Rossijeva koliba – Klanac (1404 m)

zemljovid

 

Rossijeva koliba – Klanac (Lukin, 1404 m). Od kuće markacijom za Velike Brisnice strmo niz Pasarićev kuk na travnat prijevoj s druge strane Legčeve (Lukačeve, po ocu Mačugine) Štirovače, bivše košanice Legaca iz Ivanče. I dalje strm silaz kroz šumu do kamenjara niz koji se građena staza u zavojima spušta između velikih kamenih blokova. Sišavši u dolinu (zdesna je manja ponikva) slijedi kratak uspon do mjesta gdje se desno odvaja put za Smrčeve doline (prije izgradnje Premužićeve staze ovuda se sa Zavižana zalazilo u Kukove). Naš put nastavlja lagano uzbrdo južnom stranom uzvišenja s kojeg se lijevo ispod staze nazire najdublja ponikva u cijelom kraju – Cipala, pa opet dugo i strmo silazi do Raskrižja na dnu doline.

Cipala i Rossijeva koliba

Klancem ulijevo vodi put kroz Cipala na Rožano, a vlakom udesno vodi Za Budim i Starigrad. Prošavši Raskrižje, nastavljamo položito suhim smrekama i ogromnim oborenim deblima devastiranom dolinom* i sjevernom stranom Čičine doline (duboka ponikva obrasla visokim smrekama lijevo ispod staze) stižemo do novog raskrižja. Tu se slijeva, na zapadnom rubu Čičine doline, nalazi proplanak poviše kojeg kreće uzbrdo put za Crnu dulibu i Struge. Sada i naš put kreće uzbrdo prema Klancu. Tek što smo prošli Čičinu dolinu zdesna nam je Martinova paljevina, plančica okružena mladim smrekama, a put vodi položito između Paljevine i ponikve slijeva. Nedugo zatim desno ispod staze ostaje nam dočić Luke Legca Za Klanac. Dočić se odmah zapaža u prostoru jer je pod izrazito bujnom travom, ali sada gusto obrastao visokim smrekama. Ovdje desno skreće dobro uočljiva staza koja se spaja na put Raskrižje – Rogić duliba – Budim. Stazom dalje, već pod samim Klancem (1404 m), u šumi slijeva nazire se zarasla plančica Lukin Za Klanac (sve su to bivše sjenokoše, ova od Luke Modrića). Na tu stranu odvaja se (neprimjetna) staza koja se strmo penje uz kamenit klanac i preko travnatih Gornjih Kita (usvrdlan dolac) silazi na Lisac stanove. Nama slijedi završni uspon na vrh Lukina klanca (1404 m),* odakle se posljednji put pogledom opraštamo od Rossijeve kolibe.

“Legački klanac” (1325 m)

Raskrižje – Rogić duliba – Budim. S Raskrižja po prosičenoj vlaci uzbrdo do malog zaravanka (ponikva zdesna) i stjenovite grede koja nam se nešto dalje ispriječila na putu. Na zaravanku put skreće oštro lijevo (gotovo se okreće unatrag), položito između stijena, a odmah zatim zavija oštro desno, podnožjem stijena uzbrdo. Izgleda da je ovaj dio puta najteži za praćenje, iako je bio granica šumskih odjela i zato cijelom dužinom označen (s dvije crvene crte). Nakon petnaestak minuta izlazimo na kosu s koje je najlakši uspon na vrh Klanac (1512 m). Put nastavlja položito lijevom stranom koritaste Vodene doline (desno ispod staze izmjenjuju se duboke ponikve s okomitim liticama pri dnu), prolazi pored označenog mjesta (kamen na kamenu) gdje stazica ulijevo, strmo uzbrdo vodi u Bralić Popratljušu (travnat dočić na vrhu grebena), a kad s malog prijevoja ispred sebe ugledamo stijene Opaljenika* (Beli kuk, 1474 m) put se strmo spušta u Rogić dulibu.* Iz Rogić dulibe put nastavlja preko “Legačkog klanca” (1325 m), prijevoja između Kaić vrha (1476 m) slijeva i Opaljenika zdesna, i silazi Za Budim.

2006. – 2007.