Škrape


VLAKA. Podgorje se u Kramaruši gotovo ne spominje, kao da se život Podgoraca u planini odvijao u sasvim drugom svijetu. A nije baš tako bilo. Evo zato par crtica o Vlaki, središnjem šegotskom naselju u Podgorju iz kojega su se raspršili po okolnim selima (Škrape, Pejica, Čakljevac, Šegote). U Vlaki je 1910. godine popisano 11 kuća (6 kuća iznad ceste i 5 kuća ispod ceste) i okruglo 100 stanovnika. Iz gornjeg zaselka svi su selili na Alan, jedino su Percini selili na Struge. Iz donjeg zaselka zvanog Lulčić svi su selili na Struge. Upoznavajući me s ovim krajem Joso Šegota – Percin izrecitirao mi je svih jedanaest šegotskih rodonačelnika i svu njihovu žensku i mušku djecu, dakako s kraćim pauzama jer se podrazumijevalo da ih moram sve zapisati. Među njima je bio i Mile Šegota – Percin, Josin brat, koji je 1958. posljednji put izišao na Struge.

Piskovac
Piskovac

ŠKRAPE su uz Dundović Pod bile jedino stalno naselje u granicama nacionalnog parka. Do Škrapa se dolazi teško prohodnim putem koji s terase Dundović Poda silazi na Male Brisnice. Širok put, dijelom građen poput prave ceste,* spušta se sjevernom stranom glavice Križevače (721 m) na izrazito krševitu zaravan Rivine, nastavlja preko zaravni u Zalu dragu* (uz magistralu je to poznata Šuplja draga) i pored Malih Brisnica silazi u Podgorje.
Škrape se nalaze na padini poviše Rivina, pokraj najnižeg osamljenog kuka. Tu su u šikari skrivene tri šegotske zidine, a u samom dvoglavom kuku* (s gornje strane) nalazi se velika šterna,* okomitih strana poput bunara, iz koje se može jedino “kalat” vodu.
Početkom prošlog stoljeća u Škrapama je popisano dvanaest stanovnika i vjerojatno je već onda bila neka kuća napuštena. Uostalom, zar nije još pradjed Šime Balena (po majci) sa Škrapa saselio bliže moru (u Stinički Dolac). Sa Škrapa je ravno uzbrdo vodio put u Gluvać i Lađu, a drugi je skretao sjevernije, u Biljevine.

Škrape – Vlaka. Put kojim su Šegote iz Vlake izlazili u planinu skraja Rivina silazi u zavojima, Krivucima, desnom stranom Zale drage prema izdaleka uočljivom širokom kamenom putu.* Ovaj dio puta izgrađen je 30-ih godina prošlog stoljeća, u zimskom razdoblju kad su ljudi bili kod kuće, istovremeno kad i cesta prema Velikim Brisnicama, a trebao je povezati Male Brisnice i Dundović Pod.* U nedostatku novca (plaćalo se u kukuruzu) izgrađen je tek u dužini 200-300 metara. Put vodi položito iznad drage i gubi se na silazu prema Malim Brisnicama. Prošavši pored Brisničkog bunara* i lokve na južnom kraju Malih Brisnica te odvojak puta (ispod donjeg ugla ograde) koji s Malih Brisnica vodi u Žive Bunare, nastavljamo klancem između krševitih glavica u smjeru Piskovačke drage, gdje se na maloj zaravni nalazi grčki bunar Piskovac, prelazimo preko drage* i silazimo u Vlaku.

Biljevine
Biljevine

BILJEVINE ili Biljevačka draga* je naziv za gornji dio drage koja se na padini ispod Vujinačkih greda (Vujinca) spušta sve do ispod Škrapa, tu zavija oko Biljevačke glavice (869 m) pa se pod imenom Zale drage strmoglavljuje u Podgorje. U donjem dijelu drage u zaleđu Biljevačke glavice, na padini nagnutoj prema moru, nalazi se nekoliko zidinica, bivših stanova Vukušića s Malih Brisnica. Ova strana drage preoblikovana je stepeničasto podzidanim redinama na kojima se održao tek poneki hrast, dok je ostatak drage zarastao u neprohodnu šikaru. Popnemo li se na Biljevačku glavicu, s vrha nam se otvara pogled na cijelo Podgorje, posebno na uvalu Malih Brisnica u podnožju.*
Uzduž gornjeg dijela drage proteže se travnata ograda unutar koje se nižu poprijeko drage podzidane terasice (905 m) na kojima se pojavljuju prvi borovi. Ovaj dio drage s primorske strane podupire krševita kosa, Rudanovci, koja se nastavlja na nižu Biljevačku glavicu, a preko Razušja (Razvršja), sedla koje ih razdvaja, prelazi staza kojom su Vukušići izlazili u Biljevine. Na sedlu se s južne strane puta nalazi pećina gdje se po potrebi može skloniti. Ova staza nastavlja preko Biljevina uzbrdo prema Vodenom kuku i Livadicama, bivšim stanovima Miškulina s Malih Brisnica (vidi Vujinac). Visoko iznad Biljevina cijelo vrijeme prate nas Biljevačke ili Vujinačke grede, niže – tek tropski prošarane, više – posve crne od silnih borova.*

Vujinačke grede i Lisac (1541 m)
Vujinačke grede i Lisac (1541 m)

Na zaravni na vrhu Biljevačke drage zvanoj Vrh Rudanovaca (955 m) izlazimo na popriki put Male Brisnice – Vujinac. Sa zaravni se pogled pruža daleko uzduž primorske padine: unatrag na dugu Biljevačku dragu kojom smo se upravo popeli i koja je djelić tzv. terase Podova (nastavlja se preko Škrapa na Dundović pod), a posebno na nastavak te terase prema sjeveru, na nešto nižu, jednako skrivenu, ali posve pitomu terasu Ođinca (Ožinac).* Na tu stranu silazi se preko Vujinčića (zaravanak obrastao travom i borovima) na put Male Brisnice – Ođinac, a mi skrećemo desno uzbrdo prema Vujinačkim gredama i Vujincu.* U početku nas još uvijek prati podgorska šikara, pa prošavši mimo Čatrnje (pojilo za divljač), nastavljamo strmo uzbrdo između visokih borova u (Književi dočić i) Vujinac.


2006. – 2007.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s