Nadvrata
Nadvrata je ime prostrane visoravni smještene na približno 1400 metara nadmorske visine između Rožanskog vrha (1638 m) na jugoistoku i Lisca (1541 m) na sjeverozapadu. Zašto Nadvrata? Zato jer sve staze koje vode na visoravan moraju proći kroz usjeke (vrata) na vrhu grebena koji s primorske strane zatvara visoravan.
Važnost ovom prostoru davale su upravo staze koje su preko visoravni nastavljale još dublje u planinu. Sjevernim rubom visoravni prolazi tzv. sjeverna varijanta Lubenovačkog puta kojom su Miškulini i Vukušići iz Ripišta i Lisca (stanovi) selili u Lubenovac. Istočnim rubom visoravni, podnožjem Rožanskog vrha i Miškulinske kose (1595 m), vodi jednako važan put Struge – Cipala (moguće je da je taj put svojedobno imao mnogo značajniju ulogu). Treća staza, tzv. južna varijanta Lubenovačkog puta, stizala je na visoravan iz Vujinca i uz Stražbenicu (prijevoj između Rožanskog vrha i Miškulinske kose) nastavljala na Rožano (ovuda su u Lubenovac selili Miškulini iz Vujinca). Na visoravan izlazi i četvrta staza, iz Lađe (preko Matajuše).
Usred visoravni, u samom podnožju Lisca (1541 m), nalazi se istoimena travnata duliba, dolac – Nadvrata (Zavrata, Jerkova duliba, Jerković duliba). Od četiri navedena imena niti jedno se ne nalazi na zemljovidima ili barem ne na pravome mjestu, iako nema veće travnate čistine od Rožana sve do Brisnica. Jedino Josip Poljak u vodiču iz 1929. rabi naziv Jerkova duliba. Iz ovog je primjera vidljivo kako su nazivi bili podložni promjenama. Bit će da je Jerko dulibu iskrčio, Jerkovići je naslijedili, ali istovremeno preko visoravni prelaze (sele u Lubenovac) i druga podgorska “plemena” sa svojim interesima.
Iznenađujuće velika travnata čistina zauzima središnje mjesto na visoravni i premda se nalazi na njenom dnu, zbog svoje je prostranosti obilježila cijelu visoravan. Livada je okružena bukovom šumom, iznad koje se po stijenama primorskog grebena i Lisca nastavljaju smrekovi gustiši. Jedino je vrh Lisca gol, jer na njemu zbog bure i ispranih stijena, osim trave, drugo raslinje ne može opstati. S druge strane dulibe, prema Miškulinskoj kosi i Rožanskom vrhu,* bukova se šuma uspinje do pod Stražbenicu, da bi vrhom Stražbenice i ovdje prevladale smreke. I na samoj livadi kočoperi se nekoliko velikih smreka, a pojavili su se i otoci klekovine bora.
Koliko se zna, Jerkovići nisu selili u dulibu, već im je služila kao ispasište i sjenokoša. Doduše na rubu livade nalazi se jedan stan (Jerkov?), ali očito je da su visina i položaj dulibe (mrazište) bili glavni razlog nenaseljenosti tako velikoga travnatog prostora.
Zato su se “Grci” zavukli još dublje u planinu i nastanili se u šumi visoko iznad dolca, na Stražbenici.
Matajuša (Dulibica Mile Crevina). S najvišega, travnatog dijela Jerkove dulibe penje se strma staza na greben koji s primorske strane zatvara visoravan. Vrh grebena ili “Matajuška vrata”* prelazi nešto južnije od Vujinačkih vrata i s druge se strane jednako strmo spušta kroz šumu na travnatu zaravan, dolac Matajušu (1375 m). Zbog malih dimenzija, promjera niti 100 metara, dulibica se doima urbanizirano jer je cijeli gornji rub proplanka premrežen gromačama nekadašnjih stanova, torova, terasica i ograda. Tu je i zidinica Mile Crevina, legendarnog Vukušića s Malih Brisnica koji je nakon Drugog svjetskog rata odselio u Slavoniju. Nešto južnije u šumi skrivena je njegova šterna, velika kamenica puna blatne vode, sada pojilo za životinje. Bukova šuma oko dulibe prošarana je smrekama, a na samom proplanku pojavile su se smreke, jarebike i merale.
No, dulibica je poznata i pod imenom Matajnica. Naime, dok su mi Vukušići kazivali da je to Matajuša, Miškulini, ali i Joso Šegota – Percin, tvrde da je Matajnica od Miškulina iz Vicića.
Teško je odrediti koliko je u nekoj dulibi bilo stanova jer se zidine štala gotovo ne razlikuju od zidina stanova. Smještaj i veličina stana, “kvaliteta” gradnje i širina ulaza mogu nam samo pomoći u nagađanju. Tako sam za zidine na rubu Perić dulibe, na putu Velike Brisnice – Rossijeva koliba, imao zapisano – velika skupina stanova, da bi me kasnije Marko Modrić s Velikih Brisnica razuvjeravao kako se tu nalazio samo jedan stan. I u Pavlović dulibi, na istom putu, stoje jedan do drugog tri jednaka “stana”, a po Marku je i tu bio samo jedan stan. Vjerojatno su neki prije napušteni stanovi korišteni kao štale.
Matajuša je otvorena prema moru, jedino se na sjevernoj strani uzdiže “Matajuški kuk”, ogranak južne kose Lisca. S kuka je prekrasan pogled na susjedni Rožanski vrh i njegove “obeliske”,* a pogotovo na njegovu sjevernu kosu – u ovom kraju najveći i najljepši prostor pod gustom klekovinom bora.
Iz Matajuše se niz strmu dražicu silazi ravno u Lađu, a na drugu stranu, pored Kuka pa niz travnat proplanak omeđen smrekovim šumarkom (“Strmac Mile Crevin”), silazi se u Vujinac.
2006. – 2007.
Kramaruša 
