Pogledalo


Da li s razlogom ili ne, lukovačke staze su izdvojene iz Primorske terase sjevernog Velebita, a Pogledalo je prvo naselje koje se nastavlja na Terasu sjeverno od Babrovače i Šarinca.

Pogledalo (Šepić stanovi)
Pogledalo (Šepić stanovi)

Babrovača – Pogledalo. Od Antine kuće na Babrovači uzbrdo, uz Plan (desno vodi popriki put u Šarinac), kroz gustu “podgorsku” šikaru prema grebenu Visibabe. Već u šikari nailazimo na prve grmove hrvatske sibireje, a uskoro i na razvaljenu gromaču (suhozid), preko koje ulazimo u branjevinu, Plantažu. Ovom velikom branjevinom obuhvaćen je cijeli greben Visibabe i cijeli susjedni Borovi vrh. Dok je većina podgorskih branjevina priječila daljnju degradaciju hrastovih i grabovih šikara, ovom velikom “ogradom” opasani su najljepši velebitski prostori pod borovima. Između borova prelazimo preko hrpta Visibabe. Prekrasno! U čistoj borovoj šumi raste bezbroj grmova sibireje, koji se još više ističu na tlu prekrivenom travom. S druge strane Visibabe jednako brzo napuštamo branjevinu i silazimo na travnate terase Pogledala.
Mile Babić s Trnovca kaže da se naziv Visibaba odnosi samo na greben ispod staze Babrovača – Pogledalo, a da je iznad staze Jelarje.

Šarinac – Pogledalo. Od velike bukve u Šarincu strmo uzbrdo kroz borovu šumu Plandište na Vrh Plandišta, prijevoj između Visibabe slijeva i Jelovca (1336 m, na kartama upisan pod krivim imenom Visibaba) zdesna. Prekrasan proplanak okružen starim borovima koji se nekad tu nalazio, izgubio je bitku i već je sav pod borovima. Utrta staza nastavlja preko prostrane pošumljene zaravani na sedlu zvane Šarin Šarinac pa se s kraja zaravni strmoglavljuje niz kamenit klanac, i pored masivnih suhozida u bukovoj šumi, Strmac (lukovački), silazi na široku, položitu stazu. Stazom udesno, pored ograde Lukovački krčić, došli bi na poprečni put Ažić Lokva – Zavižan, a mi skrećemo lijevo i za desetak minuta izlazimo iz šume na travnate terase Pogledala kod gornjih tzv. Šepić stanova.

Pogledalo (stan Slave Bilog)
Pogledalo (stan Slave Bilog)

POGLEDALO. Lukovačko Nadgorje bilo je poznato po velikom broju sezonskih naselja, a među njima se svojim položajem posebno ističe Pogledalo (1100 m). Bivše naselje nalazi se na iskrčenoj, blago nagnutoj terasastoj padini, pri vrhu sjeverne strane hrpta Visibabe, odakle se u tom smjeru pruža nezaboravan pogled na lukovačku goru.
Ispod gornjih stanova i šterne pune vode, smještenih na vrhu travnatih terasa, uzdiže se mala kamenita glavica koja dijeli gornje od donjih stanova, skrivenih u samom podnožju glavice.* Tu je i stan Slave Bilog s još očuvanom krovnom konstrukcijom i velikom šternom u stijenama iznad stana. Prostrana krčevina već je dobrano zarasla u šikaru, no brojna stabla podivljalih voćaka još uvijek svjedoče o nekadašnjem životu u planini. Do stanova se (iz branjevine) spustila i hrvatska sibireja i zajedno s borovima krenula u daljnja osvajanja (gornja strana glavice pretrpana je grmovima sibireje*). Pogledalo je bilo među najvećim naseljima u planini. Tu su imali stanove Rogići iz Lukova, a jedan njihov “klan” ovjekovječen je na najljepšoj Simonovićevoj slici. Po Josipu Poljaku ovo naselje, kao i susjedno Ječmište, trebalo bi se pisati u množini – Pogledala i Ječmišta.
Sa spomenute glavice pruža se informativan pogled na cijeli prostor u zaleđu Borovog vrha, a upravo nam se položajem nameće travnat zaravanak s bilučkim stanovima Za Glavicom na vrhu krševitog grebena koji se proteže s druge strane poprečne uvale i staze Ažić Lokva – Zavižan. Istočno iznad Pogledala strši visoki Jelovac (1336 m) i nasuprot njemu, na grebenu s druge strane spomenute uvale, najkamenitiji u cijelom kraju – “Brig od Palježa” (1347 m, s druge strane briga protežu su travnata prostranstva bilučkog Palježa). Zaleđe Pogledala, zapravo cijeli greben koji se poput golemog vala proteže od vrha Visibabe i Šarina kuka, preko Pogledala, Božinca i Gornjeg briga, sve do Borovog vrha, crni se od borova.

Pogledalo
Pogledalo

Pogledalo – Ječmište. Put kojim su Rogići izlazili na Pogledalo silazi u sjevernom smjeru uz ogradu branjevine koja dijeli borovu šumu (unutar branjevine) slijeva od travnatih terasa zdesna. Već nakon par minuta odvaja se ulijevo stazica koja kroz otvor u suhozidu branjevine ulazi u Božinac, travnat dolac okružen borovom šumom koji sve više uzmiče pod naletom mladih borova. Ante kaže da se prostor nastanjen hrvatskom sibirejom proteže od Babrovače i Pogledala sve do Božinca (ima je i na Šarinom kuku, visoko iznad Pogledala). U branjevini ispod Božinca, u nekoliko velikih Jamurina, bilo bi posla i za speleologe. Stazom dalje, sad je to prava ulica omeđena gromačama, silazimo na dno uvale Pod gorom i Ječmišta, na poprečni put Ažić Lokva – Zavižan (desno u šumi skriveni su Ažić stanovi Pod gorom). Raskrižje se nalazi ispod golemih borova s tko zna kada urezanim imenima na duboko utesanim deblima. Iako je u branjevini bilo strogo zabranjeno napasati stoku, sjeći stabla i tesati luč (Ante kaže da se luč tesao za potpalu vatre i rasvjetu stanova), na Terasi sjevernog Velebita često nailazimo na takve borove.

Pušinski put, put kojim su u goru izlazili mještani najjužnijeg lukovačkog zaselka – Pušine (tri kuće Miškulina). Put vodi kroz branjevinu u Trnovi dolac, skriven u zaleđu Karamarkova vrha (751 m, na južnoj strani dolca nalaze se dvije velike Čatrnje s vodom), nastavlja kroz šikaru uza stranu Jaljkovaču, pa kroz borovu šumu ulazi u Božinac, i preko Tadijuše (ispod Pogledala) izlazi u Pušinski krč kod stana i šterne* na putu Ažić Lokva – Zavižan.


2008., srpanj 2011.

Oglasi