić Borovcu i Borovoj vodici.


2006. – 2007.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s