Vujinac – Brisnice


VUJINAC − GRABARJE. Na sjevernom kraju Vujinačkih greda (Pavlovački kuk)* iz Vujinca izlazi put koji silazi u Podgorje. Samo pet minuta niže nalazi se Književi dočić (Kirinski),* travnata zaravan obrasla borovima, gdje se ulijevo odvaja popriki put za Male Brisnice. Naš put nastavlja gornjom stranom dolca pored masivne zidine nekadašnjeg stana,* i prošavši podnožjem 20-ak metara visoke kamene grede, odnosno Samograda (sjeverozapadni kut Vujinca), silazi u Njegovanski dočić. U nekad obrađenom dolcu više nema slobodnog prostora jer je sav zarastao u šumu i šikaru. Na donjem kraju dolca, ispod golemih borova, put se račva: široka kaldrma udesno vodi u Ripište, a mi iz dolca izlazimo usponom na prijevoj − Vrh Strmca (1075 m) − koji dijeli Lipov kuk (1106 m)* slijeva od Strmca, kuka s desne strane puta. Sam prijevoj, kao i pristranci Lipova kuka prekrasni su borovi proplanci okruženi stijenama. Cijeli greben Vujinačkih greda, Lipova kuka i Strmca jedinstven je park prirode pod borovima.

Vrh Strmca (1075 m)
Vrh Strmca (1075 m)

Ripište. Iz Njegovanskog dočića, odnosno već s Vrha Strmca penje se u sjeveroistočnom smjeru, lijevom stranom pošumljene dražice, široko popločen put u zaleđe Strmca,* kuka u čijem se podnožju nalaze bivši stanovi Miškulina iz Miškovića zvani Ripište (1120 m). Na dijelu gdje put prelazi preko stijena vide se tragovi bušotina od miniranja, koji se baš ne viđaju često po velebitskim stazama. Uskoro stižemo do prvih stanova (zdesna), a put se i dalje penje i izlazi na malo sedlo iznad kuka, gdje se na dnu njegove istočne litice nalazi šterna puna vode.* I ovdje je bilo nekoliko stanova, pored kojih put nastavlja uzbrdo prema Liscu. U dražici desno ispod stanova, Dolini, nižu se stepeničasto podzidane terasice, nekad vrtovi na prisuncu, a sad zarasle u neprohodnu šikaru. Premda nam put koji vodi u Ripište, stanovi, šterne i preoblikovana Dolina govore o svojedobnoj važnosti ovog naselja, Miškulini su usred ljeta napuštali Ripište i selili u Lubenovac.
Ive Miškulin iz Miškovića pamti kazivanja starih Podgoraca da se svojedobno “ispod vrha”, između Ripišta i Lisca, nalazila kapelica (“moli se Majci Božjoj na Liscu pa će ti oprostiti”).

Njegovanski dočić
Njegovanski dočić

Jerković/Grginova dolina. Iz Ripišta ili točnije od stana i šterne u Dolini penje se uz gromaču put koji vodi u Jerković dolinu i Vujinac. Prošavši iznad manje glavičice, put strmim usponom izlazi na sedlo iznad Jerković kuka (1165 m), gromadne stijene s desne strane. S Kuka se pruža prekrasan pogled na Njegovanski dočić u podnožju te stjenovit greben Lipova kuka koji s primorske strane zatvara dolac. Ova strana je sva pod borovima, jedino su dražica prema Ripištu i naš put prema Vujincu obrasli bjelogoricom. Sa sedla silazimo u Jerković dolinu, dolac usvrdlan između Jerković kuka i Vujinačkog kuka, kuka na sjevernom ulazu u vujinačku dolinu. U dnu dolca nalazi se skupina dobro očuvanih zidina, bivših stanova Jerkovića s Velikih Brisnica. Nekoliko stanova nalazilo se i na strmoj, gornjoj strani dolca koja je sva preoblikovana dugim podzidanim terasama (vode ima u šterni pored najvišeg stana). Jerković dolina je po vrhu sva ograđena suhozidom jer se nekad obrađivala, no odavno je već zarasla u šumu. Na drugom kraju dolca staza udesno silazi u Njegovanski dočić, a mi iz dolca izlazimo usponom na sedlo iznad Vujinačkog kuka, na markaciju koja tu silazi s Lisac stanova.

Borova glavica (1045 m)
Borova glavica (1045 m)

GRABARJE. S Vrha Strmca put se strmo spušta po borovima obraslom siparu u poprečnu dragu zaraslu gustom bjelogoričnom šikarom zvanu Grabarje. Dragom uzbrdo, pored nekoliko bivših stanova, vodi put kojim su Vukušići iz Jurkuše izlazili u Lisac (stanove). S druge strane drage, ali već visoko uza stranu, na borovima obraslom sedlu iznad Borove glavice (1045 m), nalazilo se još jedno zanimljivo naselje. Ovo se naselje u katastru vodi pod imenom Rastovača (1045 m), no Podgorcima to ime danas nije poznato. Ovo je Grabarje. U najvišem stanu, koji su lovci bili obnovili,* moglo se još donedavno prenoćiti (vode ima u pokrivenoj šterni iznad stana, na vrhu ograde). U ovako proširenom Grabarju bilo je nekad petnaestak stanova, uglavnom Vukušića s Malih Brisnica. Iz naselja se sjevernom stranom Borove glavice spušta niz strmu dražicu Gajine put u Ođinac (Ožinac).

Liščeve grede (1311 m)
Liščeve grede (1311 m)

Na strmoj padini visoko iznad naselja nalazi se velika travnata ograda s nekoliko stepeničasto podzidanih redina zvana Plan (Liščeva). Poviše ograde nalaze se tri stana Vukušića s Malih Brisnica: prvi u hladovini velikog bora, drugi – bukve, treći – javora. Od stanova pa sve do Liščeve ravni uspinje se strma terasasta padina obrasla travom i visokim borovima.

S Borove glavice pruža se pogled na obližnji Lipov kuk i Strmac, na ožinačku ravan u podnožju, a prema planini na borovima prošaranu primorsku padinu Liščevih greda (1311 m). Dok se Lipov kuk i Strmac gledani s gornje strane ne ističu visinom, s ove se strane strmoglavljuju prema Ođincu.* Posebno su nam dojmljive Liščeve grede, čijim se podnožjem proteže duga borova “staza” sve do ispod Miškulinske dulibe.*

OĐINAC/Ožinac. Sišavši niz Strmac, staza okreće dragom niz Grabarje, zatim strmo niz Sklop (kraća dražica obrubljena stijenjem, s više obradive zemlje na podzidanim terasicama) pa posve zaraslom Ulicom (između ograda) stiže do raskrižja na južnom kraju ožinačke uvale: lijevo silazi na Male Brisnice, a desno položito preko Ođinca nastavlja za Velike Brisnice.

Sklop. U Sklopu, stisnutom između dviju kamenih greda, odvaja se lijevo kratka ulica koja nas dovodi do zidina dvaju stanova s 1,20 metara debelim, posve očuvanim zidovima. I tu se iskazao Mile Crevin. Odavno je odselio u Slavoniju, od Sklopa je ostala tek pusta šikara, ali legenda o njegovim voćkama i “visećim vrtovima” na strmini iznad provalije i dalje kruži Podgorjem.

Ožinac – Male Brisnice
Ožinac – Male Brisnice

Ođinac* je ime travnate uvale u zaleđu triju krševitih glavica: Ožinačkog vrha (Odžinac, 863 m), Katnice (Katina glavica, 845 m) i Kirinske glavice (762 m), a proteže se od Ploča, početka silaza prema Malim Brisnicama na južnom kraju uvale, do iznad Kirinske glavice na sjevernom kraju uvale, odakle se širok put strmoglavljuje niz kamenitu Ožinačku dragu (zimi zna biti zametena snijegom) prema selu Kirini i Velikim Brisnicama. Tu se odvaja strmo uzbrdo, Točilom uz Lipovu dražicu, i put za Donje dulibe, pa je put uz Ožinačku dragu bio jedan od glavih uzlaza iz Podgorja u planinu.

Usred uvale nalazi se Ožinački bunar* i odmah ispod njega – lokva, a samo nešto južnije u gustišu se naziru zidine nekad velikih jatara (stanovi sazidani “na pod”) Vukušića iz Jurkuše.* Njihov put vodi od bunara na Razvršje, sedlo između Ožinačkog vrha i Katnice, pa kroz Stiničku plantažu (branjevinu) silazi u Jurkušu. Od bunara vodile su dvije staze u planinu: spomenuti put uz Gajine penje se sjevernom stranom Borove glavice, dok glavni put zvan Staza nastavlja južnom stranom Borove glavice i iznad Sklopa spaja se na naš put. Stazom su u Lisac i Vujinac izlazili mještani Velikih Brisnica, Ivanče i Jurkuše, dok su putem uz Sklop izlazili mještani Malih Brisnica, Pavića, Vicića, Miškovića i Bačić Drage.

Ožinačka draga
Ožinačka draga

Prostrana ožinačka zaravan svakim je danom sve manje travnata, a sve više zarasla u šikaru, jedino nam veliki, odavno prorijeđeni hrastovi kazuju da se nalazimo u visini Podova. Na sjevernom Velebitu terasa Podova (600 – 800 m) javlja se tek u vidu malih oaza (hrastovi šumarci) u zaleđu krševitih glavica (Rastovac, Barovišta, Livodice, Ođinac, Biljevine), da bi se prema jugu nastavila na izrazitu terasu Jablanačkih poda.

Ođinac je Vukušićima iz Jurkuše i Malih Brisnica bio prva proljetna, odnosno zadnja jesenska selina. Tako sveprisutni Mile Crevin nakon napuštanja Lubenovca ne žuri u Podgorje, već se zadržava u Matajuši (visoko iznad Vujinca), zatim u Vujincu (Samograd), pa u Ođincu (Sklop), a na isti način silazi i “Žandar”, otac Drage Vukušića. Da bi skupili što više gnoja za proljetnu sjetvu, a blago ostalo što duže na slobodnoj ispaši, u Ođincu su boravili sve do Božića, i tek tada su saseljavali u Podgorje, jedan u Jurkušu, drugi na Male Brisnice.


2006. – 2007.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s