Škrape


VLAKA. Podgorje se u Kramaruši gotovo i ne spominje, kao da se život Podgoraca u planini odvijao u sasvim drugom svijetu. A nije baš tako bilo. Evo zato par crtica o Vlaki, središnjem šegotskom naselju u Podgorju, iz kojega su se raspršili po okolnim selima (Škrape, Pejica, Čakljevac). Godine 1910. u Vlaki je popisano 11 kuća (6 kuća iznad i 5 kuća ispod ceste) i okruglo 100 stanovnika. Iz gornjeg zaselka svi su selili na Alan, jedino su Percini selili na Struge. Iz donjeg zaselka zvanog Lulčići svi su selili na Struge. Upoznavajući me s ovim krajem, Joso Šegota – Percin izrecitirao mi je svih jedanaest šegotskih rodonačelnika i svu njihovu žensku i mušku djecu, dakako s kraćim pauzama jer se podrazumijevalo da ih moram sve zapisati. Među njima je bio i Mile Šegota – Percin, Josin brat, koji je 1958. posljednji put izišao na Struge.

Piskovac
Piskovac

ŠKRAPE su uz Dundović Pod bile jedino stalno naselje u granicama današnjeg parka. Do Škrapa se dolazi teško prohodnim putem koji s terase Dundović Poda silazi na Male Brisnice. Širok put, dijelom građen poput prave ceste,* spušta se sjevernom stranom glavice Križevače (721 m) na izrazito krševitu zaravan Rivine, nastavlja preko zaravni u Zalu dragu* (uz magistralu je to poznata Šuplja draga), pa niz dragu, i mimo Malih Brisnica, silazi u Podgorje.
Škrape se nalaze na padini poviše Rivina, pokraj najnižeg osamljenog kuka. Tu su u šikari skrivene tri šegotske zidine, a u samom (dvoglavom) kuku,* s gornje strane, nalazi se velika šterna,* okomitih strana poput bunara, iz koje se može jedino “kalat” vodu.
Početkom prošlog stoljeća u Škrapama je popisano dvanaest stanovnika i vjerojatno je već onda bila samo jedna kuća nastanjena. Uostalom, zar nije još pradjed Šime Balena (po majci) sa Škrapa saselio bliže moru (u Stinički Dolac). Sa Škrapa vodio je ravno uzbrdo put u Gluvać i Lađu, a drugi je skretao sjevernije, u Biljevine.

Brisnički bunar
Brisnički bunar

Škrape – Vlaka. Put se skraja Rivina spušta desnom stranom Zale drage, u zavojima – Krivucima, prema izdaleka uočljivom,* širokom kamenom putu.* Ovaj dio puta izgrađen je 30-ih godina prošlog stoljeća, u zimskom razdoblju kad su ljudi bili kod kuće, istovremeno kad i cesta prema Velikim Brisnicama, a trebao je povezati Male Brisnice i Dundović Pod. U nedostatku novca (plaćalo se u kukuruzu) izgrađen je tek u dužini 200-300 metara. Put vodi položito iznad drage i gubi se na silazu prema Malim Brisnicama. Prošavši pored Brisničkog bunara* i lokve na južnom kraju Malih Brisnica te odvojak puta za Žive Bunare, nastavljamo klancem između krševitih glavica u smjeru Piskovačke drage, gdje se na maloj zaravni nalazi grčki bunar Piskovac, prelazimo preko drage* i silazimo u Vlaku.

Biljevine
Biljevine

BILJEVINE odnosno Biljevačka draga je naziv za gornji dio drage koja se na padini ispod Vujinačkih greda (Vujinca) spušta sve do ispod Škrapa, odakle se, zavivši oko Biljevačke glavice (869 m), pod imenom Zale drage strmoglavljuje u Podgorje. U donjem dijelu, u zaleđu Biljevačke glavice, na padini nagnutoj prema moru nalazi se nekoliko zidinica,* bivših stanova Vukušića s Malih Brisnica. Ova strana drage preoblikovana je terasasto podzidanim redinama, na kojima se održao tek poneki hrast, dok je ostatak drage zarastao u neprohodnu šikaru. No, popnemo li se na Biljevačku glavicu, s vrha nam se otvara pogled na cijelo Podgorje, a posebno na uvalu Malih Brisnica u podnožju.*

Uzduž gornjeg dijela Biljevačke drage proteže se travnata ograda s nizom poprijeko drage podzidanih terasica (905 m) na kojima se pojavljuju prvi borovi. Ovaj dio drage s primorske strane podupire krševita kosa zvana Rudanovci koja se nastavlja na nižu Biljevačku glavicu, a preko Razušja (Razvršja), sedla koje ih razdvaja, prelazi staza kojom su Vukušići izlazili u Biljevine. Na sedlu, s južne strane puta, nalazi se pećina gdje se može skloniti. Ova staza nastavlja uzbrdo prema Vodenom kuku i Livadicama, bivšim stanovima Miškulina s Malih Brisnica (vidi Vujinac). Visoko iznad Biljevina cijelo vrijeme prate nas Biljevačke ili Vujinačke grede, niže – tek tropski prošarane, više – posve crne od silnih borova.*

Vujinačke grede i Lisac (1541 m)
Vujinačke grede i Lisac (1541 m)

Na vrhu Biljevačke drage gdje završava primorska kosa, na zaravni zvanoj Vrh Rudanovaca (955 m), izlazimo na popriki put Male Brisnice – Vujinac. Sa zaravni se pogled pruža daleko uzduž primorske padine: unatrag na dugu Biljevačku dragu kojom smo se upravo popeli i koja je djelić tzv. terase Podova (nastavlja se preko Škrapa na Dundović pod), a posebno se veselimo pogledu na nastavak te terase prema sjeveru, na nešto nižu, jednako skrivenu, ali posve pitomu terasu Ožinca (Odžinac).* Na tu stranu silazi se preko Vujinčića (zaravanak obrastao travom i borovima) u Ožinac, a mi skrećemo desno uzbrdo prema Vujinačkim gredama i Vujincu.* U početku nas još uvijek prati podgorska šikara, pa prošavši mimo Čatrnje (pojilo za divljač), nastavljamo strmo uzbrdo između visokih borova u (Književi dočić i) Vujinac.


2006. – 2007.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s