Dundović Pod


DUNDOVIĆ POD je položajem i izgledom jedinstven prostor na terasi Jablanačkih poda. Dundović pod je prostrana, blago zaobljena udolina, draga nagnuta i širom otvorena prema sjeverozapadu, dok je s južne strane od ostatka Podova dijeli uzvišenje Tomljev (Tomljenov) brig – Kačarice (943 m). Posebnost ovog prostora nezaobilazna je za ljubitelje kulturne baštine jer se svojedobno ovdje nalazilo najveće “stalno” naselje na jablanačkim Podima te sezonski stanovi (jatare) Podgoraca iz gotovo svih stiničkih zaselaka.

Dundović pod – pogled s Buljme (1451 m)
Dundović pod

Dundović pod s primorske strane zatvara dugačka, izrazito krševita Dundović kosa, na koju se nastavlja Kramarkovačka kosa, koja nizom rastrganih kukova (Samogred, Strogir)* završava na Turskim vratima. Po ljepoti primorska strana Kose nema premca duž cijelog Velebita, i premda svi znamo kakva je ta ljepota, preko Kose vodilo je nekoliko staza u planinu.
Dundović kosa se na sjevernom kraju strmo uzdiže iznad klanca Orlovače i Kutne stanice žičare. Prvi vršak na kosi zove se Vučja kućica, a isturena zaravan koja se nastavlja od vrška prema moru završava na stijenama Balenskog Oštrika (746 m), granici nacionalnog parka. Preko Kose (785 m), prijevoja južno od Vučje kućice, prelazi put Mujići (Dundović Potkuki) – Dundović Pod, iza kojeg se uzdiže najviši vrh na kosi – Debeli vrh. Preko sljedećeg prijevoja na kosi – Privije (805 m), iza koje se nastavlja Kramarkovačka kosa, prelazi najkraći pješački put Jablanac – Alan. Taj se put, zvan Uz Kuke, od Mujića penje strmo po siparu do raskrižja na vrhu prvog niza kukova. Lijevi krak vodi preko Kose na Dundović pod, a desni izlazi na Priviju i nastavlja prema Tomljevu brigu i Alanu (na Priviji staza udesno, položito unutrašnjom stranom kose vodi u Kramarkovac). Ovim putem su Baleni, Dundovići i Bileni izlazili na Pode, Alan i Mirevo (na Križu iznad Mujića sastajale su im se staze).

Uz Kuke (put)
Uz Kuke (put)

S Dundović poda strmoglavljuje se u Podgorje jedna od najslikovitijih podgorskih draga, Orlovača. Njezin izvorišni dio, Peštovača (voda Kopriva), nalazi se odmah ispod Tomljeva briga i od samog se početka u obliku duboke jaruge spušta prema Kutnoj stanici (žičare), odnosno naplavljenoj zaravni na dnu Dundović poda, Splovinama.*
Na Tomljevu brigu se s ceste Jablanac – Alan odvaja i kolni put koji preko cijelog Poda silazi do Kutne stanice. Put je prohodan samo za terenska vozila, a u donjem dijelu to je prava ulica omeđena gromačama.
Na cijelom Podu nije bilo žive vode (bunara), već je svaka kuća imala svoju šternu (nekoliko se većih kamenica i lokvi s vodom nalazi u podnožju Šegotske glavice).
Najveće površine na Podu zauzima termofilna listopadna šuma i šikara. Dundović pod je sve do proglašenja nacionalnog parka smatran najvrjednijim dijelom jablanačkog lovišta. Otkad nema lovaca, zarasle su i one staze koje su bile koliko-toliko održavane, dok su vrtovi već odavno nestali pod naletom šikare podivljalih voćaka, drijena, šipka i gloga.

Mejakovići
Mejakovići

Podgorci su dugo vremena na Podu imali samo sezonske stanove, sve dok se neki Dundovići nisu odlučili trajno tu nastaniti. Prvi su, u Podastrane, doselili Rel(j)ići (u Pekasovici, u Podgorju, još uvijek stoje masivne zidine njihovih napuštenih kuća), a uskoro su na Podu osvanule tri skupine kuća:
Dubrava,* najniža skupina kuća (i ograda) smještena u samom koritu drage, u jaruzi. Pri pogledu s Oštrika (1358 m) u jaruzi strši visoka, najbolje zidana i donedavno na Podu jedina kuća pod krovom;
Podastrane, najveća skupina kuća kod prve, zasad i jedine novoobnovljene kuće na Podu. Nedavno je i do ove skupine kuća probijen kolni prilaz;
Mejaković Gaj, najviša skupina kuća na padini iznad odvojka za Podastrane. Iznad kuća, u Mejaković gaju, ostalo je tek nekoliko prastarih hrastova od svojedobno najljepšeg šumarka na Podu, na samoj gornjoj granici rasprostanjenosti (800 m). Nekad ponos Podova, stari hrastovi nezaustavljivo propadaju, suše se, a proces obnove mladih šumaraka dugotrajan je i neizvjestan.

žičara Alan - Stinica
žičara Alan – Stinica

Dundović Pod je svojedobno bio najveće naselje na Jablanačkim podima i među najvećim naseljima duž cijelog Podgorja (1910. na Podu je popisano 144 Dundovića). Krajem 18. stoljeća preko Dundović poda izgrađena je čuvena Vlaka Marije Terezije (Jamboraški put, vodio je iz Jadrelić Drage preko Dundović poda i Alana u Štirovaču, odnosno u Lubenovac i Begovaču) kojom su Podgorski “jamboraši” cijelo jedno stoljeće dovlačili jelove i smrekove trupce s Velebita na more (veće primjerke vuklo je i do dvadeset pari volova). Kad je u drugoj polovici 19. stoljeća vrhom Dundović poda prošla nova cesta (povezala je Štirovaču s lukom u Stinici), s njom su došle i nove velebitske legende – podgorski i lički kirijaši. Među podgorskim kirijašima posebno su se isticali Dundovići, i po brojnosti i po zaslugama (Božir), a tome je svakako pridonijela i svima poznata Relićeva vila, podarivši Relićima najbolje konje u Podgorju. Krajem pedesetih godina 20. stoljeća preko Poda gradi se žičara za prijevoz trupaca Alan – Stinica, da bi već nakon jednog desetljeća prestala s radom, a planiranu protupožarnu cestu Male Brisnice – Dundović Pod više nitko ne spominje.

Stanovi na Dundović podu. U neprekidnom seljenju uz i niz planinu, Podgorci su već u proljeće izlazili na tzv. prve stanove u visini Podova (600 – 800 m), a i ujesen, na silasku s ljetnih stanova u Podgorje, tu su sa stokom boravili sve do zime. Zato su stanovi na Podima bili veći i bolje građeni od onih u Nadgorju. Bile su to tzv. jatare, nastambe u kojima su neki Podgorci znali i zimovati. Na Dundović podu stanove su imali Podgorci iz više stiničkih zaselaka. U južni dio Poda (Nuglo, Kačarice, Brižine) selili su Vukušići, Mršići i Baleni, Dundovići iz Mujića imali su stanove na Dubravi, a Šegote sjeverno od Podastrane. Neki se stanovi na Podu, posebno Šegotski, izgledom i veličinom nisu razlikovali od kuća stalno nastanjenih Dundovića.

Balenske brižine
Balenske brižine

Balenske brižine su najviši stanovi na Podu, udaljeni dvadesetak minuta od Tomljeva briga, ispod puta koji se s ceste Jablanac – Alan spušta prema Kutnoj stanici. Kao putokaz poslužit će nam najveći, poput pinija razgranat bor koji se nadvio iznad skladno građene kućice. Kućica je idealnih proporcija, pod krovom, useljiva. Zidovi od masivnog kamena, niska ulazna vrata, prozorčići-puškarnice, uščuvan limeni krov, na krovu izbočeni prozorčići, unutrašnjost suha, otvoreno ognjište, odvojena soba s trapom, iznad sobe – pod, detalji su koji neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Na kućicu se naslanja nekoliko stepenica izdignuta terasa od šterne s ogradnim zidom, a ispred kućice je prostrano, gromačom ograđeno dvorište s nekoliko velikih lipa. Vlasnik kućice odselio je 1941. godine u Zagreb, a sin mu donedavno nije znao da posjeduje najljepšu kuću na Velebitu. Ispod kućice nalazi se još nekoliko Balenskih stanova i šterni zaraslih u šikaru,* a po šljunkovitom terenu Brižina raširili su se gustiši crnog bora.*

Nuglo. Od Balenskih brižina prema Kramarkovcu, u velikim travnatim ogradama Pavićuša, Petrićuša i Kukinka, prostiru se najljepši mladi hrastovi šumarci. Na vrhu šumaraka nalazi se ograda Nuglo, a na njenom vrhu – zidina dida Daninog stana i šterna s vodom. Još južnije uspinju se uz brig najviši vrtli na Podu – Kačarice.

Zabojna
Zabojna

KRAMARKOVAC. Terasa Podova nastavlja se južno od Dundović poda, a mi ćemo se zadržati samo na prostoru do markirane staze Jablanac – Alan. Na tu stranu idemo do Strogira i Badnjine, drage koja se mimo Sučeve glavice (760 m) s Dragičević poda strmoglavljuje u Podgorje. I Badnjina je poput Orlovače neprohodna zbog strmih litica.

Samogred (815 m) je najljepši kuk na putu Jablanac – Alan sjeverno od Strogira.* Iznad kuka je raskrižje: markacija skreće desno uz Pekinicu (ograda lijevo od puta) za Alan, a put ravno na sjever vodi u Kramarkovac. Na sam vrh Samogreda malo se teže uzverati. Nešto je lakše spustiti se na njegovu primorsku stranu do bunara Zabojne. Nevjerojatno! Bunar do vrha pun blatne vode nalazi se na maloj terasici, ne većoj od bunara, gotovo okomito odsječen,* kako prema vrhu Samogreda, tako i prema Podgorju. Valjda je i njegovo porijeklo vezano uz onu priču o Zlatnom bunariću (ispod Zabojne, na dnu podgorske strmine), i umjesto skrivenog blaga – iskopanom bunaru.

Kramarkovac je travnat dolac s nekoliko urušenih stanova (na istočnoj strani dolca) Bilena iz podgorskih zaselaka Donji Bileni, Vodnići i Kurjaci. Osim spomenutog puta uz Kuke, Bileni su u Kramarkovac izlazili još jednom neobičnom stazom – Uz Tišnjak. Ova staza prelazi preko alanske ceste oko 300 metara iza posljednje, najviše nastanjene kuće na cesti, pa mimo Tri kuka i uz Tišnjak (strm, pošumljen prolaz između dviju kamenih greda) izlazi u Kramarkovac. Ovuda se nije snosilo sijeno iz Kramarkovca, već obilaznim putem – Niz Klance, preko Strogira. Staza na tu stranu vodi pored nekadašnjeg gumna, okrugle travnate ogradice usred koje je zaboden drveni stup (stožer), zatim, već na usponu iz dolca, prolazi ispred velike zidine nekadašnjeg stana i nastavlja prema Samogredu i markiranom putu Jablanac – Alan.

Kramarkovac
Kramarkovac

Spomenimo i Lamnicu (Laminica), prve stanove Miškulina iz Zavratnice (njihovi su ljetni stanovi bili u Lubenovcu). Lamnica se nalazi na planinarskom putu za Alan, na samom sjevernom kraju Donje branjevine, iznad borovog šumarka pored kojeg prolazi put. Sjeverozapadno od Lamnice nastavlja se travnata, prema moru nagnuta ograda Ruščevača (rušće – škrape), na vrhu koje se nalaze još dva stana i šterna s vodom.
Na padini visoko iznad Dundović poda, na starom pastirskom putu iz Podgorja u planinu, nalazili su se prvi stanovi Dundovića s Poda te drugi stanovi Mujića iz Podkuka zvani Rujica. Brojne terasice što se s obje strane puta uspinju prema Alanu, sada su zarasle u teško prohodnu šikaru. Iako rujici više nema ni traga, u razvaljenoj Božirovoj šterni uvijek ima vode dostupne životinjama.
Iznad Rujice put izlazi na čistinu Ježeva briga i druge stanove Balena. Južnije je Butković plan sa stanovima Butkovića, a još južnije, u Izgoriloj dragi, su drugi stanovi Bilena (svi su oni preko ljeta boravili u Mirevu, neki čak i u Padežima). No, ovi stanovi već izlaze iz priče o Podima. Ili možda ne…


2006. – 2007.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s