Pogledalo
Da li s razlogom ili ne, lukovačke staze su izdvojene iz Primorske terase sjevernog Velebita, a Pogledalo je prvo naselje koje se nastavlja na Terasu sjeverno od Babrovače i Šarinca.
Babrovača – Pogledalo. Od Antine kuće na Babrovači uzbrdo, uz Plan (desno vodi popriki put u Šarinac), kroz gustu “podgorsku” šikaru prema grebenu Visibabe. Već u šikari nailazimo na prve grmove hrvatske sibireje, a uskoro i na razvaljenu gromaču (suhozid), preko koje ulazimo u branjevinu, Plantažu. Ovom velikom branjevinom obuhvaćen je cijeli greben Visibabe i cijeli susjedni Borovi vrh. Dok je većina podgorskih branjevina priječila daljnju degradaciju hrastovih i grabovih šikara, ovom velikom “ogradom” opasani su najljepši velebitski prostori pod borovima. Između borova prelazimo preko hrpta Visibabe. Prekrasno! U čistoj borovoj šumi raste bezbroj grmova sibireje, koji se još više ističu na tlu prekrivenom travom. S druge strane Visibabe jednako brzo napuštamo branjevinu i silazimo na travnate terase Pogledala.
Mile Babić s Trnovca kaže da se naziv Visibaba odnosi samo na greben ispod staze Babrovača – Pogledalo, a da je iznad staze Jelarje.
Šarinac – Pogledalo. Od velike bukve u Šarincu strmo uzbrdo kroz borovu šumu Plandište na Vrh Plandišta, prijevoj između Visibabe slijeva i Jelovca (1336 m, na kartama upisan pod krivim imenom Visibaba) zdesna. Prekrasan proplanak okružen starim borovima koji se nekad tu nalazio, izgubio je bitku i već je sav pod borovima. Utrta staza nastavlja preko prostrane pošumljene zaravani na sedlu zvane Šarin Šarinac pa se s kraja zaravni strmoglavljuje niz kamenit klanac, i pored masivnih suhozida u bukovoj šumi, Strmac (lukovački), silazi na široku, položitu stazu. Stazom udesno, pored ograde Lukovački krčić, došli bi na poprečni put Ažić Lokva – Zavižan, a mi skrećemo lijevo i za desetak minuta izlazimo iz šume na travnate terase Pogledala kod gornjih tzv. Šepić stanova.
Pogledalo. Lukovačko Nadgorje bilo je poznato po velikom broju sezonskih naselja, a među njima se svojim položajem posebno ističe Pogledalo (1100 m). Bivše naselje nalazi se na iskrčenoj, blago nagnutoj terasastoj padini, pri vrhu sjeverne strane hrpta Visibabe, odakle se u tom smjeru pruža nezaboravan pogled na lukovačku goru.
Ispod gornjih stanova i šterne pune vode, smještenih na vrhu travnatih terasa, uzdiže se mala kamenita glavica koja dijeli gornje od donjih stanova, skrivenih u samom podnožju glavice.* Tu je i stan Slave Bilog s još očuvanom krovnom konstrukcijom i velikom šternom u stijenama iznad stana. Prostrana krčevina već je dobrano zarasla u šikaru, no brojna stabla podivljalih voćaka još uvijek svjedoče o nekadašnjem životu u planini. Do stanova se (iz branjevine) spustila i hrvatska sibireja i zajedno s borovima krenula u daljnja osvajanja (gornja strana glavice pretrpana je grmovima sibireje*). Pogledalo je bilo među najvećim naseljima u planini. Tu su imali stanove Rogići iz Lukova, a jedan njihov “klan” ovjekovječen je na najljepšoj Simonovićevoj slici. Po Josipu Poljaku ovo naselje, kao i susjedno Ječmište, trebalo bi se pisati u množini – Pogledala i Ječmišta.
Sa spomenute glavice pruža se informativan pogled na cijeli prostor u zaleđu Borovog vrha, a upravo nam se položajem nameće travnat zaravanak s bilučkim stanovima Za Glavicom na vrhu krševitog grebena koji se proteže s druge strane poprečne uvale i staze Ažić Lokva – Zavižan. Istočno iznad Pogledala strši visoki Jelovac (1336 m) i nasuprot njemu, na grebenu s druge strane spomenute uvale, najkamenitiji u cijelom kraju – “Brig od Palježa” (1347 m, s druge strane briga protežu su travnata prostranstva bilučkog Palježa). Zaleđe Pogledala, zapravo cijeli greben koji se poput golemog vala proteže od vrha Visibabe i Šarina kuka, preko Pogledala, Božinca i Gornjeg briga, sve do Borovog vrha, crni se od borova.
Pogledalo – Ječmište. Put kojim su Rogići izlazili na Pogledalo silazi u sjevernom smjeru uz ogradu branjevine koja dijeli borovu šumu (unutar branjevine) slijeva od travnatih terasa zdesna. Već nakon par minuta odvaja se ulijevo stazica koja kroz otvor u suhozidu branjevine ulazi u Božinac, travnat dolac okružen borovom šumom koji sve više uzmiče pod naletom mladih borova. Ante kaže da se prostor nastanjen hrvatskom sibirejom proteže od Babrovače i Pogledala sve do Božinca (ima je i na Šarinom kuku, visoko iznad Pogledala). U branjevini ispod Božinca, u nekoliko velikih Jamurina, bilo bi posla i za speleologe. Stazom dalje, sad je to prava ulica omeđena gromačama, silazimo na dno uvale Pod gorom i Ječmišta, na poprečni put Ažić Lokva – Zavižan (desno u šumi skriveni su Ažić stanovi Pod gorom). Raskrižje se nalazi ispod golemih borova s tko zna kada urezanim imenima na duboko utesanim deblima. Iako je u branjevini bilo strogo zabranjeno napasati stoku, sjeći stabla i tesati luč (Ante kaže da se luč tesao za potpalu vatre i rasvjetu stanova), na Terasi sjevernog Velebita često nailazimo na takve borove.
Pušinski put, put kojim su u goru izlazili mještani najjužnijeg lukovačkog zaselka – Pušine (tri kuće Miškulina). Put vodi kroz branjevinu u Trnovi dolac, skriven u zaleđu Karamarkova vrha (751 m, na južnoj strani dolca nalaze se dvije velike Čatrnje s vodom), nastavlja kroz šikaru uza stranu Jaljkovaču, pa kroz borovu šumu ulazi u Božinac, i preko Tadijuše (ispod Pogledala) izlazi u Pušinski krč kod stana i šterne* na putu Ažić Lokva – Zavižan.
2008., srpanj 2011.
Kramaruša 
