KLANAC (1512 m – 1476 m)
Klanac (1512 m – 1476 m) je izmišljen naziv za jasno izdvojen dio grebena koji dijeli sjevernovelebitsko Nadgorje od Vrhgorja između dvaju nekad važnih poprečnih puteva: između Lukina klanca (1404 m) i staze Velike Brisnice – Rossijeva koliba na jugu te Legačkog klanca (1325 m) i Starigradskog puta (Starigrad – Borova vodica – Rogić duliba) na sjeveru.
Bralić Popratljuša. Greben Klanca sačinjavaju tri izraženija vrha s dubokim sedlom između srednjeg i južnog vrha. Na tom sedlu nalazi se ili se nalazila jedna od najljepših velebitskih dulibica, Bralić Popratljuša (1425 m), jer je sada gotovo cijelu prekrila visoka smrekova šuma.* Jedino se na sjevernom kraju dolca, u podnožju stijena “Bralić kuka”, srednjeg vrha na grebenu, održala mala travnata čistina. Bralić Popratljuša je bivša sjenokoša Bralića iz Gornjeg Starigrada. Dulibica je djelomice otvorena prema zapadu i tuda se niz strmu jarugu silazi u Vabić dulibu.* S druge strane grebena staza se jednako strmo spušta na put Raskrižje – Rogić duliba. Ovom stazom moglo se i s konjima proći.
Klanac (1512 m) je najviši vrh na grebenu, a uzdiže se iznad Lukina klanca (1404 m) i staze Rossijeva koliba – Velike Brisnice. Iako je s kopnene strane gotovo sav pod šumom, s njegovih se stijena pružaju nenadmašni vidici na Rožanske kukove i Rossijevu kolibu. S primorske strane, u podnožju samog vrha, nalazi se travnat dočić Kaić Popratljuša (1470 m),* bivša sjenokoša Kaića, Modrića s Velikih Brisnica. Za razliku od Bralić Popratljuše, ovaj zaravanak nije toliko izložen zarastanju, premda su se u novije vrijeme i ovdje pojavile mlade smreke. I on je otvoren s primorske strane, a s njega se silazi u Pavlović dulibu na put Rossijeva koliba – Velike Brisnice. Stotinjak metara prije silaska na livade Pavlović dulibe, lijevo u stijenama nalazi se snižnica* koja je imala značajnu ulogu u naseljavanju ovih prostora.
“Bralić kuk“, srednji vrh na grebenu Klanca gotovo se okomito uzdiže iznad Bralić Popratljuše. I s ovog vrha vidi se Rossijeva koliba, ali s njega je super pogled na primorsku stranu, na travnate Gornje dulibe u podnožju, na Jukić dulibu i Omarljivicu, i na sjeverniji Kaić vrh (1476 m), posljednji vrh na grebenu Klanca.
Kaić vrh (Omarljivički vrh, 1476 m) uzdiže se iznad Jukić dulibe, Omarljivice, Legačke i Rogić dulibe pa se mogao naći i u njihovim poglavljima, ali evo ga tu, na Klancu. Nama je najzanimljiviji vršni dio grebena između Kaić vrha i Bralić Popratljuše zvan Vrh Škvera* koji ime duguje ogradi Škver u drazi koja se s Vrha Škvera spušta u Jukić dulibu. Ovaj neprekinut lanac stijena i kukova, mjestimično sveden na oštricu noža, gotovo je neprelazan, kako za životinje, tako i za ljude. Uzduž grebena, a pogotovo na strmini s kopnene strane, proteže se pojas gustih smreka koji grebenu Klanca daje izrazito planinski karakter. S vrha grebena pružaju se nenadmašni vidici na sve strane: pogled na Rožanske kukove širom je otvoren,* put koji iz Rogić dulibe silazi Za Budim niotkuda se ne vidi ljepše,* a meni je najdraži pogled na Opaljenik (Beli kuk, 1474 m) i jedinstvene Raskosine.*
2006. – 2007.
Kramaruša 
