Budim – Plančice


Budim – Šupić duliba. S Rogić Budima nastavljamo markacijom prema primorskom izlazu iz uzdužne udoline, vratima između Budim vrha zdesna i Opaljenog vrha (1204 m) slijeva, i raskrižju kod Bovana navrh Vodičke strane. Bovan je naziv za veliki kamen-stijenu usred šume, a Vodička strana je strma padina obrasla travom i visokim borovima koja se odavde spušta u Borovu vodicu. Samo raskrižje nalazi se nešto niže, a mi iznad Bovana ulazimo u bukovu šumu i usponom uz Jurjev klanac za desetak minuta stižemo do novog raskrižja na početku nove zaravni, uvale koja se u južnom smjeru proteže u zaleđu Opaljenog vrha. Put vodi položito kroz šumu i iznenada kroz razvaljenu gromaču izlazi na travnatu čistinu Šupić dulibe. Staza koja je navrh Jurjeva klanca skrenula desno strmo uzbrdo na sjevernu kosu Opaljenog vrha (uzak travnat prolaz između stijena), s druge strane kose silazi u Bralić Borovac.

Šupić duliba i Opaljeni vrh (1204 m)
Opaljeni vrh (1204 m)

ŠUPIĆ DULIBA (1135 m) je travnat, gromačom ograđen dolac s tri strane zatvoren strmim, pošumljenim stranama, a otvoren prema sjeveru, gdje se spušta prema moru i nešto nižoj terasi Budima. Istočno iznad dolca uzdiže se Vabanović vrh (1360 m)* obrastao bukovom šumom sve do stjenovitog, smrekama i borovima prošaranog vrha, s južne strane duliba je grebenom Briška oštro odsječena od poprečne uvale Plančice – Jukić duliba, a s primorske strane uvalu zatvara nešto niži, borovima prekriven Opaljeni vrh (1204 m). Na gornjem rubu proplanka, izvan ograde, nalaze se dvije zidinice, bivši stanovi Rogića iz Gornjeg Starigrada. Nešto južnije skrivena je među stijena velika šterna, puna vode i trulog lišća. Od stanova se (pored jame slijeva) kroz prekrasnu bukovu šumu penje strma staza u Legačku dulibu.

Opaljeni vrh (1204 m). Zbog strmine i visokih borova, pogled s vrha više je otvoren prema planini, na Šupić dulibu, Opaljenik (1474 m)* i sjeverniji Budim. Krenemo li s vrha stjenovitim grebenom na jug, sići ćemo u “Opaljeni dočić”, dočić ravnog dna, promjera tek pedesetak metara, na samom vrhu grebena. Okružen bijelim stijenama, dočić je nalik njegovanom parku jer je sav pod travom i visokim borovima, bez grančica na tlu. U nastavku grebena silazi se na travnato sedlo i poprečni put koji tu pristiže s Velikih Brisnica (preko Bunarine), a vidi se i neka stazica koja nastavlja preko sedla u smjeru Rujice.
S vrha u suprotnom, sjeverozapadnom smjeru silazi se na spomenutu stazu koja dolazi s Jurjeva klanca i greben koji s južne strane nadvisuje kotlinu Borove vodice. S grebena je čudesan pogled u dubinu Borove vodice,* na njene terase i ograde, na jedinstveno Borje, na Božin stan s izvrnjenim limenim krovom, na jezero okruženo tamnom borovom šumom… S grebena je pretežak silaz u Vodicu, a nije ni potreban jer smo upravo sišli u prekrasni Bralić Borovac* (vidi Borovu vodicu).

Kaić vrh (1476 m)
Kaić vrh (1476 m)

Šupić duliba – Plančice. Odmah iza Šupić dulibe odvaja se lijevo put koji vodi u Omarljivicu i Jukić dulibu, a naš nastavlja položito između golemih borova u Duboku dolinu na južnom kraju uvale. Mračna dolina nalazi se na dnu osojne strane Briška pa je umjesto borovima obrasla bukvom. Svojedobno je tu došlo do nesporazuma jer je markacija skretala na spomenutu stazu koja preko južne kose Opaljenog vrha silazi u Velike Brisnice. I mi ovdje napuštamo dolinu, ali u južnom smjeru. Penjemo se u kratkim zavojima uza strmu stranu i odjednom se nađemo na padini okruženi golemim borovima. Uskoro izlazimo na vrh grebena – Vrh Rujice (1210 m), travnat prijevoj koji dijeli Šupić dulibu od Plančica. S lijeve strane uzdiže se kamena glavica, kuk (1257 m) s kojeg se pruža prekrasan pogled na nedaleki Kaić vrh (1476 m), čiji nam se ogroman stijenjak iznenada ukazao izronivši iznad borove šume. Vidi se i cijela uzdužna udolina kojom smo upravo prošli i u njoj vijugava granica rasprostranjenosti borova. Skrenemo li s Vrha Rujice na primorsku stranu i siđemo na obližnji tavanak pod travom i borovima, s glavice ispod tavanka, posve okruženi borovima, uživat ćemo u pogledu na veličanstveno carstvo sjevernovelebitskih borovih šuma.
S Vrha Rujice staza silazi u travnat dočić Rujicu s dva urušena stana. Nekad obrađen dočić zatvoren je s gornje strane strmim stijenama, a vrhom primorske strane ograđen je gromačom. Na toj strani duboko ispod Rujice vidi se veliki dolac pod borovima – Jelovac. Naš put nastavlja nizbrdo, prolazi pored (svima poznatog) golemog bora i silazi na Plančice.

Šupić duliba – Omarljivica / Jukić duliba. Iz Šupić dulibe gornjom stranom Duboke doline stižemo do kraja uvale i Gavranove stanine, dviju zidina usred bukove šume. Odmah iznad zidina staza se račva: lijevi krak nastavlja strmo uzbrdo na vrh Briška (“Borovi klanac”, 1265 m), krševitog grebena koji razdvaja Šupić dulibu od Jukić dulibe, točno iznad stanova Omarljivice, a desni krak penje se jednako strmo uz “Bukovi klanac” (istočno od kuka/kote 1257) i s druge strane istog grebena silazi u Jukić dulibu.


2006. – 2007.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s