BOROVA VODICA


BOROVA VODICA. Što je Lubenovac u planini, Štokić duliba na njenom primorskom rubu, Brisnice u podnožju, to je Borova vodica na Primorskoj terasi sjevernog Velebita. Neću se puno truditi oko opisa jer je i tu Božo sve rekao.

Borje (Borova vodica)
Borje (Borova vodica)

Borova vodica se smjestila u velikoj kotlini ispod vrha Opaljenika (Beli kuk, 1474 m) na gotovo 1000 metara nadmorske visine. Uvala nalik na golemu školjku nagnuta je prema moru, sa svih strana okružena strmim padinama. Iznad južne strane kotline visoko se uzdižu strme stijene grebena po čijim se siparima u dolinu spušta velika količina rastresitog materijala. Otkad su ga od podnožja do vrha osvojili borovi, zaustavljeno je i osipanje kamenja. (S druge strane grebena nalazi se prekrasni Bralić Borovac)
Na sjevernoj strani Borove vodice proteže se pjeskovita Vlaka, iz koje se uzdižu kamene glavice sve do visine Legačkog Borovca, a sad se i ovom stranom sve više zeleni borova šuma.
Istočno, uz Vodičku stranu, ističe se “naše” Borje. Na blago nagnutoj padini stoji šumarak prastarih borova, s visokim čistim deblima i poput pinija raširenim krošnjama. Dalje u visinu, do vrha Vodičke strane, prostire se u obliku potkove bujna borova šuma. Iznad ovih šuma i vodičkih vrhunaca nadvio se kameniti vrh Opaljenika.*
Borova vodica je s primorske strane ograđena znatno nižim stijenama – Vodičkim gredama,* u kojima se nalazi uzak prolaz zvan Mlinica. Kroz taj uski klanac mora se provlačiti četveronoške kad zapuše orkanska bura jer ona tu ruši sve pred sobom. Tako je navodno srušila i mlin vjetrenjaču koji se tu nekad nalazio, po kome je prolaz dobio ime.

Vodička lokva
Vodička lokva

Odmah iza Mlinice, na ilovastoj ravnici, nalazi se Vodička lokva, zapravo malo jezerce puno bistre vode. Predaja kaže da su i ovu lokvu izgradili Grci, a voda u njoj više nikad ne presahne. Lokva se prihranjuje izvorskom vodom iz dva obližnja bunara. Drago Vukušić kaže da se u stara vremena, kad još nije bilo šterni, čak iz Babrovače vodarilo (odlazilo po vodu) u Borovu vodicu. Milan Legac će reći da je u to vrijeme izvor bio izdašniji, “da bi mogli i mlinovi mlit” kolika se voda slijevala niz Mlinicu. Još prije trideset godina, kad sam prvi put posjetio Vodicu, zaravan oko lokve bila je velika travnata čistina, a sad je do same vode obrasla gustim borovima. No, bila na čistini ili okružena borovima, Vodička je lokva najljepša vodena pojava u planini.
I središnji dio kotline bio je iskrčen, brojnim terasama preoblikovan i obrađen, no sad se i ovuda mora provlačiti kroz šikaru raznovrsnog drveća i grmlja, dok su pojedini dijelovi, obrasli gustom borovinom ili još gore – crnim trnom, posve neprohodni.
Glavnina stanova nalazila se na sjevernom kraju Borove vodice, ispod staze koja ovom stranom vodi u planinu, premda ih je bilo i na terasama usred uvale. Na stanove u Borovu vodicu izlazili su Kaići, Modrići s Velikih Brisnica. Ovo su bili njihovi prvi stanovi, dok su im drugi bili u Omarljivici, iznad Jukić dulibe.
Ispod samog Borja – Božin stan. Vrata se objesila, zidovi urušili, limeni krov izvrnuo. Kvadra neobrađena. U kotarini brabonjci posijani…

Bralić Borovac
Bralić Borovac

Bralić Borovac. Iz Borove vodice penje se uza strmo točilo kozja staza na vrh grebena koji kotlinu zatvara s južne strane. Vrhom grebena prolazi poprečna staza koja tu pristiže sa zavoja na Starigradskom putu iznad Meralovca. Stazom lijevo začas smo na primorskom ulazu u još jedan veliki dolac – Bralić Borovac.
Bralić Borovac (1060 m) se po ljepoti može uspoređivati jedino s Borovom vodicom, na koju izgledom i podsjeća. Dolac je kružnog oblika, nagnut i otvoren prema moru, sa svih strana okružen strmim stjenovitim grebenima, baš kao i Borova vodica. No, dok je veći dio Borove vodice bio iskrčen, terasama pregrađen, kultiviran i nastanjen, Borovac je ostao netaknut, sav pod borovima, kao i cijela primorska padina Opaljenog vrha (1204 m). Čista borovina! Prekrasno! Takve tropske idile kao što je na travnatoj zaravni na dnu dolca,* s primorske strane ograđenom tek niskim stijenama, nema ni u Borovoj vodici.
Sa stijena iznad dolca pruža se čudesan pogled u dubinu Borove vodice,* na njene terase i ograde, na jedinstveno Borje, na Božin stan s izvrnjenim limenim krovom, na jezero okruženo tamnom borovom šumom… S grebena je pretežak silaz u Vodicu (čemu, kad nešto niže postoji staza), ali zato možemo nastaviti po golim stijenama prema Opaljenom vrhu, cijelo vrijeme uživajući u pogledu na Kvarner,* Borovu vodicu i Budim.

Kuk od Bunarine
Kuk od Bunarine

Iz Bralić Borovca nastavljam u južnom smjeru rubom primorskog lanca stijena.* I tu su trava i borovi, a već iza prvog uzvišenja nailazim na stazicu koja me dovodi na stijene poprečnog grebena* s prekrasnim borovima* i pogledom na more i Velike Brisnice.* S druge strane grebena spušta se velika poprečna draga – Bunarina – sva pod borovima. Legački stanovi u Bunarini nalaze se nešto niže u drazi, na granici borove šume i primorske šikare (vidi Plančice). Preko drage pažnju mi privlači klanac omeđen kukovima (s gornje strane je Kuk od Bunarine) kojim vodi put iz Bunarine u Jelovac, a ja po borovim češerima pokaldrmljenoj stazi silazim u dragu, pa niz dragu u Brisnice. Ovo je valjda najljepša borova staza na Velebitu.

2006. – 2007.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s