Devčić Dolac – Panos (1258 m)
“Velebitašicama” Velebitskog ustanka
U prethodnom poglavlju spomenuo sam staze kojima su Šarići i Devčići izlazili u planinu. Ova koja slijedi točno je ucrtana na Smerkeovoj planinarskoj karti.
Korito. Iznad Devčić Dolca i Mujinca kao da se planina rastvorila i širom otvorila ulaz u svoja njedra. Tako nekako izgleda Korito,* ta široka draga koja se duboko i visoko uvukla u velebitsku trupinu, sve do podnožja Japaga, onog golemog “kamenjara” koji se iznad Korita nastavlja u kamenim valovima izdizati prema Panosu (1258 m). U donjem dijelu, iznad Mujinca, draga je još uvijek neprohodni klanac kojim bujice raznose šljunak i kamenje. Zato ne krećemo iz Mujinca, već iz Devčić Dolca, strmo uzbrdo kroz kamenjar i draču. Zbog teže prohodnosti terena i niskog raslinja staza se gotovo ne raspoznaje. Tek kad dosegne određenu visinu, put skreće položito prema drazi jer tu završava njen strmi dio, a pred nama se otvara blago nagnuta travnata padina – Korito, visoravan okružena strmim stranama, otvorena s naše, primorske strane. Travnata zaravan prošarana je kamenjem i niskim raslinjem, a u nekad obrađenim ogradama duž jaruge protežu se hrastovi šumarci. Tu je svoj mir našlo i nekoliko kamenih gromada, skotrljanih s okolnih uzvisina koje se iznad pitome doline uzdižu poput neprelazne kamene barijere.
Prešavši preko donjeg, položitijeg dijela Korita, put se po sve užoj travnatoj čistini penje na Vrh Korita. Ovdje ulazi u šumu i kratkim, ali strmim, usponom uz Klanac (uzak prolaz u kamenom zidu) prelazi u Bukovac.
Visovača (Devčić). S lijeve strane Korita uzdiže se krševita glavica Visovača (787 m). Na tu stranu odvaja se stazica koja vodi u Razušje, travnat dolac na samom vrhu Visovače (“među glavican”). Na padini ispod najvišeg vrha Visovače, 30-40 metara niže u smjeru Korita, nalazi se prilično velika špilja, skrivena od pogleda.* U Razušju, obraslom mladom hrastovom šumicom,* staza se nakratko gubi, ali već na drugom kraju dolca dobro je uočljiva. Kratkim usponom izlazi iz dolca i silazi po kamenitoj kosi koja razdvaja još veće dolce, Crni dolac* slijeva i Platičevac* zdesna.
Bukovac (670 m). Usponom uz Klanac prešli smo iz svijetlog Korita u tamni Bukovac, ravan dolac na početku Bukove drage koja se, stiješnjena između strmih padina, nastavlja na sjeverozapad. Bukovac se nekad obrađivao (tu su i Šarići imali zemlju), no sad je sav pod visokom šumom i debelim tepihom bršljana.* U mračnom dolcu čudimo se golemim bukvama jer se nalazimo relativno nisko, u pojasu primorskih šuma (vegetacijski fenomen poznat kao “kanjonski efekt”). Put vodi rubom dolca i nastavlja uzbrdo lijevom stranom drage, ali sad opet kroz šumu i šikaru hrasta i graba. Po još uvijek dobro uočljivoj stazi, dnom drage nalik klancu (zdesna se uzdižu okomite litice), stižemo na vrh drage, na kosicu, prijevoj iza kojeg se, duboko na dnu goleme kotline, nalazi travnat dolac Platičevac. Put ne silazi u dolac, već položito prolazi iznad njega u smjeru prijevoja na drugom kraju okomitog Kuka sjeveroistočno od dolca.* Prošavši po strmini iznad Platičevca, stigli smo u Jasenje, dražicu gdje nam je slijeva prišao put iz Devčić Dolina. Uspinjući se njome, za desetak minuta izlazimo na prijevoj između spomenutog Kuka odnosno kote 971 m zdesna i istaknute glavice Vrha (945 m)* slijeva.
Platičevac (720 m).* Premda su i na ovom dijelu velebitske primorske padine jasno izražene visinske terase, ovdje je teže razlučiti gdje završava Podgorje, a s kojim dolcem započinju Podi. Ovo je posebno izraženo južno od Šugarja (300 m) gdje se sa zaravni nastavlja uzlazna uvala u kojoj se terasasto izmjenjuju sve viši, nekad nastanjeni dolci: Drinove Doline (350 m), Mujinac (410 m), Devčić Dolac (420 m), Šarić Dolac (500 m), Lipovac (530 m), Marasa dočići (600 m) i Šušnjevac (640 m). I padina iznad Šugarja prošarana je nizom dolaca, koji su opet strminama odijeljeni od više položenih dolaca tzv. Primorske terase. Da skratim, Platičevac je, po svemu sudeći, u ovim visinama najveći i najljepši dolac. Iako se nalazi na samoj granici prema nevjerojatnom kršu Panosa, veći dio mu je osvojila šuma, dok se na dnu održala pozamašna travnata čistina. A na njenom primorskom rubu, ispod krošanja starih hrastova, vlada prava tropska idila.
Platičevac s primorske strane zatvara niska kamena greda i dijeli ga od Crnog dolca,* još jednog tipičnog dolca ovih visina. Crni je dolac nešto niži i skrovitiji od Platičevca, sav pod travom i hrastovom šumom. Razušje, Platičevac (jedan stan) i Crni dolac (isto s jednim stanom) bivše su košanice Devčića. Iz Crnog dolca stazom niz Dragu Ivetića silazi se na Bunarinu, raskrižje gdje se s puta za Drinove Doline skreće desno u Lipovac.
I Lipovac, još jedan veliki dolac pod travom i hrastovom šumom, nekad je pripadao Devčićima, ali su ga s vremenom otkupili Grgići, Pavičići sa Šugarja. Lipovac se nalazi u visini prvih Podova, u zaleđu Lipovačke glavice (662 m). Terasa (šugarskih) Podova nastavlja se od Lipovca na sjeverozapad preko Špurčevih Kor‘ta i Došenskog Mišinca (travnatog dolca u zaleđu Mišinačke glavice), pa na Stazu, travnatu zaravan na markaciji Križac – Šugarska duliba. Spomenimo i prekrasnu Špurčevu okruglu ogradu Zapadak,* na silazu prema (Pivčevim, Devčić) Torinama u Podgorju.
Vr‘h (945 m). Samo par minuta potrebno je da se s prijevoja popnemo na Vrh, a onda satima uživamo u nezaboravnom pogledu na sve strane. Odavde se vidi svaki dolac i dražica, greda i glavica, od mora do vrha Velikog Stolca i Panosa. Pred našim očima ocrtava se cijeli put kojim smo upravo prošli. Duboko u podnožju zelene se travnati Platičevac i pošumljeni Crni dolac,* iza kojih nam Razušje i Visovača (788 m) skrivaju pogled na Devčić Dolac. Vidi se i duga, pošumljena uvala Lipovca koja se preko Kor’ta spušta na Šugarje.
Još je bolji pogled s Vrha na drugu stranu. Koji krš: od Teplika i Bukove drage, preko Saljeva kuka i Kuka od Crmušine, sve do Panosa.* A Vrh je tek u prvom kamenom valu koji se sve viši uzdižu prema Panosu.*
Na Vrhu se nalazi piramida od kamenja, unjka, za koju Pajo Došen kaže da je svojedobno označavala granicu između općinskog i državnog zemljišta, i da je u tim visinama bilo više takvih oznaka po vrhovima (Saljev kuk, Kita ispod Panosa…).
Beganov/Beganović dočić. S Vrha silazimo u poprečnu uvalu/dragu koja se nizom pitomijih dočića i vrletnih dumača nastavlja penjati u planinu.* To je ona ista uvala koja, nakon što je ispod Malog Stolca zavila na sjeverozapad, podnožjem Velikog Stolca završava pod Šugarskom dulibom. Uvalu s obje strane zatvaraju strme, kamenite padine, a uzduž uskog, vijugavog dna protežu se šumski gustiši s pukim tragovima travnatih, nekad obrađenih i sezonski nastanjenih dočića.
Prvi u uvali pred nama je Beganov ili Beganović dočić. Pored zanimljivog imena, s četiri urušene zidinice, dobro mi je poznat još od 1991. godine i priče pokojnog Nikole Pavičića iz Krišca: “E, moj sinko, tu ti je osnovana ustaška udruga”. Bilo je to za vrijeme Velebitskog ustanka (1932.), kad je iz Zadra dopremljeno oružje u Kusaču. Tu se nalazio stan jednog od organizatora ustanka – Pivčev stan. Za odmazdu žandari su spalili sve stanove u planini. I Nikolina prva žena robijala je nakon toga u Zenici. Ali tada još nije bilo suđeno da na “Šugarju” život zamre i stanovi su obnovljeni (premda još skromniji nego prije).
Iz Beganova dočića uvalom u smjeru Podgorja prelazi se u (Josića) Dubravu s tri stana Pavičića iz Krišca. Odavde se možemo dodatno spustiti u Šepinac (805 m),* travnat dočić s tri stana Pavičića iz Zbiga, a odande položito nastaviti pošumljenim klancem ispod Runjave glavice (916 m), pa između nje i čunjastog kuka Kapurice sići u Brig Pavičića.
Mi ćemo pak iz Beganova dočića prijeći preko kamenite kosice Lanište u Devčić drage, na markaciju za Panos. Beganov dočić zarastao je u gustu šumu i šikaru pa je takav i uspon iz dolca, no sama staza dobro se raspoznaje. Na Laništu se s obje strane puta nalaze visokim gromačama ograđene kamenice s tek malo vode.*
Devčić drage je zajednički naziv za dva nekadašnja sezonska naselja smještena s obje strane markirane staze. Danas su zarasla u visoku šumu i šikaru pa se, onako skučena i mračna, ne doimaju baš privlačno. Ali to su Devčić drage. Kad silazimo s Laništa, prve su nam na redu Donje drage, sa stanovima U bukvan, skrivenim ispod nekoliko golemih bukava, u ograđenom šumarku s lijeve strane puta. Samo malo niže, s druge strane markirane staze, već smo u Gornjim dragama, sa stanovima Pri kuku: jedna skupina stanova tu je smještena pored puta koji vodi u Crmušinu, a druga se krije na rubu travnatog, gromačom ograđenog dočića,* pored puta koji se dalje uspinje dragom. Tu je i veliko raskrižje: markirana staza udesno vodi u Dragu Jurinu (u suprotnom smjeru ide preko Razušja u Crmušinu), a uvalom uzbrdo nastavlja poprečni put u Liku (ili Šugarsku dulibu).
Devčić drage – Šugarska duliba. Prošavši pored stanova Pri kuku, put se dalje uspinje lijevom stranom uvale, prolazi pokraj ograđenog dočića zvanog Krčevine (Pavičić) i izlazi na malu kosu. S nje se slijeva otvara pogled na Jasenovac, duboku ponikvu na čijem se dnu nalazi zastrašujuća snižnica* u koju se nekad silazilo pomoću bukovih čabrklji. S kosice put nastavlja kroz šumu uzbrdo i izlazi na Plančicu pod Paljevinom, prekrasan proplanak stiješnjen između strmih litica kukova. Tu se križa s poprečnim putem koji dolazi slijeva, sa Špurčeva briga, a nastavlja desno uz Paljevine na travnjake Velikog Stolca (VPP).* Prošavši uzduž travnate Plančice, još uvijek uočljiv i prohodan put nastavlja vrletnom ali pošumljenom uvalom Jatare* u smjeru Šugarske dulibe. Staza vodi gornjom, sjevernom stranom uvale, prelazi preko kamenitog prijevoja pa se blago kroz šumu spušta do dviju nekad obrađenih terasa na dnu Jatara. Laganim usponom izlazi iz uvale (s obližnjih stijena pruža se pogled na stjenoviti Stap*) i nakon još 200-tinjak metara, u Krčevini za Preslom, spaja se na markirani put Križac – Šugarska duliba.
Devčić drage – Mali Stolac (VPP). Prošavši pored stanova Pri kuku te obišavši ograđen dočić Pavičić Krčevine, poprečni put kojim su Podgorci odlazili u Liku skreće istočno, strmo uz Devčić Katuništinu,* dubok klanac prošaran terasastim livadicama. Zatim, pored Perinog kuka (1262 m),* izlazi na livade Malog Stolca, točnije, na Pričinu, raskrižje na markaciji Šugarska duliba – Jelova ruja, odakle sada markiran put nastavlja (preko Kovačeve peći) na Ravni samar.
Draga Jurinova/Jurina.* Upravo uspoređujem nedavno snimljenu sliku Drage Jurine s Gušićevom slikom “Jurina stana ispod Panasa” iz 1955. godine. Ne mogu se načuditi, ne toliko promjenama u prostoru, koliko spoznaji da su se ovdje, ne tako davno, djeca igrala i čobanila. No, možda i nije to toliko čudno kad se na slici lijepo vidi da je u ono vrijeme Draga Jurina, sa svojim skladno nanizanim visećim vrtovima, bila jedna od najljepših velebitskih oaza.
Premda se na samom ulazu u Jurinu dragu, ispod golemih bukava slijeva, nalazi nekoliko zidinica, većina stanova nalazila se na drugom kraju. Tu se održala mala travnata čistina pogodna za kampiranje,* dok je ostatak drage prekrio visok gustiš šume i šikare. I Pajina rečenica: “Donesi ladne vode s Razvale” odnosi se na taj dio drage. A ta toliko hvaljena voda nalazi se u usjeku okomite litice, u podnožju kamene grede koja s primorske strane zatvara Dragu. U ovom vršnom dijelu, na strmini s gornje strane, ističe se travnata, visokom gromačom opasana ograda, pored koje kreće uzbrdo dobro uočljiva staza i nastavlja podnožjem Panosa (1258 m) – tko zna gdje.
Put iz Drage Jurine izlazi oštrim usponom na vrh kose koja je zatvara odozgo. S druge strane seoski je put silazio u Devčić dulibicu, travnat dočić okružen bukovom šumom, i nastavljao na livade Malog Stolca, a mi skrećemo desno, na vrh Panosa.
lipanj 2009.
Kramaruša 
