ŠTOKIĆ DULIBA


U ovom poglavlju riječ je o prostoru između Premužićeve staze i Štirovače s naglaskom na Štokić dulibu, jedno od najzanimljivijih sezonskih naselja u planini. U Dulibi su stanove imali Štokići s Poda, a kako su to bili njihovi jedini stanovi, za Štokić dulibu možemo reći da je istovremeno imala ulogu stanova s Primorske terase i onih s Vrhgorja.

Plišivica
Plišivica

MIREVO – MLINIŠTE (VPP). Na Kosici (1379 m), prijevoju između Alana i Mireva, napuštamo cestu za Štirovaču i skrećemo na Premužićevu stazu. Staza vodi položito kroz šumarak Cipala, zatim preko proplančića ispod Čardaka (humak usred Mireva) pa laganim usponom po kamenjaru izlazi na Priviju, odakle nam se iznenada otvara jedan od najljepših pogleda na more. S pogledom na more (od Pule do Kornata) padinom Bilenskog briga silazimo na primorski rub Baričević dolca (Baričevski dolac, Baričevsko Mirevo),* travnate zaravni na čijem se gornjem kraju nalaze ostaci petnaestak stanova i šterni Baričevića s Poda i Podgorja. Zdesna nam prilazi put kojim su Baričevići izlazili u Dolac, široka šumska vlaka ulijevo, unutrašnjom stranom Plišivice penje se u smjeru Štokić dulibe, a Premužićeva nastavlja položito primorskom stranom Plišivice (Pliševica, zajednički naziv za dug, travnat, pri vrhu stjenovit hrbat koji s primorske strane zatvara uvalu Alan – Mirevo – Baričevski dolac – Štokić duliba). Staza vodi kroz bukovu šumu Gornje branjevine, zatim uzduž travnate, “kilometrima” duge Ravne strane* (u branjevini ispod travnate strmine nalaze se bivši stanovi Mijatovića iz Dušikrave – Samograd) i izlazi na Kozja vrata iznad Borovače, gdje nam se otvara pogled na Štokić dulibu i travnate vrhove iznad dulibe: Pivačicu (1535 m), Borovačko brdo (1553 m) i Osoku. Tu staza nakratko obilazi jedan kučeljak s istočne strane, prolazi pored travnate ograde Ripište pa preko “balkona” (s pogledom na dolinu Vrata u podnožju*) stiže do Lucić Alana, travnatog proplanka u podnožju Kurozeba (1465 m) odakle široka šumska vlaka vodi na Osoku, stanove Štokića na travnatom sedlu između Borovačkog brda i Kraljevca (1575 m).

Visibaba (1448 m)
Visibaba (1448 m)

S Lucić Alana nastavljamo položito kroz šumu. Nakon desetak minuta staza prelazi preko prve drage u šumi zvane Tićeva draga (niz bukovu dragu silazi se na stanove Smokrović Kantunište) pa podnožjem Batičevca (1557 m) stiže u dragu Kantuniša gdje u oštrom zavoju siječe popriki put koji je s Vrata, preko Kantuništa, Kantarske dulibice i Orbazovca (1461 m), vodio u Štirovaču. Slijede Jelova draga (sada pod bukovom šumom), zatim ograda Blažević jelarje sa stazom koja (preko sedla Lukšanovca) vodi u Kantarsku dulibicu na spomenuti put, pa malo veći zaravanak s travnatom ogradom Matijević biljevine, odakle široka šumska vlaka silazi na Vrata i alansku cestu, da bi konačno stigli do raskrižja gdje ogranak Premužićeve staze vodi prema novom skloništu na Ograđenici, Šatorini i Štirovači. Popriki put silazi u Mliništa, a naš ulazi u šumu Mandekić jelarje, prelazi preko Pogledala, kamene izbočine s pogledom na Nuga (Nuglo), najsjeverniji dio Mliništa, i po goloj padini nastavlja prema Gornjem koritu, izvoru na drugom kraju Mliništa.

Štokić duliba
Štokić duliba

ŠTOKIĆ DULIBA. Nakon Drugog svjetskog rata izgrađena je široka šumska vlaka kojom se iz Štokić dulibe izvlačila drvena građa za obnovu u ratu spaljenih kuća. Vlaka vodi iz Baričević dolca zapadnom stranom Japaga, uske, šumovite uvale uzduž koje se izmjenjuju duboki dolci, i nakon jednog sata, iza kamenite glavice s druge strane uvale, s vlake silazimo u Štokić dulibu.
Štokić duliba je jedna od najljepših velebitskih dolina. Ono što je Lubenovac u srcu planine, to je Štokić duliba na njenom primorskom rubu. Istočno iznad Štokić dulibe uzdiže se travnat vrh Pivačica (Štokić, 1535 m),* a ako od nekog pogleda zastaje dah onda je to pogled s Pivačice na Štokić dulibu.* Svaki stan, svaka šterna i gromača vide se kao da su nam na dohvat ruke. Oko travnate dulibe, smještene na dnu goleme kotline, održao se uski pojas smrekove šume, iznad koje se nastavlja primorska bukova šuma sve do travnatih vrhova koji okružuju dulibu. Južno od Štokić dulibe, odijeljena uskim šumskim pojasom, nalazi se još jedna travnata čistina – Rupčinka* – s bivšim stanovima Rupčića.
Štokić duliba je poznato mrazište. Nekad je cijelu dolinu prekrivala smrekova šuma, a kakva je morala biti možemo pretpostaviti po golemim stablima smreka kojima je duliba okružena. Sad se bukova šuma spušta prema dnu doline, ali samu čistinu i ovdje osvajaju smreke. U šumi na gornjem južnom rubu dulibe nalazi se velika snižnica sa slikovitim spiljskim otvorom koja je odigrala značajnu ulogu u naseljavanju ovih prostora. Štokić duliba je bivše sezonsko naselje Štokića sa Štokić Poda i Zavratnice u Podgorju. Ostaci njihovih (petnaestak) stanova i šterni razbacani su posvud po dulibi, mada ih najviše ima na toplijem istočnom vrhu dulibe (najbolja šterna nalazi se na malom uzvišenju usred dulibe*). S vrha dulibe izlazili su Štokići na Pivačicu, njihovu bivšu sjenokošu. Staza vodi proplancima Štokić buzarice, nastavlja uzbrdo desnom stranom drage i izlazi na travnato sedlo između Pivačice i Borovačkog brda.

Štokić duliba
Štokić duliba

Baričević dolac – Pivačica (Štokić, 1535 m). U jugoistočnom kutu Baričević dolca početak je puta kojim su Baričevići izlazili u travnate dolce (V. i M. Smrčevci, Bliznice) u zaleđu Cipaljskog vrha (1556 m) i Pivačice. Široka staza vodi položito uzdužnom uvalom na jug: prvu ponikvu u uvali obilazi zdesna, isto tako i drugu, još dublju ponikvu Zvirnjak, a onda se u kratkim zavojima strmo penje na kosicu Zečjaka zvanu Ploče, vidikovac s lijepim pogledom na Plišivicu (Visibaba 1448 m, s vrha Visibabe lako je uočiti porijeklo imena Ploče). S kosice silazimo u uvalu Konjsko na krševit prag koji dijeli duboku ponikvu pod smrekama slijeva od uvale Konjsko zdesna. Prošavši položito lijevom stranom uvale, iz uvale izlazimo niskim raslinjem zaraslom stazom na zapadno sedlo Cipaljskog vrha (vrh je obrastao gustom klekovinom bukve, no sama glavica je gola). Slijedi silaz u travnat dolac što se kroz šumu nazire (na karti piše Veliki Smrčevci),* ali ga put ne dotiče, već položito s kopnene strane obilazi Cipaljski vrh (tu se već staza ne raspoznaje) i stiže na sedlo između Cipaljskog vrha i Pivačice kod prvog, najzapadnijeg dolca Baričevskih Bliznica. Kratkim, ali strmim usponom konačno izlazimo na travnate vrhove iznad Štokić dulibe. Štokić Pivačica je pravi raj.

Dragičevski Klapanovci
Dragičevski Klapanovci

Dragičevski Klapanovci. Sjeverno od Pivačice i Baričevskih Bliznica protežu se Dragičevski Klapanovci, poprečna uvala uzduž koje se izmjenjuju duboke dumače tek pri vrhu obrasle travom. Na čistini usred uvale, na istočnoj strani, nalazi se slikovit sklop od nekoliko jama* koje se vjerojatno u podzemlju spajaju. Klapanovce su kosili Dragičevići (s Mireva), a njihov put kojim su iznosili sijeno najlakši je prilaz Klapanovcima. Markirani put Alan – Štirovača s Prosika (1414 m) silazi u Ravne padeže na zapuštenu šumsku cestu i nakon petnaestak minuta s ceste se skreće za Klapanovce. Put se strmo penje na vrh krševite ali pošumljene kose, nastavlja položito kroz divljinu pored prve vrtače zdesna, zatim druge i treće vrtače slijeva i izlazi iz šume na sjevernom vrhu Klapanovaca kod ostataka bivše čeke.
Da se ne bi vraćali istim putem, nastavljamo strmom desnom stranom uvale u smjeru Pivačice. Na putu prelazimo preko još jedne travnate uvale okružene smrekovom šumom (Mali Smrčevci*) pa kroz šumarak izbijamo u najzapadniji dočić Baričevskih Bliznica u podnožju Pivačice.

Osoka (Štokić)
Osoka (Štokić)

Osoka.* S Borovačkog brda ne vidi se Štokić duliba, no s njega je otvoren pogled na Šatorinu i gorski hrbat (lanac) Kraljevac – Cicvarinovac – Orbazovac kojega s Borovačkim brdom veže travnato sedlo Štokić Osoka (1426 m). Osoka je središnje mjesto cijelog kraja i primorski ulaz u ogromno prostranstvo između Prosika i Dokozine plani. Sam prijevoj čine dvije usporedne kosice između kojih se, u gornjem djelu uvale, nalazi travnat, nekad obrađen dočić s ostacima triju stanova. Iz donjeg djela uvale izlazi širok put koji se u početku strmo spušta, a onda položito kroz šumu za nešto više od pola sata izlazi na travnat prijevoj Lucić Alan na Premužićevoj stazi. S Osoke vode brojne staze prema bivšim košanicama po okolnim brdima i dolinama. Vjerojatno su i Štokići i Borovci kosili na karti ucrtane Baričevske Bliznice jer s Osoke na tu stranu vodi dobo izveden put. A na drugu stranu, uzduž Ljuljevačke drage, moglo se sve do Ljuljevca (na kraju Ljuljevačke drage s desne strane je snižnica).

Ljuljevac
Ljuljevac

Ljuljevac. Poznato je da su se nekad kosile sve travnate površine u planini pa tako i svi travnati dolci i vrhovi na prostoru između Premužićeve staze i Štirovače. Posebno je na cijeni bio Ljuljevac, velika travnata uvala nadomak Štirovače. Ljuljevac je svake godine išao na muntu (dražbu), a muntalo se još i nakon Drugog svjetskog rata. Osoba zadužena za razdiobu parcela – poljak – birala se i svake se godine izmjenjivala među stanarima Vrata. U dogovoreni dan svi bi se skupili u Ljuljevcu. Mjerilo se špagom, a međe su se označavale kolčićima. Osobito se vodilo računa da se svake godine izmijene zakupci pojedinih parcela, da ne bi uvijek isti ljudi uživali najbolje dijelove za košnju. Pri tome je znalo doći do trzavica ako je dodijeljena parcela ostala zapuštena, neiskrčena od prošlogodišnjeg zakupca. (Ravna strana u južnom dijelu Ljuljevca bila je najbolja za košnju i najbliže putu).
U međuvremenu se klekovina bora raširila preko velikog dijela ljuljevačke doline. Tu je i Popričac babe Ane, 200 metara dug silaz, staza koju je jedna Podgorka sama izgradila da bi skratila put do Ljuljevca.
Malo je čudno da baš nitko ne spominje ulogu poljaka u životu Podgoraca jer je muntanje Ljuljevca bilo tek jedno od njegovih zaduženja. Kao pravi seoski starješina (ponegdje je više sela imalo zajedničkog poljaka) poljak je bio taj koji je određivao datum kada će se seliti u planinu i nitko prije tog dana nije smio izdizati stoku. Isto tako kad je na Starčević Podu nevrijeme srušilo prastari hrast, poljak je bio taj koji je raspiljeno drvo podijelio na dvanaest kupova, po jedan za svaku obitelj nazočnu na Podu.

Štokić duliba
Štokić duliba

Golići. Ovu stranicu odgađao sam napisati u nadi da ću doznati nazive svih sedam travnatih vrhova između Osoke i ceste za Dokozinu plan, ali uzalud. Davno sam se raspitivao o tom kraju, no ni sad nisam siguran u ispravnost nekih naziva. Ljuljevac od Štirovače dijeli Ljuljevačko bilo (na Bilu se nalazi travnat dolac Čanjak), a hrptom Bila izlazi se na travnat vrh Seljanski golić odnosno Ljuljevačku kosicu (1550 m),* kako piše na kartama. Ovaj prekrasni vidikovac je bez daljnjega jedan od Golića. S vrha je super pogled na sve strane jer se nalazimo usred najšireg dijela Velebita, posve okruženi nepreglednom planinom (uzdužno se vidi od Zavižana sve do Sv. brda). No, možda je to Padeški golić jer se jedino s njega vidi Štirovača i svi njeni padeži. U njegovom se sjevernom podnožju nalaze Ježevci, travnati dočići koje su nekad Borovci kosili (jedan je dočić sav pod čemerikom i velikom lokvom*). Popriki golić je najbliži Osoki, a ispriječio se na putu prema Ljuljevcu.

K7 (1535 m)
K7 (1535 m)

Kraljevac – Cicvarinovac – Orbazovac je naziv za gorski hrbat (lanac) koji se proteže između Štokić Osoke i Orbazovca (1461 m),* travnatog prijevoja koji skupinu dijeli od Ograđenika. Na hrptu se izmjenjuje sedam vrhova grupiranih u tri sklopa (K1 – K7). Prvi je na kartama upisan Kraljevac (1588 m).* Nekad se nazivom Kraljevac, Kraljevo brdo označavalo područje u državnom vlasništvu namijenjeno za ispašu konja i volova koji su korišteni u državne svrhe. Na Kraljevac se nastavlja najviši vrh u nizu – Cicvarinovac (1595 m),* nazvan po cicvari, kuhanom jelu od skorupa i kukuruznog brašna, a već pri kraju hrpta je na kartama upisan Orbazovac (1583 m).* Posljednjem K7 vrhu primorska je strana sva pod raspucanim pločama.* Uzduž grebena izmjenjuju se travnati dočići,* bivše sjenokoše (u prvom dočiću na Kraljevcu je neka zidinica): Cicvarinovac (od Rupčića s Poda), Tićački Orbazovac, Rupčić Orbazovac, Smokrović Orbazovac, Borovački Orbazovac… Tu je i Batičevac (1557 m),* markantan vrh pomaknut prema moru s kojeg je osobito lijep pogled na Primorsku terasu u podnožju.
Preko Borovačkog Orbazovca (1461 m) vodio je spomenuti put u Štirovaču. Danas je proplanak devastiran cestom koja je svojedobno trebala završiti u Štokić dulibi. Na putu ispod Orbazovca nalazi se travnat dočić – Kantarska dulibica (1326 m),* bivša sjenokoša Kantara, Bevandića iz Dušikrave, a silaskom u dulibicu na padini slijeva nalazi se snižnica u kojoj cijelo ljeto ima snijega. Ova snižnica i Orbazovac podsjećaju me na jednu tužnu priču koja je ipak imala sretan kraj. U davna vremena kad su se još Smokrovići iz Dušikrave pisali Osmokrovići, jedna je njihova djevojka (Marta) ostala u drugom stanju, a otac kao otac iz onih vremena otjerao ju je od kuće. Marta se povukla u planinu i na Orbazovcu našla utočište (još i sad stoji zidinica koju je sama podigla). Tu je i rodila, a da bi priča imala sretan kraj pobrinuo se neki Ličanin iz Pazarišta koji je ovuda napasao volove i uzeo je za ženu.


studeni 2014.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s