Stražbenica
Stražbenica, naziv za prostor na istočnom rubu visoravni Nadvrata, stjecište svih staza koje vode na visoravan. Danas je smiješno govoriti o strateškom položaju Stražbenice, a nekad se tu nalazilo, na visini iznad 1400 metara, najveće “grčko” naselje na Velebitu. Kako se naselje onda zvalo i otkud mu ime Strugov stan, upisano u svim starim zemljovidima i uredno prenošeno u nove, a da baš nitko od Podgoraca za to ime nije čuo, pitanja su bez odgovora.
Podgorci (Bunjevci) su na tim visinama imali tek pojedinačne stanove (torine) u kojima su povremeno boravili samo pastiri. Njihova su bivša naselja grupirana po iskrčenim dolcima ili u dragama na osunčanim stranama, dok je ovo naselje raspršeno po šumi (izgleda da je to ipak novoobnovljena šuma), na izrazito kamenitoj strmini i poprilično velikom prostoru. Brojne gromače stanova i torova, prepoznatljive kiklopske zidine i ulice (staze omeđene suhozidima) kao da se natječu istaknuti “urbani” karakter naselja. Stanovi su skromnih dimenzija, bez ijednog traga krovne konstrukcije, a odmah se zapaža da nisu zidani na način uobičajen kod Bunjevaca. Gromače su masivnije, s prepoznatljivom patinom prohujalih vremena, kao da su srasle sa zemljom.
Pretpostavljam da je naselje vlaško jer je u predtursko vrijeme na starigradskom području obitavao velik broj Vlaha, čak su imali i svoju zasebnu općinu. U Senjskom statutu iz 14. stoljeća navodi se da “Morovlasi kao pastiri putuju od zimišta k ljetištu na planinu i natrag”. (Vlaški zakon potvrdili su Frankopani 1436.). Sumnjam da su cijele obitelji selile u planinu, vjerojatnije su bili organizirani u kumpanije kao Bukovčani na južnom Velebitu gdje su sa stokom izlazili samo pastiri. Nedvojbeno je da su im prostrani pašnjaci na Rožanu bili od životnog interesa. U prilog tome ide i sumnja dida Dane Vukušića da ona dva ljetna stana na Rožanu (Ripište) nisu bunjevačka. I visoravan Nadvrata oduvijek je bila starigradska, a nekad su to bili i Rožano i Lubenovac, dok nisu zbog prevelike udaljenosti prepušteni Jablančanima.
Opet, kad se zna da žitelji Struga nisu zalazili u ove krajeve jer su se njihove sjenokoše i pašnjaci nalazili između Rožana i Alana, zašto je onda put od Stražbenice do kraja visoravni i silaza prema Strugama tako širok. Grčki stanovi na Stražbenici nalaze se na raskrižju staza Vujinac – Rožano i Struge – Cipala (Crna duliba).
Pored svih navedenih prednosti (skriveno u dubokoj šumi, na raskrižju staza i u neposrednoj blizini pašnjaka), možda je dobra opskrba vodom uvjetovala “nemoguć” položaj naselja (još je živo sjećanje na “duboku snižnicu sa živom vodom” i “žuborenje vode u podzemlju”). A možda je nedostatak vode bio razlogom da su Vlasi napustili Podgorje. No, znamo da je te Vlahe (oko 180 obitelji) na Krk doveo (1465 – 68.) posljednji krčki Frankopan Ivan VII.
Da ne bi bilo zabune, za te će stanove netko reći – Vukušić zidine, ili Jerković stanine, ali istovremeno dodati da se od davnine ne zna tko je, ni kada tu selio. Najvjerojatnije je novopridošlo stanovništvo nastavilo koristiti zatečene zidine, ili bar dio njih, pa je to valjda razlog ponekog nesporazuma.
Stražbenica – Rožano. Od stanova strmo uzbrdo u istočnom smjeru vodi iznenađujuće dobro građen put, uz Stražbenicu, tzv. južna varijanta Lubenovačkog puta (ovuda su Miškulini iz Vujinca selili u Lubenovac). Put vodi padinom udesno i između golemih smreka stiže do uskog ulaza u nekad travnat, a sada visokom klekovinom bora obrastao Njegovanski dočić (1530 m). Posve neprohodan dočić treba zaobići s lijeve strane i nastaviti s usponom na vrh Stražbenice (1539 m),* prijevoj koji dijeli Rožanski vrh zdesna od Miškulinske kose (1595 m) slijeva. I tu je sve pod klekovinom bora pa je najbolje skrenuti lijevo na kamenjar i po kamenjaru sići u Kirinske doce (stanovi Kirina, groblje, srušena crkvica?),* najsjeverniji dolac u travnatoj uvali – Torine – s druge strane Rožanskog vrha.
Ovaj sjeverni dio Torina zanimljiv je iz više razloga. Na kosici između Kirinskog doca i Benjevca, sljedećeg dolca u uvali, nalaze se stanovi Miškulinske torine, a na vršku iznad stanova ističe se zidina koja očito nije nalik na zidinice susjednih stanova, već nas svojim dominantnim položajem upućuje na pomisao da se tu nalazila spomenuta crkvica.* Mile Kirin je uz crkvicu spominjao i nekakvo groblje. Moguće je da su i ovdje pokopani Podgorci umrli od kolere sredinom 19. stoljeća, a da crkvica potječe još iz predturskih vremena. A, možda je i crkvica – “grčka”, jer upravo tu izlazi put koji pristiže s druge strane Stražbenice, s tzv. “grčkih stanova” na Stražbenici. Danas je put preko Stražbenice posve neprohodan, ali se zato na silazu od Njegovanskog dočića prema grčkim stanovima vidi kako je taj put bio širok i dobro građen. Onda je to “grčki put”, pa kad već Ličani imaju rimski put preko Oštarija, a ni mi na Alanu nismo kamenje za Bogom bacali, imamo mi grčki, uz Stražbenicu.
Stražbenica – Vujinac. Od stanova put u smjeru Vujinca silazi niz ulicu* i stiže do novog raskrižja usred šume: desno uzbrdo, pored gornjih grčkih stanova, vodi put na Zavrh (Ivelić vrh), prijevoj koji dijeli visoravan Nadvrata od još većeg šumskog prostranstva – Cipala (Crne dulibe). I ovuda su Miškulini odlazili u Lubenovac i na Zavrhu se spajali na sjevernu varijantu Lubenovačkog puta. Naša, južna varijanta na raskrižju skreće lijevo položito kroz šumu i izlazi na veliku travnatu čistinu, dulibu Nadvrata (Jerković duliba). Slijedi kratak, ali oštar usponom na južnu kosu Lisca, odnosno Velika ili Vujinačka vrata (1410 m), odakle se put strmoglavljuje niz Vujinačku stranu, prolazi pored Matičina vrta (travnata terasica zdesna s tragovima mirila/grobova Podgoraca umrlih od kolere sredinom 19. stoljeća) i silazi u sjeverni dio Vujinca.
2006. – 2007.
Kramaruša 
