PLANČICE


PLANČICE. Duž cijele Primorske terase nigdje nije dno uzdužne udoline toliko stiješnjeno kao u uvali Plančice – Dolinica u zaleđu primorskog grebena zvanog Pećine (1226 m). I s gornje strane uvalu zatvara jednako strm Vicketin vrh (1310 m), koji se nastavlja na Stoićev vrh (1358 m) i dijeli uvalu Plančica i Donje dulibe od više položene terase Jukić dulibe. Jedina proširenja u uvali nalaze se na njenim krajevima, na sjevernom kraju – dolac Plančice, i na južnom kraju – Dolinica.

Plančice (iza Pećine)
Plančice (iza Pećine)

Plančice, travnat dolac planinarima poznat po raskrižju gdje se uzdužni put po Primorskoj terasi križa s poprečnim putem Velike Brisnice – Rossijeva koliba. Plančice su uskim prolazom otvorene prema moru pa nas uvala podsjeća na koritastu kamenicu provaljenu na jednom kraju. Plančice su i dio poprečne uvale koja se stepeničasto otvara – vratima između Vicketina vrha i Rujice – prema planini, i nastavlja se s 50-ak metara višom zaravni Jukić dulibe.
Plančice se ne razlikuju od drugih dolaca uzduž Primorske terase, samo što je ovdje, zbog malih dimenzija, sve izraženije, pa je i granica između borove i bukove šume kao crtom odsječena. I tu je travnat, gromačom ograđen dolac, i tu je nekoliko zidinica, bivših stanova, i voda u šterni na zapadnom kraju ograde. Plančice su me već na prvom susretu očarale ljepotom, ali s vremenom, sa zarastanjem i širenjem šume, sve se više gubio onaj čudesan trenutak izlaska na čistinu Plančica.
Put za Jukić dulibu penje se stotinjak metara (markacijom) u smjeru Budima i tek tad skreće desno. U Jukić dulibu možemo i markacijom za Rossijevu kolibu, ali u tom slučaju moramo visoko zaobići kamenu gredu koja nam se ispriječila s lijeve strane puta, da bi s druge strane grede sišli travnatom, ali pošumljenom dražicom u Dulibu.

Donja pećina
Donja pećina

Pećine (1226 m). S južnog kraja Plančica penje se uz travnatu, borovom šumom obraslu padinu puteljak na vrh Pećina, grebena koji uvalu zatvara s primorske strane, točnije na travnato sedlo između dva najviša vrha.* S druge strane sedla, 20-ak metara niže, u litici zdesna nalazi se ulaz u sada već legendarnu Gornju pećinu.* Ulaz je pregrađen niskim zidićem, a u stijeni iznad ulaza nalazi se otvor, okno kroz koje izlazi dim kad se u špilji naloži vatra. U špilji su se krajem Drugog svjetskog rata mjesecima skrivali ratni bjegunci (Virer). Ispod ove špilje nalazi se i druga, još veća, ali vlažna – Donja pećina.
S vrha Pećina pruža se pogled do najviših nadgorskih vrhova. U prednjem planu ispriječio nam se Vicketin vrh (1310 m), krševit greben koji uvalu Plančica dijeli od više položene terase Jukić dulibe. Iznad Jukić dulibe nadvio se ogroman stijenjak Kaić vrha (1476 m),* na koji se nastavlja prepoznatljiv masiv Opaljenika (1474 m). Desno, na Vicketin vrh nastavlja na Stoićev vrh (1358 m), pa Mijolinov vrh (1497 m),* čije bijele stijene i kamenjari strše visoko iznad Donjih duliba (Miškulinske dulibe).

Dolinica (Njegovanska). Uzdužni put po Primorskoj terasi nastavlja se borovima zaraslim plančicama do južnog kraja uvale i Dolinice, ograđenog dolca s lijeve strane puta. Dolinica je još manji dočić od Plančica i još strmije okružena pošumljenim stranama, a ta njena zatvorenost još uvijek mi izaziva tjeskobu. Sumnjam da je taj osjećaj moglo iskupiti nekoliko velikih stabala trešanja koje nadvisuju okolnu šumu. Na gornjem rubu dolca, izvan ograde, nalaze se četiri zidinice, bivši stanovi Njegovana s Velikih Brisnica (i šterna u stijenama iznad dolca). Iz uvale put se strmo penje uz Klanac i izlazi na veliku ravan Miškulinske dulibe.

V. Brisnice - Plančice
V. Brisnice – Plančice

VELIKE BRISNICE – PLANČICE. Od Jurića, najjužnijeg zaselka Modrića s Velikih Brisnica, penje se u planinu širok put koji je markiran sve do Rossijeve kolibe. Već nakon pola sata uspona stižemo do Livodica i prvih stanova Jurića. Put vodi između dviju livodskih ograda pa preko Gainović vrtla do Strmca, velikog seoskog bunara nasred puta. Iznad bunara put ulazi u borovu šumu i strmim usponom uz klanac i ogradu Gainović Borje izlazi na Plančice. Svojedobno je ovaj uzlaz u planinu bio izvrgnut suncu, no sad je većim dijelom u hladovini visoke šume i šikare.

Borje. Desetak minuta prije izlaska na čistinu Plančica, na strmini s desne strane puta, nalazi se travnata ograda Gainović Borje. U ogradi, preoblikovanoj stepeničasto podzidanim terasicama, nalaze se dva bunarića, od kojih je onaj usred ograde do vrha pun vode (još se jedan veći, okruglo obzidan bunar nalazi na dnu Borja). Na vrhu ograde, u podnožju stijena, nalaze se dvije zidinice, bivši stanovi Gainovića, Modrića s Velikih Brisnica.

Jelovac. Na oštrom zavoju iznad Gainović Borja odvaja se lijevo put koji silazi u Jelovac (1100 m), travnat, borovom šumom zarastao dolac. Dolac s primorske strane podupire neznatno povišen lanac stijena s kojih se vidi cijelo velikobrisničko polje, groblje, škola i nova cesta prema Malim Brisnicama. Plančice, Jelovac i susjedna Bunarina bili su većim dijelom u posjedu Legaca iz Ivanče.
Sjeverno od Jelovca sve do iznad Borove vodice protežu se Borovi doci, mini-terasa pod travom i borovima na približno 1100 m visine. I tu se cijelo vrijeme krećemo u zaleđu stijena i glavica sve do posljednjeg dolca u nizu, prekrasnog Bralić Borovca (vidi Borovu vodicu).

Bunarina
Bunarina

Bunarina je bivše sezonsko naselje Legaca iz “Oaze”, zaselka Ivanče, na putu koji s Velikih Brisnica vodi u planinu sjevernije od onog za Plančice. Uspon počinje kod Vabića (od sjevera, drugi zaselak Velikih Brisnica) stazom kojom su Vabići izlazili u Modrić dolac, a na pola puta do Barovišta, prve veće zaravni na putu, odvaja se desno put za Bunarinu. Bunarina se nalazi na dnu poprečne drage, na granici primorske šikare i borove šume. Put vodi pored dviju dobro očuvanih zidina (Lukačeva Bunarina),* ispod kojih se, u dvjema ulicom odvojenim ogradama, spuštaju travnate, šikarom zarasle terase. Na najdonjoj terasici nalazi se lokvica s vodom, a odmah s druge strane ograde nalazi se veći, kamenjem obzidan bunar pun vode.
Iznad stanova sve se više širi borovom šumom obrasla draga. Poprečni put, ukrašen perunikama i velecvjetnim rošcem, nastavlja dragom uzbrdo, desno, podnožjem Kuka od Bunarine,* vodi put u Jelovac, a lijevo, borovim češerima pokaldrmljena staza izlazi iz drage i nastavlja prema Bralić Borovcu i Borovoj vodici.


2006. – 2007.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s